Glas mu reče: «Iziđi i stani u gori pred Jahvom!» Evo, Jahve upravo prolazi i Ilija mora izići da se susretne s Bogom. Čudesan susret!

Susreti s Bogom, priznam li Boga Bogom, da li bi Bog mogao pohoditi mene, da li sam spreman za to. Što misliš kad bi sada tebi rekao Bog «Iziđi i stani…. Proći ću pokaj tebe. Istina je Bog prolazi svaki dan, ne primjećujem ga. Pun sam oluje, olujnoga vihora, ljut sam na sve oko sebe, ljut sam na sebe, prigovaram i sebi i drugome. Oluja plamti iz usta mojih, sijevaju varnice. Upravo mislim, upravo takav trebam biti, jer ovo je sve mlitavo, sporo, nježno, blago, to treba srušiti kao kulu od karata, sravniti sa zemljom u olujnom vihoru, rastjerati sve u različitim pravcima, raznijeti zlo ne da se proširi, nego da se rastopi u prostoru bez traga. Mislim da treba biti kao oluja jer ne može se drugačije živjeti. Ali Bog ne bijaše u olujnom vihoru. Ali Bog nije u meni kada sam kao oluja. Oluja u meni: to je dernjava i vika sa šakom na licu, na čelu. Gdje je takvo stanje, tu Boga nema. Boga u oluji nema

Poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio ni u potresu. Pomisliš, ma nema druge lupi šakom, nek se brda tresu, ma neka svi okolo znaju tko sam. Ne možeš drugačije vladati situacijom. Mora se koji puta šakom o stol. Nitko te i ne čuje ako ne lupiš šakom, da se sve trese. Kada sam govorio tiho i blago, oni se smiju, ismijavaju svaku riječ, a ono kada se lupi šakom svi se ušute, nitko ni jedne ne smije progovoriti. Pa tako i treba, neka svi znaju tko sam. Ali Bog ne bi u lupanju šakom, dernjavi i vici u kojoj nastupam. Bog ne vijaše u potresu.

Nakon potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio ni u ognju. Pa da vidiš, nema što ti neće doći crvenilo u lice, da ti sve vatra sijeva iz usta dok govoriš, iz očiju dok gledaš. Pa ono kada kažeš a da sam ne znaš ni formulirati rečenicu, zapjeniš se, kada se spetljaš, nejasan si i tup, i blesav, ali kad kažeš, iz petnih žila se propneš, pa drekneš u vihoru, pa lupiš šakom u potresu, e onda sve gori i izgori. I ti misliš kako si uspio. Ali Bog ne bijaše u ognju. Bog nije tamo gdje se pali i žari nego gdje s gasi, smiruje.

Nakon ognja dođe šapat laganog blagog lahora. Ma tko bi to rekao. Bog se objavljuje u laganom šapatu vjetra, lahoru. Lahoru koji osvježuje i tijelo čovjekovo. Lahoru koji ne ruši, nego pogurava, progurava da se ide naprijed, koji tetoši, pjeva, šapuće. Zalazi i na ruku i pod ruku svugdje je u meni, oko mene. Bog je u meni kad sam smiren, staložen, blag, vedar. Lahoru koji je ugodan i djetetu, mladiću i odraslome, svakome je ugodan. Lahor je blaga riječ, riječ s blagom rukom i dlanom na čelu. Ona prenosi svu milinu srca tvog. U tebi je Bog kao šapat duše tvoje.

Što znači ova Božja objava Iliji? Iliji za kojega imamo predaju, koji grmi, tutnji, kara, pali, žari. Zar je moguće da se Bog objavio Iliji kao blagost. Skoro za ne vjerovati, ali je i kod Ilije Bog koji ne ruši i uništava, nego koji spašava, Bog koji ljubi. Bog Iliji pokazuje kako se Bog može susresti samo u skrovitosti i šutnji, u povučenosti pustinje, daleko od svijeta? Zanimljivo Horeb – Sinaj, da je na Sinaju (Izl 19,16-18) narod u onoj pobuni za vrijeme Mojsija izrekao: «neću više slušati glas Jahve, Boga svoga,… niti želim više gledati taj silni oganj,…!» Jahve Iliji želi progovoriti u njegovu srcu, u tišini i osami pustinje, u blagom i laganom lahoru. Ilija otkriva da se jedino Bog može otkriti i shvatiti u osobnom susretu u tišini i samoći. Tu pada zastor predrasude da je Bog zakon, osveta, sudac, novi svijet se rastvara pred Ilijom.Nije Bog u meni, nije Bog sa mnom kada križam Boga Oca, i stvaram sebi boga po slici svojoj, kada mislim da mogu sam bez njega, kada mislim da mi nije potreban.

Ilija se ide moliti: Nije Bog sa mnom kada mislim da mogu bez molitve i duhovnog život. Tko ne moli, tko Boga Bogom ne prizna, tko samo radi, njemu je rad Bog, tko samo jede njemu je trbuh Bog, tko samo pije njemu je čaša Bog. A tko se Bogu moli zna što je Bog.

Ilija je pozivao sve ljude na obraćenje. Neka se svatko od nas u dubini srca pokaje i donese poput Ilije pravu odluku….