Nalazimo se u danima pred Svisvete i Dušni dan. To su dani u koje smo uobičajili pohoditi grobove svojih pokojnika. To je dobro. Bilo bi još bolje kada bi to činili više puta kroz godinu.

Možda bi bilo zgodno češće, nedjeljom, ili u koji drugi dan, od kuće uz molitvu prošetati do groblja. Obići grobove svojih pokojnika, pomoliti se za njih, osvježiti misao na njih i vratiti se u svakodnevnicu.

Ostaje pitanje kako je najbolje iskazati poštovanje pokojniku koji je do čas prije s nama živio, a sada je umro i mi ga ispraćamo. Na mnogim sprovodima sam sudjelovao. Nekoliko sprovoda sam organizirao, a mnoge kao svećenik predvodio. Na sprovodu se vidi vrijednost pokojne osobe, ali i vrijednost živućih koji pokojnika ispraćaju.

Kaže naš narod: „Živućega se pohađa, obilazi, a pokojniku se ruža nosi.“ Ruža, ako nije ona „pro forma, samo zato da drugi vidi“, ako je izraz srca i duše pokazuje izvanjski lijep znak. Međutim i ruža ne znači puno ako pokojnicima uz ružu ne dajemo i dio sebe: u molitvi i preporukama Bogu za pokoj pokojniku. Ako ne svjedočimo životom da smo dostojni nasljednici, potomci, prijatelji ili rodbina pokojnika.

Počast u času smrti naših najmilijih iskazujemo štujući Boga i živeći dostojno život nasljednika. Štujući Boga i živeći „po Božju“ iskazujemo veliku počast pokojniku.

U času ispraćaja svojih pokojnika iskazujemo veliku počasti pokojnicima kada obećajemo da ćemo nastaviti živjeti njihove vrijednosti koje su u oni u životu iskazivali Bogu i bližnjemu. Lijepo je obećanje na grobu pokojnika: „Tamo gdje si ti stao, ja ću nastaviti.“ Navest ću sliku iz Biblije. Knjiga Jošuina opisuje Mojsijevu smrti, ali i poticaj Jošui da nastavi tamo gdje je Mojsije stao. Piše u knjizi Jošuinoj: „Moj sluga Mojsije je umro“ (Jš 1,2). A, onda nakon nekoliko redaka slijedi ohrabrenje Jošui: „Budi odvažan i hrabar“ (Jš 1,7). Budi odvažan i hrabar su riječi koje se kao preporuka Jošui više puta ponavljaju (Jš 1,18). Hoće se reći:  „Nemoj se bojati, budi siguran na Mojsijevu putu. On je doveo narod do Obećanje zemlje, a ti ga uvedi u Obećanju zemlju, ti nastavi tamo gdje je Mojsije stao.“

Poruka današnjeg svijeta je druga. Svijet ne želi govoriti o pokojnicima, o njihovim vrijednostima. O tome „svjetski poredak i ustroj svijeta“ nerado govori. Svijet želi „iščupati“ živuće iz korijena. Želi ih sentimentalno i vjernički odvojiti od pokojnika. Živućima svijet vičući poručuje: potrebni ste nam kao „radna snaga“, a ne kao vjernička masa. Današnji svijet je precizno odredio koliko ima slobodni dana ako umre otac, majka, dijete,… a drugo moraš raditi. Treba raditi, ali se ne smije zanemariti pokojnika, njegov grob, ne smije se zanemariti živućega komu je umrla voljena osoba.

Ovih dana dok budemo pohodili svoje pokojnike i njihove grobove, obnovimo zavjete koje smo im obećali u času njihove smrti, u času njihova pokopa.

Bogu uvijek vjerni, budimo dostojni nasljednici svojih pokojnika.