Veliki broj pokojnika ispratili smo s ovoga svijeta. U sprovodima molimo da se poslije tjelesne smrti nađu u nebu.

Naša životna težnja usmjerena je prema nebu.

Nastaje pitanje, što je to nebo i što ćemo u nebu raditi?

Riješimo najprije pojam rada. Nažalost kod nas je pojam rada postao upitan. Pitanje je što znamo raditi? Što hoćemo raditi? Onaj koji radi ovdje na zemlji lako će se snaći i u nebu. Prihvatit će djelatnosti koje odgovaraju nebu.

Drugo pitanje: Što je to nebo? Da bi riješili pitanja rada u nebu. Riješimo pitanje pojma nebo. Što je nebo?

Često imamo sliku o nebu kao prostoru iznad zemlje. Prostoru gdje oblaci i ptice lete. Možda pomišljamo da ćemo i mi u tom i takvom prostoru, poslije tjelesne smrti letjeti, lebdjeti poput ptice, poput anđela, poput oblaka…

Nemojmo miješati pojmove. Trebamo dobro znati da „Božje nebo“ nema prostornu dimenziju nego duhovnu. To je stanje duhovnog život u jedinstvu s Bogom.

I, što ćemo u tom i takvom stanju raditi. Hoće li nam biti dosadno? Hoćemo biti besposleni? Odgovor je radit ćemo! A, nadnice nikakve nećemo imati. Nadnica je u nebu nepotrebna.

Odgovor na na pitanje “što ćemo u nebu raditi”  daje Ivan u knjizi Otkrivenja.

Ivan u 22. poglavlju od prvog do petog retka govori o tri „djelatnosti“ u nebu.

Prva djelatnost je služenje (Otk 22,3).

Druga djelatnost je gledanje: “Gledat će Njegovo lice” (Otk 22,4).

Treća djelatnost koju ćemo činiti u nebu bit će „kraljevanje“. Služeći i gledajući Boga „licem u lice (1 Kor 13,12), sudjelovat ćemo u proslavi Božjeg kraljevanja i to ne kratko, ne jedan čas nego „u vijeke vjekova“ (Otk 22,5). U sudjelovanju, u izravnom Božjem kraljevanju bit ćemo radosni, ispunjeni smislom neba. Nebo nije nešto što je privilegirano za Boga, nego za sve one koji su  Božji.

Onaj koji je služio Bogu ovdje na zemlji, „gledao“ ga u molitvi, u proslavi, koji je bio dionik njegova kraljevstva, i u nebu će se lako snaći. Onaj koji nije mario za Boga ovdje na zemlji teško će se snaći u nebu.