Nije rijetkost susresti se s ljudima koji žive samo za sebe. Sve više susrećemo se s ljudima kojima je cilj svratiti pozornost na sebe. Takvi uživaju u promociji njihova „ja“. Njihovo „ja“ im je i auto, odjeća, karijera, neki bitni ili nebitni položaj. Njihovo „ja“ je uspjeh pod svaku cijenu. Njihov uspjeh nema cijene. Koliko će ljudi uništiti oko sebe njih to ne zanima. Ovakvi ljudi smatraju da se sve mora vrtjeti oko njih i za njih. Ovakvim ljudima teško je nagovijestiti riječ Božju. Oni sami ne mogu spoznati duhovnu, moralnu, socijalnu ili neku drugu altruističku vrijednost.

Korizma je prilika da se vježbamo u krepostima. Korizmeno vrijeme je dobar čas da se hvalimo ne sobom i svojim činima, nego da se hvalimo sa svojim Bogom i prijateljem Isusom Kristom. Dogodilo se u Korintu, dok su se Korinćani pred sv. Pavlom hvaliti sobom, on ih poče poučavati: „hvalite se ne sobom, hvalite se u Gospodinu“. Hvalimo se s onim čime smo ugodili Bogu, prijatelju, bratu, sestri, a ne sebi.

Ako već imamo u sebi vrijednost, a nadam se da ju i imamo. Dopustimo da nas drugi pohvali. Kudikamo je ljepše kada drugi prepozna i nas i naše dobre čine. Skromnost je vrlina, a ne bezvrijednost i mizerija. Učimo se obratiti pozornost na Boga. Dopustimo drugome da u nama, po riječima i našim djelima nađe Boga, a ne prepotentno i hvalisavo naše „ja“.