Danas se već na veliko govori kako su ljudi postali ovisnici naviknuti na opojne droge, mobitel, kockanje, kompjuter… i druge vidove neumjerenosti …

Tko je komu postao put navike i ovisnosti? Ima ih koji su se sami navikli, a ima ih koje su namamili na put ovisnosti, roditelji, braća ili sestre, prijatelji. Koliko roditelja ne zna zabaviti i smiriti svoje dijete nego mu daju mobitel, kompjuter, laptop, ili kakvu drugu „opojnu“ igračku koja će ga smiriti i zabaviti. Tako isto učine braća i sestre jedni drugima ili netko drugi tko mu je najbliži.

I stariji ljudi su postali ovisnici od kompjutera. Neki dan sam slušao suprugu koja je ljuta na muža pa kaže: „Neće da sa mnom razgovara nego samo igra igrice na kompjuteru“. Upitah je: „A zašto igra igrice“? Žena poče priču kojoj nema kraja kao ni igricama na kompjuteru… Očito je da su u početku mužu kompjuter i igrice bili obrana… a onda postali ovisnost.

Ljudi su započeli u nekom vremenskom životnom razdoblju raditi na kompjuter i postali ovisnici. Ne sjede ispred kompjuteri samo zbog toga što im je to radno mjesto nego zato što ne znaju na drugi način funkcionirati. Ako se ikakva ovisnost može nazvati funkcioniranjem. Ne znaju na drugi način „gubiti“ vrijeme. S posla, ponesu, laptop doma i doma nastavljaju „raditi“. Često se nađu ispred kompjutera jer ne znaju što će razgovarati s ukućanima, pa i onim najbližim: ženom, mužem ili s djecom. Vrlo su napeti, živčani, neugodni ako ih se bilo što upita dok se nalaze ispred tog „čudesnog“ stroja.

Mnogi bi ljudi trebali reći sami sebi, dosta je ovoga, moj se život promijenio onog časa kad sam sjeo ispred kompjutera. Međutim, tako nešto ne žele reći nego nastavljaju sjediti i „kao“ raditi, sve dok im se oči ne zacrvene. Zbog dugotrajnog sjedenja ispred kompjutera, mnogi su se stariji i mlađi svrstali među trajno pospane ljude, koji okolo hodaju zakrivljenih i crvenih očiju.

Ne daj Bože da nestane struje. Poglavito ako si nešto ne „zabavno“ nego „ozbiljno“ radio na kompjuteru, pa usred rada, nestane struje i eto muke, vrištanja, psovke i „razgonjena“ sveg kućnog osoblja samo zato što je nestalo struje.

Kompjuter je postao danas potreba. Dobar je i treba ga imati. Ali, kako se pred mnogim strojevima, alatkama, pomagalima, autom i sličnim moraš razborito nalaziti tako i ispred kompjutera.

Kompjuter u kući, na poslu i bilo gdje, gdje se ispred njega nalaziš lako te može dovesti do toga da izgubiš povezanost sa svojima najbližima u kući, na poslu,… bilo bi dobro da se nakon rada ili bilo kakvih „izgrica“ odvojimo od kompjutera koji čas i stanemo s onim koji je u mojoj blizini, porazgovorimo koju rečenicu, koju riječ…. Ako ne paziš, kompjuter ti može biti mamac koji će te odvući od Boga, od molitve… stani u nekom času rada na kompjuteru, pomoli se, izmoli svoju dragu molitvu,… molitvom svladaj ovisnost… kada zazvoni podne… nemoj da ti zvono zvoni neopaženo, nego stani, izmoli Anđeoski pozdrav, odvoji se koju sekundu, minutu od kompjutera i razgovaraj s Bogom…

Sve što ti je potrebo, a u njemu leži opasnost da ovlada s tobom, da postaneš ovisnik, na vrijeme razborito reguliraj. Slijedi ono što te usavršava.