Svađali se apostoli nekom zgodom po pitanju tko je među njima najveći. Isus riješi apostolsku svađu riječima: „Tko želi biti prvi, neka bude zadnji… sluga svima! (Mk 9, 30-37).
Ali nije tu kraj! Kratko iza apostolske svađe eto opet nerazumijevanja i to od „ljubljenoga“ apostola Ivana. Ivan pristupi Isusu i pita: „Učitelju, vidjesmo jednoga gdje izgoni zle duhove u tvoje ime, a nije od nas, ne slijedi tebe.“ Radikalni Ivanov postupak Isus rješava riječima: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.« (Mk 9, 38-43.45.47-48):
Slično se dogodilo i u Starom zavjetu. Jošua dvojici poriče pravo da prorokuju jer nisu bili u Hramu na okupljanju zajednice i vijeća sedamdeset staraca. Zbog radikalnog postupka Jošua Mojsije ukor Jošuu: „Zar si zavidan zbog toga što i ova dvojica prorokuju“. I onda Mojsije molitveno zavapi: „Oh, kad bi sav narod postao prorok!« (Br 11, 25-29):
Mojsije ukori nerazborito ponašanje Jošue, a Isus nerazborito ponašanje apostola Ivana.
U biti: Dobro je što su Ivan i Jošua motivirani kad je u pitanju obrana zajednice od mogućih prijetnji. Ali, nije dobro što su u postupcima ekstremni, radikalni i nerazboriti… Mogli su obadvojica razboritije postupiti.
Ugodno je družiti se s razboritim čovjekom, a poglavito vjernikom; ni u čemu radikalan, ni u čemu konzervativan, ne zatvoren, ne član interesne skupine nego zajednice okupljene u ljubavi. Tamo gdje se interes dijeli, ljudi se brzo posvađaju, a tamo gdje se ljubav dijeli nastaje veća zajednica, a ljudi sve bogatiji i bogatiji u ljubavi.
Nerazboritost i ekstremnost ocrtat ću slijedećim primjerom. Priča Andrea Bocelli (Bočeli): „Mlada žena, u drugom stanju, zbog teške upale slijepog crijeva primljena je u bolnicu. Liječnici su stavili led na njezin stomak, i kada su napadaji prestali, liječnici su joj predložili da pobaci dijete. Rekli su joj: ‘Dijete će se roditi s nekim invaliditetom,. I dijete je rođeno. Ta žena je moja majka. A ja sam to dijete.“
Mogli su liječnici postupiti i u liječenju i u savjetu razborito, a ne radikalno. Dok su radikalno liječili slijepo crijevo uništili su očni vid začetom djetetu. A potom su predložili i radikalni savjet pobačaja. Loš savjet….
Međutim, tamo gdje su liječnici uništili, Bog je nadoknadio u predivnom glasu, u najboljem glasu kojemu se svijet divi.
Bog nije isključiv. Njegovi su putovi i pogledi puno širi od Jošuinih, od Ivanovih, od liječnika Bocelleve majke. Božje pogled seže puno dalje. Bog gleda čovjeka kroz dragocjenost koje u njemu ostaju, a ne kroz stečene ili nametnute invalidnost.
Ljudi da bi sebe zaštitili nerazborito izbacuju i odbacuju. Jošua da bi sebe zaštitio odbacuje dvojicu, Ivan jednoga, liječnici htjedoše odbaciti maloga Andrea Bocelli – a.
Bog je uvijek „razborit“, budimo i mi. On ne gleda ljude kroz nedostatke, nego kroz dragocjenosti koje nose u sebi. Bog postupa „razborito“ a ne radikalno. Pa ako bi i pronašli u Bibliji „radikalan Božji postupak“, opet je po srijedi Božja razboritost s kojom Bog želi „ozbiljnije“ poučiti, upozoriti.