Slika smo Božja. Čovjek je umjetničko Božje djelo. Često čujemo ovako sadržajne riječi. Netko nas je zamislio, po našim biološkim roditeljima umjetnički oblikova i darovao zemlji kao najljepši ukras.
Često ljudi nisu ni svjesni koji je umjetnički zahvat Bog na njima učinio. Nesvjesni Božjega zahvata „premazujemo“ se različitim bojama. Možemo slobodno reći premazujemo se različitim bojama neukusa. Kad vidim pojedinu osobu proizišlu iz „frizerskoga kalupa“, znam reći: „nemam ništa protiv frizerskih zahvata na tebi, ali Božji zahvat koji se skriva ispod te maske kudikamo je ljepši i pogledu ugodniji.
Ljudi često na sebi različitim neukusnim postupcima prekriju sliku Božju. Taj neukus ima samo jedan cilj: nametnuti sebe drugima. Svraćanje pozornosti na sebe , oduvijek je bila karakteristika pojedinaca u društvu. Ljudi se nameću na različite načine: šminkom, modom, odjećom općenito, prestižem u društvu, karijerom, različitim umijećima, uspjehom u sportu; a onda autom, kućom, u posljednje vrijeme jahtom. U nametanju samog sebe pomislimo: Bitno je da se svijet vrti oko nas; živimo samo za sebe i za svoje vlastito javno ili skriveno zadovoljstvo.
Ima ljudi koji pokušavaju prema drugim biti dobronamjerni pa one koji se nameću upozoravaju kako bi trebali biti skromni, ne nametati se, ne isticati svoj ego, ne skrivati sliku Božju u sebi i na sebi.
Učili smo u umjetnosti kako je Michelangelo slikao svoje slike držeći u jednoj ruci kist, a u drugoj svijeću. Svijeću je držao da bi spriječio sjenu svojega tijela da ne pada na platno na kojem je kistom slikao.
Ovaj postupak Michelangela mogao bi i za nas biti poučan: Sve svoje nametnutosti i sjene uklonimo svjetlošću Duha Svetoga i na taj način pokažimo Božje umjetničko djelo koje je Bog iskazano na nama. Najljepši smo onakvi kakve su nas roditelji po Božjem daru rodili. Naše nametnutosti s kojima zaklanjamo Božji zahvat na nama najčešće su karikatura.
Sv. Pavao priča: Napuhivali se kršćani Korinta nekom zgodom, kako su netko i nešto, za to čuo sv. Pavao pa im piše: „neka se nijedan čovjek ne hvali pred Bogom“ (1 Kor 1,29). Ili rekao bi prorok Jeremija: „Tko se hvali, neka se u Gospodinu hvali“ (Jer 9,23).