Mnogi ljudi su imali u ruci fenjer, cilinder, „bateriju“, svjetiljku ili garbitnjaču. U našim krajevima mnogi su svjetiljku s baterijom jednostavno zavali „baterija“. Hvalili smo se kako nečija „baterija“ baca svjetlost dalje od nečije druge. Dugo su bile u uporabi „baterije“ u obliku konzerve, s četvrtastim, kvadratnim baterijama. Mnoge je od nas baterija pecnula za jezik, krakom žice dodirivali za jezik i tako kontrolirali ima li unutar baterije napona ili nema, ili je li „crkla“ baterija ili sijalica (svjetiljka), ako je pecnulo po jeziku tada bi znali da u bateriji ima napona.

Fenjer je bio noćna svjetiljaka, u kući i izvan kuće, sve dok nije uvedene elektro žicama električna energija u domaćinstva. Dio fenjera sačinjavala je staklena ili limena posuda u koju se ulijevao petrolej, na vrhu staklenke nalazio se navoj kroz koji je prolazila krpena traka i visila u petroleju do dna staklenke. Na vrhu nalazio bi se „fitilj“ kroz kojega bi prolazila krpa. Fitilj bi se šibicom zapalio. Na staklenku, okolo fitilja bi se navijala staklena zaštita da vjetar ne ugasi svjetlost. Na staklenki se nalazio limeni obruč koji je na dva kraja imao rupice gdje bi se stavljala žica koja je služila za rukohvat gdje bi se rukom cijeli aparat uzimao i nosio kao košarica ili torba.

Na fenjeru se nalazilo i drugih dodataka koje ću ovaj puta izbjeći opisivati.

Noseći fenjer u ruci iz njega se rasijavala svjetlost koja je pomagala u hodu kroz mrak. Fenjer se nosio kao torba dakle uz tijelo. Svjetlost se iz njega širila tek koji korak.

U isto vrijeme, ako si imao svjetiljku ili kako smo mi zvali u našem kraju „bateriju“, tada si svjetlost zavisno od mogućnosti ili jačine „baterije“ bacao gdje si htio i daleko koliko se moglo zbog jačine „baterije“ dobaciti. Rekoh da smo se kao djeca natjecali čija baterija će „baciti“ svjetlost dalje, ili komu je otac iz Njemačke dolazeći kući za Božić donio „jaču“ bateriju.

Imajući fenjer sa svjetlošću nije se moglo „razbacivati“. Svijetli tek korak. Dalje od koraka tama je bivala još veća. „Korakova“ svjetlost fenjera „zaslijepljivala“ bi pogled oka, zato bi dalje od svjetlosti fenjera tama bila još veća. Međutim, kada bi zakoraknuli korak naprijed i slijedeći korak bi bio osvjetljen. I tako, korak po korak, svjetlost na svjetlost stići ćete u mraku uz pomoć „fenjerove svjetlosti“ do cilja.

Tako je i s našim korakom u vjeri, ili korakom s Ocem nebeskim. S Bogom se ide ukorak. Svaki novi korak s Bogom je osvjetljen. Ako bi pokušali bez Boga uletjeli bi u mrak, u nepoznato. Opasnost prijeti na putu kad god pokušamo iskoraknuti bez Boga. Provalija, krivi korak, nesigurnost, nemir, gubitak pouzdanja odvesti će nas u krivom pravcu… Neka nam Bog, Božja riječ bude svjetlo, životna vodilja. Psalam 119,105 kaže: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.“

Nemoj se tjeskobno brinuti za onaj slijedeći korak. Iskorakni ga s Bogom i nećeš pogriješiti. Nemoj se brinuti što ne vidiš dalje od koraka. Bog za tebe vidi dalje od jednoga koraka. Bog za tebe vidi i gleda sve do cilja. Imaj uvijek dovoljno „ulja u fenjeru“ za još jedan korak. Prepusti se, ugodno i s velikim povjerenjem prepustiti se Božjem vodstvu.