Ako imamo više desetaka godina, onda smo zasigurno sudjelovali na više desetaka sprovoda. Slušali smo više desetaka sprovodnih propovijedi. Čuli više primjera o životu, o smrti, o vječnosti. Razmišljajući o životu i o smrti uvijek se nalazimo na početku. Zemaljski život nije završio i ne znamo kako će završiti. Prekogrobna vječnost nije počela i ne znamo kako će i kada započeti. Živimo zemaljski život ne znajući mu puninu. Nalazeći se uvijek na početku prekogrobnog života, ne znamo mu početka.

Svatko od nas ovo zemni život provodi negdje. Kaže se da pametan bira gdje će živjeti, a drugi su prisiljeni biti ondje gdje moraju biti. Ali možda nismo nikada razmišljali da će svatko od nas vječnost provesti negdje, ali ne možeš birati gdje ćeš živjeti, vječni život zavisi od zemaljskog.

Hoćeš li biti pametan ovdje na zemlji pa zemaljskim životom sebe odrediti mjesto u vječnosti? Vječnost se ne bira nego se zaslužuje kao posljedično mjesto zemaljskog izbora. Vječnost je određena onim što se činim ovdje na zemlji. Kaže Matej u evanđelju (Mt 16,26) „Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a dušu izgubi.“ Onaj koji spozna Isusa Krista, živi po njegovim principima, dobit će mjesto koje je Isus Krista pripremio i osigurao. Oni koji nisu prihvatili Isusa Krista ovdje na zemlji nego su ga odbacili, otići će s onim s kim su na zemlji život provodili „otići će s đavolom i njegovim anđelima“.

Kad će se čuti poziv za vječnost, ne znamo, to nije ni bitno, godine zemaljskog života su relativan pojam. Ali, nije se dobro igrati zemaljskim život, olako ga provoditi i olako životnim tijekom prolaziti.

Netko je opisao ljudski život kao brod, koji putuje oceanima… Neki se čovjek nalazio na tom prekoocenskim brodom. Naslonio se na ogradu broda i nešto baca pa hvata. Upita njegov suputnik: „Što to bacaš, pa hvataš?“ „Dijamant, supervelike vrijednosti“. „Pa to je veliki rizik?“ priupita suputnik. „Ništa ne riskiram, već dugo bacam i hvatam!“ Nasmije se i ponovo baci dijamant, ali ovaj put je promašio i sav žalostan uzviknu: „Izgubio sam ga, promašio sam.“ Kaže priča, brod je ljudski život, ocean je vječnost, dijamant je čovjekova duša, s dušom se čovjek u životu igra, refleksom tijela je baca i hvata, sve dok jedanput ne promaši i izgubi je za vječnost. Ona padajući ide od kamo je i došla, ide u vječnost, ali ostavlja tijelo u žalosti i propasti.

Tijelo je vrijedno, ali duša i tijelo zajedno se spašavaju. Duša može bez tijela u vječnost, ali tijelo bez duha se ne može spasiti.