Često mi svijet izgleda okrutan, bez suosjećajnosti, bez pozornosti. Ljudi su u sebi, u nutrini opterećeni. Imali ili ne imali materijalno blago djeluju opterećeno. Duša i srce su im opterećeni. Kad bi htjeli, a mogu ako hoće, samo je malo potrebo da se oslobode okrutnog grča koji ih ovija. Onoga časa kad vide, spoznaju, patnje onoga drugoga do njih, samim time će se početi oslobađati svoje opterećenosti.

Učimo se od Krista. Isus Krist primjećuje što ljudima nedostaje. Rado im priskače u pomoć.

I danas je Krist isti, kao i prije dvije tisuće godina, on suosjeća s čovjekom koji danas zemljom hoda.

Primjer kaže: Djevojčica je prvi put provela noć u bolnici. Otac je u sobi bio s njom. Kad je otac ugasio svjetlo, djevojčica je upitala: „Tata, jesi li tu?“ Otac je odgovorio „da tu sam“. Nekoliko minuta kasnije djevojčica je upitala isto. Otac je potvrdno odgovorio, djevojčica je zaspala kao malo janje.

Ova djevojčica je našla sigurnost u riječima svojega Oca. Tako se i mi može osloniti na Krista i njegovu pozornost kojom nas gleda. Naše patnje, brige, bolovi i nesreće, tame noći, mogu biti ne znam koliko mračne, budimo sigurni da nas Krist gleda, brine se za nas.

Taj okrutni svijet može se ponašati drugačije. Ti se ponašaj poput Krista. Uvijek pomozi. Tvoja pomoć drugome oslobađat će tvoju napetu nutrinu. Suosjećat s drugim i tvoja je sigurnost.