Ni visina, ni dubina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje, u Kristu Isusu, našem Gospodinu. Rim 8,39

U prvom tjednu došašća na početku Misnih slavlja imali smo poticajnu riječ i poziv na razmišljanje kao se ponašati u patnji i muci. Patnje mogu po nekada biti tako žestoke da se pitamo hoćemo li moći s njima na dobro izići.

Koliko puta smo vapili da nam patnja prestane, ali ona ne prestaje. Možda bi opet htjeli da nam ih Isus ukloni. Ali ne, one ostaju, ali zato Isus nam prilazi hrabri nas da u patnjama duhom ne klonemo. Upravo tada doživimo Isusovu ruku u našoj ruci.

Sudjelovao sam kod hrabrenja. Dotična osoba treba ići na bolne preglede, muči se kako će sve to proći, a njezin prijatelj ju hrabri, ma nemoj se bojati, ja ću biti s tobom, neću te ostavljati.

Upravo nam to Isus poručuje. On nam govori da će biti s nama u svim patnjama i mukama. On nam poručuje ništa nas neće rastaviti od ljubavi njegove. Vjeruj, Isus je uvijek s nama, ostavit nas neće.