U opisivanju radova na župnoj crkvi, ovdje možete čitati o početnim zahvatima u obnovi crkve, a odnosili su se na slijedeće radnje:

• Obijanje maltera na nutarnjim zidovima
• Skidanje svoda u lađi i svetištu crkve
• Štemanje zidova u sakristiji
• Štemanje zidova kora
• Štemanje slovoluka
• Štemanje postolja za tebernakul
• Čišćenje fuga i prozorskih okna
• Obijanej maltera na vanjskim zidovima na crkvi
• Obijanje maltera na južnom zidu
• Obijanje maltera na sjevernom zidu
• Štemanje pročelja
• Štemanje vanjskih zidova svetišta i sakristije
• Pjeskarenje kamena
• Obijanje i izrada zidova – razgovor sa stručnjacima

Uvod

U počecima na temu obnove bile su različite varijante. Kod nas iz Kruševa bilo ih je više. Kod onih iz Zavoda za zaštitu spomenika kao i crkvenih struktura bila je samo jedna: „ne dirati ništa nego obnoviti onako kako je bilo, ne dirajući malter, ne dirajući krov, ne dirajući pod i slično“. Nakon dvije godine rasprava bez nekog posebno blagoslova sa strane odlučili smo se na obijanje maltera i skidanje svoda da bi se vidjelo loše stanje krova i poslije toga nadali smo se da ćemo s manje oporbe moći ići u renoviranje cijele crkve, i svođenja do čistih zidova tj do konstruktivnog izgleda.

Dakle, nismo ni znali što ćemo ni kako ćemo s malterom. Mučili smo se s mislima da ga ostavio ili obijemo. O ovoj temi razgovaralo se više puta. Konačne smo krenuli činiti ono što se po našem viđenju moralo činiti – obijanje (štemanje) maltera i žbuke. Obijanje maltera započeli smo 2. veljače i završili ga „u grubo“, u crkvi i izvan crkve 18. ožujka. Posije 18. Ožujka ostao nam je oštemati samo dio iznad svetišta (vanjski dio lađe crkve, iznad svetišta) i zid vanjski zid svetišta koji se ističe iznad krova sakristije. Da ne bi zbog ta dva dijela zida stavljali zasebno skele, ostavili smo ih oštemati u prigodi kad se zbog drugih radova skela stavi na tom dijelu crkve. S 18. ožujkom možemo reći da smo završili sa štemanjem maltera i žbuke po zidovima.

Obijanje maltera na nutarnjim zidovima

U početna dva dana, prvog i drugog iznosili smo inventar iz crkve, sve ono što nismo u tijeku prijelaza s liturgijskim slavljima iz crkve 20. 9. 2006. prenijeli u župnu dvoranu   u ova dva dana radnici su demontirali i složili dio u dvorišne šupe, a ono što je bilo osjetljivo smješteno je u podrum.

Odmah (2.2.2008.) po završetku radova s inventarom započeli smo štemanje i obijanje maltera u crkvi. Žbuku smo vrlo lako obijali. Bila je postavljena od poljske pržine umješanom s krečnjakom. Pržina je bila bila lošije kvalitete. Zbog čestih vlaga i curenja vode po zidovima crkve žbuka je bila na više mjesta pokrućena. Iz dana u dan svi radnici su obijali žbuku po crkvi u dijelovima koji su se mogli obijati s poda. Već 6. veljače sa skelama su u dijelovima došli do svoda crkve. Štemanje zidova unutar crkve (lađa i svetište) završeno je 9. veljače. Poslije općeg čišćenja maltera u crkvi slijedilo je ispiranje i čišćenje fuga.

Skidanje svoda u lađi i svetištu crkve

U trenucima kada smo započeli radove na crkvi bila je veljača – zima, zimsko doba. Planirali smo započeti radove na više mjesta u crkvi i izvan crkve. Kad bi nam vrijeme dopustilo išli smo s radovima van crkve, a kada nije bilo prihvatljivo vrijeme za vanjske radove, radovi su izvođenje unutar crkve. Tako smo skupa sa štemanjem maltera izvodili i radove na skidanju svodne šture sve do svodni konzola.

U istom zahvatu obijajući žbuku po crkvi radnici su skidali i svod crkve. Skidanje svoda započeli smo 6. veljače.  Skupa radeći na skidanju svoda u lađi crkve radili smo i na štemanju slavoluka. Radeći tako više zahvata u isto vrijeme svod u lađi crkve smo skinuli do kraja 13. veljače. U jednom radnom danu 14. veljače skinut je i vod u svetištu.

Sakrstija – štemanja iznutra

Sakristijske zidove i svod smo štemali 23. i 25. veljače 2008. Na štemanju zidova i skidanju svoda radili su Ivo Tomić, Dragan Ćorić i Goca Vidačak.

Kor – štemanje

Kad smo vidjeli da nema ništa od proširivanja crkve, pošli smo razmišljati da bi dobili unutar postojećeg stanja crkve koji kvadrat više za narod. Jedan od mogućih proširivanja išao je prema koru. Postojeći kor je bio tijesan, na njega nisu mogli svi pjevači stati. Stoga smo odlučili stari kor rušiti i novi graditi s većim dimenzijama.

Iz projekta o uklanjanju kora: „Radovima ukljanjanja postojeće konstrukcije kora pristupiti će se nakon što se izvrše sve potrebne pripreme, rasterećenja i osiguranja konstukcije.

Uklanjanje postojeće armiranobetonske konstrukcije kora treba izvesti pažljivom demontažom prema fazama prikazanim na nacrtu u prilozima ovom dokumentu. Najprije će se ukloniti armiranobetonska ograda, potom će se pristupiti uklanjanju armiranobetonske ploče kora. Zajedno s pločom ukloniti će se i uzdužna i poprečne grede koje nose kor. Na kraju će se pristupiti uklanjanju stupova i stubišta.

Demontažu treba izvesti na način da se dijelovi armiranog betona najprije režu dijamantnom pilom, potom u kombinaciji sa bušilicom uklanjaju i odvoze na deponiju.

Prilikom demontaže posebnu pozornost treba obratiti na uklanjanje armiranobetonskih elemenata ploče i stubišta kora iz kamenih zidova crkve, da pritom ne dođe do oštećenja na kontaktnoj površini kamena i betona, te na podnoj ravni. Zabranjena je upotreba pneumatske bušilice.

Tijekom radova, potrebno je postaviti skelu koja će poduprijeti konstrukciju, te osigurati stabilnost ostatka konstrukcije tijekom uklanjanja da ne dođe do urušvanja. Skela će u isto vrijeme služiti za prihvaćanje uklonjenog materijala ograde i ploče kora. Opterećenje od konstukcije na skelu iznosi 7kN/m².

Prije dopuštanja radova na uklanjanju kora potrebno je da projekt skele za uklanjanje izvođač da nadzoru odnosno projektantu na prihvaćanje. Sav uklonjeni materijal potrebno je odložiti na adekvatnu deponiju.

Ukoliko se tijekom izvođenja radova uoče bilo kakva oštećenja ili pukotine na kamenim zidovima, potrebno je zaustaviti radove i obavijestiti projektanta koji će predložiti poduzimanje daljnjih mjera“.

Rušenje kora započeli smo 6. veljače, dakle u istom zahvatu kad smo započeli i skidanje svoda.

Zbog lošeg vremena svi su radnici bili raspoređeni s radom u crkvi: jedni su radili obijanje maltera po zidovima, drugi su radili na demontaži svoda, a treća skupina je radila na štemanju kora. Kor smo nastavili raditi zavisno od vremena, ako smo mogli vani raditi išli smo van, ako ne išlo se štemati kor.

Polovicom travnja su bile višednevne kiše. U tom vremenu (18., 19. travnja) izvodili smo veći dio radova na razbijanju kora. Na koru smo razbili ogradni zid i tako smo ga ostavili sve do veljače 2009.

U veljači (šestog) 2009. vratili smo se s radovima na kor. Slijedilo je u tri radna dana štemanje cijelog kora, i odmah smo nastavili radovi na izgradnji novog kora sve do korske armiranobetonske deke.

Slavoluk – štemanje

Slavoluk u crkvi bio je secesijski i loše izveden. Zbog njegova lošeg izvedenog izgleda cijela ponutrica crkve davala je sliku građevinske i stilske neuklopljenosti. Toliko je loše i krivo bio izveden da je čovjeku dolazilo do ideje da se stave skele i da ga se uradi zasebno kako valja. Od toga se odustajalo. Sada u radovima na crkvi radeći u istom zahvatu na štemanju zidova, skidanju svoda, štemanju kora stavili smo skelu i oko slavoluka i povremeno se „zalijetali“ i njega oštemavali. U konačno štemanje slavoluka prišli smo 11. veljače i završili ga 13. veljače. Kada smo očistili slavoluk od maltera vidjeli smo razlog zašto je loše izveden. Dio slavoluka u stupovima rađen je od kamena, a polukružni dio (loša strana slavoluka) urađen je betonom. Loše šalovanje proizvelo je loši polukrug koji se nije mogao ispraviti nikakvim naslagama maltera. Imali smo i mi problema dok smo ispravili polukrug na slavoluka.

Postolje tabernakula – štemanje

Tabernakul crkve bio je ostavljen na betonsko postolje uokvireno pristupnim platom. Betonsko postolje i plato oko postolja bili su urađeni čvršćem omjerom betona. Dva radna dana (20. i 22. Veljače 2008.) Mario Lončar je s kobrom obijao postolje i plato

Čišćenje fuga i prozorskih okna

Poslije obijanja maltera sa zidova unutar crkve slijedio je rad na čišćenju fuga i prostora oko prozorskih okna u lađi i svetištu crkve.

Čišećnje fuga izvodili smo s vodenim špricerima i čelični žicama. Radove smo započeli 15., a završili ih 22. veljače.  Veći dio čišćenja fuga u crkvi izvodili su Dragan Ćorić i Ivo Tomić.

Obijanje maltera na vanjskim zidovima na crkvi

Južni zid – štemanje

Priprema za obijanje fasade na južnoj strani vanjskog zida započela je 28.2.2008., tada su Bože Pušić i Ivo Tomić dotjerali skelu za montiranje i pripremu štemannja južnog zida. Malter na južnoj strani obijan je od 3. do 10. Ožujka. Veći dio južnog zida štemali su Dragan Ćorić, Stanko Marijanović i Mario Lončar.

Sjeverni zid – štemanje

Dio zida koji se mogao štemati bez skele započeli smo 29. veljače. Po završetku štemanja južnog zida skelu smo 10. ožujka prenijeli na sjeverni zid i odmah započeli štemanje maltera. U četiri radna dana bilo je završeno štemanje sjevernog zida. Radove u obijanju maltera ometala je kiša.

Pročelje – štemanje

Montiranje skele na pročelju crkve i početak radova na obijanju maltera započeli smo 22. veljače. Obijanje smo završili 28. veljače. Odmah je od 1. do 3. Ožujka slijedilo pjeskarenje pročelja.

Obijanje maltera na pročelju izvodili su Dragan Ćorić, Gordan Vidačak i Ivo Tomić. Pjeskarenje pročelja izveo je Danijel Lončar.

Štemanje izvana zidova svetište  i sakrstija

Završivši sjevernu stranu zida na lađi crkve, radnici su 14. ožujka prenosili dio skele na zid sakristije i svetišta. U pet radnih dana, do 19. ožujka 2008. zidovi sakristije i svetišta bili su oštemani.

Pjeskarenje zidova  

Poslije čišćenja fuga na zidovima slijedilo je čišćenje kamena, Kamen od šprica i betonske podloge ispod maltera čistili smo pjeskarenjem. Pijeska za pjeskarenje smo dovozili iz Zenice (amor provjeriti), a strojevi za pjeskarenje su bili Mile Pušića. Probno pjeskarenje smo izvodili na pročelju crkve, i kada smo vidjeli da će ići kako treba ušli smo sa strojem u crkvu. Pjeskarenje smo započeli 1. ožujka. Pjeskarenje zidova je teži zahvat. Posao se mora izvoditi s posebnom opremom i s maskama. Veći dio pjeskarenja u crkvi i izvan crkve izvodili su Bože Pušić i Danijel Lončar.

Obijanje i izrada zidova – razgovor sa stručnjacima

Poslije 18. ožujka 2008. prešli smo s radnicima i radovima na zvonik, a u suradnji s predstavnicima Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru (Jaroslav Vego) tražili SMO mišljenje različitih osoba s pitanjem što sa zidovima učiniti. Imali smo „oslobođene“ zidove od staroga maltera i žbuke, dovodili smo mnoge na lice mjesta i s njima razgovarali. Razgovori su se oduljili sve do kolovoza. Među onima koji su bili pitani što s oštemanim zidovima bili su:

• građevinskih stručnjaka,
• svećeničkog osoblja (predstavnici Ordinarijata, svećenici u prolazu, svećenici zvani da bi se čulo njihovo mišljenje)
• službeni državni organi – Zavod za zaštitu spomenika, Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika

Mogu reći, najviše smo slijedili mišljenje i stav Pere Marijanovića. Njegov stav je bio ostaviti kamen u cijelosti u vanjskom izgledu crkve onakav kakav jest, fugirati ga s našim autohtonim fugama (malter koji ide na crveno – zemlja crvenica – Crvena Hrvatska, tako bi Pero govorio). Zadržali smo ideju kamena izvana u cijelosti s fugama. Nismo zadržali ideju crvenijih fuga. Bilo bi nam drago umjesto stavljenih betonskih visećih arkada ispod krovnog vijenca, da smo bili u mogućnosti staviti kamene. Nismo to mogli zbog financija izvesti. Pomislili smo „sad ćemo staviti betonske, ofarbane, pa ako se nekad ukaže mogućnost, moguće je demontirati betonske i ugraditi kamene viseće arkade“.