Budi pripravan: Česta je tema na sprovodnim propovijedima. Ovaj puta nije nikome sprovod, ali redci koji slijede su poticaj na kvalitetno življenje. Tako kvalitetno da zemaljskim koracima ne izgubimo one nebeske. Neka naš zemaljski i nebeski koraci bude usklađen.

Kaže priča:  „Neki čovjek je imao poseban smisao za humor, ponekada je bio i vrlo smiješan, čudan. Na njemu svojstven način znao je ljude preneraziti, izazvati na razmišljanje.

Nekom zgodom uletje u prijateljevu trgovinu, kao vjetar u propuhu. Uleti i upita prijatelja trgovca: ‘Jeste li me očekivali?’ Ovaj reče: Nisam. A on će upitno: „A što da je umjesto mene ušla smrt po vas u vašu trgovinu? Zatim se naglo okrene i ode iz trgovinu.“

I kaže trgovac: „Znao sam da je to njegov svojstven stil. Zapravo nisam se na njega ni naljutio. Ali, nakon njegova odlaska u ušima mi je odzvanjalo njegovo pitanje: „A što bi bilo da je stvarno došla smrti?“ Nazvao sam ga kasnije i rekao mu da me je izazvao na razmišljanje, i da mi je dao povoda da ponekada i razmišljam o završetku svojega života, a ne samo o trgovini, radu i brizi za zemaljsko.“

Pitanje meni i tebi: „I mene je ova priča i ovaj događaj naveo na razmišljanje. U razmišljanju postavljam i vama pitanje: A kako je s vama? Hoćete li se i vi na u vašoj prezaposlenosti zaustaviti i upitati je li vaš životni brod plovi prema obalama vječnosti.

Dok odgovarate na sva zemaljska pitanja, jeste li odgovorili Bogu na njegov poziv? Jeste li ponekad sjeli i izračunali vrijednost duše koja je u nama. Jeste li zamolili Boga da vam bude naklonjen. Ne oklijevajte, ne propuštajte olako dane.“

Ivan evanđelist kaže: „Svaki od nas se mora nanovo roditi (Iv 3,3).“ Na svršetku zemaljskog života, rodimo se za vječnost. Budimo uvijek spremni susresti se sa svojim Bogom. Gradimo kuću u koju ćemo moći ući i poslije svoje smrti (2 Kr 20,1).

Ne odgađajmo vječnost za sutra, ona je neodgodiva. Sutra nećemo bit mudriji.