U tijeku godine ima više novih početaka. Novi početka na dan rođendana, imendana, liturgijske godine, Božića, Uskrsa…

Nova Godina: U glavama mnogih, samo zato što se piše „prvi, prvoga, Nove Godine“ je jedan od većih novih početaka. Planira se doček Nove Godine koji mjesec dana prije. Bude se budan u Pola noći. U tom trenutku nazdravlja se šampanjac i piju se neka žestoka pića, čestita se „novi početak“. To je samo za čovjek, neki novi početak. Za vrijeme, svemir, vječnost, ako je novi početak negdje onda je ponajmanje u onom trenutku kad su ljudi računajući po zvijezdama, mjesecu ili ne znam čemu stavili „novi početak“. Da, u brojenju sata tjedna, godine, mora biti negdje novi početak. U neka davna vremena „novi početak“ je bio nastup, krunjenje nekog kralja, cara ili nekog vlada. Već poodavno ljudi su stavili „novi početak“ brojenja vremena bude na „Novu godinu“.

Nisam bio na nekom otvorenom dočeku nekog „novom početku“ na Novu Godinu. Čitam po portalima, slušam na vijestima stotine ljudi, tisuće, čekaju „novi početak“ na otvorenom; na ledu, temperaturi ispod nule, buri, vjetru i pitam se: „Što je te ljude privuklo, iz kuće i toplog ognjišta istjeralo na te hladne trgove i da luduju, čekajući…. kad će puknuti neki top, neka posebno spremljena kugla koja će se točno u ponoći rasprsnuti i dati znak za urnebesni krik, vrisak, pljesak ili ne znam što…

Ni sam ne znam, možda i znam, ali ovog trenutka nije ni važno, ali se pitam zašto je netko uveo neko posebno slavlje koje nema nikakvog značenje za povijesni, ni sadašnji ni budući trenutak. U biti čekanje „novog početka“ u sebi nosi „križanje nečega što je prošlost, prolaznost, što više nema nikakva značenja“. Toliko priprema, buke, vike i galame, samo zato da se proslavi trenutak kojim označavamo „jedan završetak“ i „jedan početak“.

Sam motiv da slavimo „jedan završetak“ i slavimo „jedan početak“ je ruganje. Je li vrijedno ono što smo proživjeli i čemu smo slavili „jedan svršetak“. Što nosi u sebi vrijeme u kojem smo slavili „jedan početak“. Je li itko ispitao savjest, svijest za sve ono dobro i zlo što se dogodilo u vremenu kojem smo slavili „jedan svršetak“. Je li itko zahvalio, jeli itko rekao oprosti,… Je li se netko pomolio za vrijeme koje nadolazi poslije „jednog početka“.

Krist je naš „novi početak“ i na Novu Godinu i svakog trenutka u tijeku vremena i na bilo kojem prostoru u kojem želim biti osoba za novo vrijeme. Nema novog vremena, ono će se neminovno događati bilo ili ne bilo našeg „jednog novog početka“. Zapravo, mi možemo biti novi, bolji, pravedniji ljudi u vremenu i prostoru. Čovjek, i njegovi čini čini vrijeme „puninom vremena“. Protiv Boga i bilo kojega vremena nikada ne diži zdravicu niti čašu opojnog piće. Pijanke i pijančevanje ničemu ne mogu biti opravdanje.

Mnoge ljude koji su čekali ne nekim hladnim trgovima nije zanimala ni budućnost ni prošlost njima je bilo do lude zabave.

Na Novu godinu u „novom brojenju Nove Godine“ neka nam Bog bude pouzdanje i neka nam On ispuni dane nepoznate sutrašnjice, nepoznate budućnosti.

„Na dobro došao Božić, Sveto porođenje Isusovo i Mlado Lito“.