Biblijska prispodoba govori da je jedno sjeme palo uz put i bi pogaženo, drugo pade na kamen i osuši se, treće pade posred trnja i uguši se, četvrto pade na dobru zemlju i nikne i urodi plodom.

Ako ćemo prispodobu pratiti ekonomskom računicom, možemo reći: loša ekonomija sjemena Božjega. Ako bi se ovako dogodilo u poljoprivredi i gospodarstvu današnji agronomi i ekonomisti bi govorili o velikom godišnjem promašaju i premalenom urodu ljetine.

Prispodobu većina bibličara i egzegeta tumači kao riječ Božju koja pada na različite ljudske karaktere, različite ljude i osobe koji su opterećeni kojekakvim zemaljskim brigama i tjeskobama pa posijana riječ Božja urodi i uspije tek 15 %.

Je li je uzus riječi Božje baš takav. Je li se Bog zadovoljava s uspjehom riječi tek s 15 %. Možda je to prazna utjeha ljudima koji time opravdavaju svoju nespremnost da prihvate riječ Božju.

Kao da i evanđelist zanemaruje onu trojicu koji su riječ Božju zgazili i odbacili pa se obraća s većom pozornošću na onoga četvrtoga koji je plodno tlo riječi Božje te dopušta da na njemu riječ Božja urodi stostrukim plodom.

Riječ Božja je nejednako plodna, jer je nejednako primljena. Zapitajmo se kakvu zemlju pružamo sjemenu riječi Božje. Hoćemo li je ugušiti ili joj dopusti da nas učini plodonosnima.

Neka riječ Božja bude na nam plodonosna i neka donosi stostruki plod. Još više, neka svatko, sva četvorica opisana u prispodobi o sijaču, riječ Božju razume, prihvate i neka joj dopuste da urodi velikim plodom.