Iz Druge knjige o kraljevima (2 Kr 2,1-1.6-14):  Evo što se dogodilo kad je Gospodin uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. Ilija mu reče: »Ostani ipak ovdje jer me Gospodin šalje do Jordana.« Ali on odgovori: »Života mi Gospodnjeg i tvoga: ja te neću ostaviti!« I tako pođoše obojica.

I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: »Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!« A Elizej odgovori: »Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!« Ilija odgovori: »Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.« I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: »Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!« I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.

Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: »Gdje je Gospodin, Bog Ilijin?« I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.

Razmišljanje

Ilija je na kraju svojega poslanja. Tajanstvena sila ga vuče u susret Jahvi. Prorok koji je u svojim nastupima sav oganj i baklja, nalazi svoj dostojan svršetak u vatrenim kolima, koja ga otimaju pogledu voljenog Elizeja.

Mogli bi obratiti pozornost na činjenicu da je na Ilijinu odlasku u vječnost prisutan Elizej – nasljednik.

Gdje sam ja i moj nasljednik? Je li mene netko promatra tako da može poput Elizeja zavapiti: «Neka mi u dio padne obilje tvoga duha». Ja i moj duh, ja i moj duhovni život smo inspirator i onima koji trebaju doći poslije mene.

Izgleda da je Ilija na prvi pogled škrt, tvrd, kamen. Odlazi, bilo bi očekivati da sve ostavlja u nasljedstvo Elizeju, a on neda, reče Elizeju «mnogo tražiš». Upornost Elizejeva ono što je Ilija tražio od Elizeja je ishodila, nasljedstvo od Ilije. Svakako riječi «puno tražiš» su čuđenje, da Elizej traži ono što Bog daje.

Ilija se nalazi u času smrti. Čovjek pred smrti, i osjećaji u čovjeku pred smrt često stvaraju tajanstveni nemir. Ali Iliju neki tajanstveni glas, poziv, šalje preko rijeke Jordana. Biblijski gledano ponovo simbolično – ide tamo gdje je Mojsije umro na putu kroz sinajsku pustinju prema obećanoj zemlji. Ilija novi Mojsije, želi završiti isto tamo. Bilo je to vjerojatno u godini smrti kralja Ahazja, nasljednika kralja Ahaba ili početkom kralja Jorama (852-841).

Pred polazak s onu stranu Jordana, Ilija se nalazi s Elizejem u Gilgalu, u Efraimovoj gori. Ilija želi sam iz Gilgale do Betela, pa dalje preko Jordana. Naređuje Elizeju: «Ostani ovdje, jer me Jahve šalje do Betela». Ne pristaje Elizej. A da bi bio uvjerljiv zakune se. Zakletvom želi prisiliti Iliju da ga ne smeta: «Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!». Želi reći zakleo sam se i ne smiješ me odbiti. Elizej kao da zna nešto kako će Ilija završiti pa želi biti s njime. Ili se možda boji da će Ilija u Betelu, ostaviti nasljedstvo nekome od proročkih sinova koji se nalaze u nastambi u Betelu.

U Betelu je cijela škola (proročko bratstvo –zajednica – vjerojatno proroci Ilijini učenici) proročkih sinova u razredu ih ima pedeset. Ponovo se nakon pokolja proroka koje je učinila Izabela, vraća proročki život u Izrael. Oni upozoravaju Elizeja, znaš li da je došao kraj Iliji, otići će u nebo iznad tvoje glave. Elizej im odgovori da to znade. Ilija treba krenuti preko Jordana. Ponovo traži od Elizeja da ne ide s njime, ali ni Elizej ne odustaje. I krenu Ilija, Elizej i 50 proročkih sinova. Proročki sinovi prate Iliju i Elizeja do Jordana, a dalje njih dvojica idu sami.

Čim su prešli rijeku Elizej traži nasljedstvo od Ilije, ali nasljedstvo i duha Ilijina ne daje Ilija nego Bog. Ilija odgovara Elizeju, Tek onda ako budeš gledao kako odlazim to će ti biti znak da ćeš dobiti ne Ilijina, nego Božanskog duha – proročkog duha. Nije dovoljno da Ilija stavi svoj proročki plašt na Elizeja, kudikamo je važnije da Elizej dobije proročkog duha od Boga.

Ovaj Duh, je božanski dar, božanska sila, koja djeluje u čovjeku i ispunja ga revnošću za poslanje. Dar Božjeg duha prate i Božji čudesni znaci i oni će biti propusnica Elizeju da ga proročka zajednica koja je ostala s onu stranu Jordana prihvati kao vođu proročke grupe.

Ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih. I Ilija u vihoru uziđe na nebo. Bolan je krik Elizejev: «Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!» Izrael ovim gubitkom i odlaskom gubi najznačajniju obranu. Za Elizeja je Ilija bio kao silna vojska koja brani narod od idolopoklonstva.

Ovaj Ilijin «izlazak» u vječnost kroz vjekove privlači pozornost i tumača i vjernika. Što je pisac htio kazati ovim opisom. Što znači taj misteriozni nestanak u olujnom vihoru, punom munja i gromova.

Najvjerojatnije je riječ o tome kako je Baal bog idol s kojim se sukobio prorok Ilija bio bog «koji uzlazi na oblacima». Pisac je htio naglasiti da nije Baal nego Jahve kojega Ilija neumorno neuništivo propovijeda, pravi Bog gospodar prirode, on je gospodar i oblaka. Pisac vjerojatno želi opisati viđenje koje Elizej doživljava. Ili je riječ o apokaliptičkom stilu pisanja kojim se želi kazati da je nestanak Ilijin bio nešto čudesno, božansko? Vjerojatno je riječ o nekoj teofaniji koju doživljava Elizej: Oganj, vihor, bljesak munje i ognji znakovi su Božje objave. Oblaci su njegova kola. Na krilima vjetra putuje. To su sve Biblijske slike Božje prisutnosti dokučive čovjeku.

Ostaje pitanje je li je Ilija umro? Ilija je fizički umro, na to podsjeća Elizej koji razdrije svoje haljine na dvoje, što je znak duboke žalosti nad gubitkom voljene osobe. Elizej ne bi razdirao svoje haljine da je Ilija stvarno na kolima otišao u nebo. Razdiranje haljina je znak žalosti, a ne znak radosti. Njegov bolni krik «Oče moj…» podsjeća na pogrebni plač – naricanje. Ilija nije uskrsnuo nego «uzet na nebo». U umiranju Ilijinu sudjeluje i Bog, on silazi u ognju, da uzme sa sobom svoga proroka. Oganj je Božji znak, vihor je znak njegove objave. Ognjena kola na kojima Ilija ulazi u susret Jahvi nisu Jahvina kola, nego ognjena borna kola proročke karizme proroka Ilije s kojima se borio kao Božji borac. Takva kola ima u viđenju Elizej. Jahve silazi u ognju da uzme sebi vjernog slugu.

Ilijina smrt nije spomenuta nego se podrazumijeva. Pisac želi skrenuti pozornost na Ilijinu slavu a ne na smrt. Prorok, sav raspaljen i zahvaćen revnošću za Jahvu, ne može umrijeti. Pravedni kao Ilija moraju ostati nakon ovozemnog života. Oni ne umiru.

Predaja govore o Iliji i njegovu uznesenju kao o iznimci. Tako Sirah (Sir 48,10) kaže da Ilija živi i da će ponovno doći na kraju dana. I u Kristovo vrijeme (Mk 5,15; 8,28) živo se očekuje dolazak Ilije. Ipak ova predaja nema nikakve veze s vjerom. Radi se zapravo o Ilijinu duhu i sili, koji nikad ne umiru.

Smrt traži pogreb. To se ne spominje. Svakako Elizej je od Ilije preuzeo plašt i postaje znak njegove prisutnosti. Elizej je nasljednik Ilijin. Elizej odmah po povratku s onu stranu Jordana, pokazuje čudesne znake rastavljajući vodu Jordana i prijeđe po suhu. Proročki sinovi koji su to vidjeli uskliknuše: «Duh je Jahvin počinuo na Elizeju!» i primaju ga svojim vođom umjesto Ilije.

Budimo i mi svjedoci da Ilijin duh ne umire nego da živi, u tom duhu živimo, razmišljamo i djelujemo, Božanski je to duh.