Poznato nam je ono otvoreno đavolsko napastovanje Isusa, opisano u Mt 4,1-11; Lk 4,1-13; Mk1,12-13. Napastovanje u kojem je Isusu nuđena hrana, anđeoska pratnja, kraljevstvo i vlast. Isus je pročitao Napasnika i sve odbio.

Otvoreno prepoznato napastovanje i mi sami možemo lako otkriti i od sebe odbiti. Ali, kad Napasnik ne uspijeva otvoreno zarobiti, pokušava podmuklo i iz pritaice.

Podmuklo napastovanje možeš pročitati u Kristovu preobraženju: Mt 17,1-9; Mk9,2-13; Lk 9,28-36

Evo što se dogodilo: Nakon djelovanja u Galileji Napasnik u srce Isusovo ubacuje sumnju u sve ono što je radio. Isus je počeo sumnjati u Očevu podršku.

On poslije rada u Galileji planira ići u Jeruzalem i tamo djelovati. I taman što je mislio krenuti Napasnik ga smućuje i u srcu mu govori:  šta ćeš ići u Jeruzalem, Bog je u Jeruzalemu, u Hramu, a ne u Tebi. Okani se tog. Sve se to poklopilo s Isusovim umorom. U toj napasti i muci ništa mu nije jasno. Pita se zbog čega ovoliko napora, zašto, čemu sve ovo vodi.

Razočarao se! Nema povjerenja ni u apostole. Svi su s njim, ali tek trojici pristupa povjerljivo: Petru, Ivanu i Jakovu. Zove ih da krenu s njima na Tabor da bi vidio račune s Ocem nebeskim. I kad su stigli gore, ni u njih nema povjerenja. Želi ih držati po strani. A on ide gore, sam će porazgovarati s Ocem. Ide se suočiti. Isus je umoran, ali i prkosan,  razočaran. Evo to je podmuklo Napasnikovo – iskušenje. Đavao iskušava Isusa, ne otvoreno, nego u srce njegovo ubacuje smutnju.

Ali, i Otac nebeski vidi što se događa. Stoga jasnim glasom viče s neba: „Ti si Sin moj,… „ Ti si moj Jeruzalem, a ne ono dolje gdje je grad Jeruzalem, gdje vlada nered i korupcija. Potom ga jasnom slikom preobražava, i povezuje ga s Mojsijem i Ilijom. Hoće mu reći, Ti si ispunjenje svih Zakona i sviju Proroka.

U đavolskoj podmuklosti Bog Otac ne ostavlja Isusa, poručuje mu: Ti si na pravom putu, nemoj se umoriti, nemoj zastati, idi svim ljudima, i onima koje je Napasnik zaveo, a nalaze se u Jeruzalemu.

I znamo što se dogodilo. Isus je krenuo prema Jeruzalemu. A, Napasnik u svojem napasničkom porivu kad vidi da ne može na drugi način svladati Isusa, sprema mu scenarije Velikog četvrtaka i petaka, ubija ga.

Kako vidimo, Bog nikada ne napušta čovjeka, ali ni Napasnik i on ide do kraja.

Drugo: Drugo gdje, podmuklo Napasnik napastuje su ona trojica apostola. Tamo gdje su najtanji podmuklo Napasnik napastuje. Udara u njihovu oholost: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti….«. Petar, ne zna što govori. U toj rečenici je Napasnikova zamka. Petar upada u ushićenje, u ljepotu, u uživanje.

Ne zna Petar da ulaženjem u prostor sjenica sam sebe zatvara. Odvaja se od Boga i od ljudi. Gazi svrhu svojega poslanja.

Svaki onaj koji se u oholosti uvlači u uživanje. Pa kad spozna da je time pogazio svrhu svojega poslanja, teško će se razočarati.

To je scenariji u kojega ako padneš gubiš sve. Svaki koji kaže, ovdje mi je lijepo, uživaj, sam sebe je konzervirao, sebe okovao okovima propasti.

Povlačenje u izgrađene sjenica, u kojima ne trebaš ništa raditi nego uživati je gubljenje smisla. Čovjek je biće koje treba neprestano stvarati i raditi. Kad ti ruke i noge ne mogu raditi zbog bolesti i starosti, dok gledaš crnu točku na bijelom plafonu svoje sobe, volja i osjeća za stvaranjem i radom ni tada ti ne smiju ugasnuti. Ne smiješ sebi dopustiti pa reći dostaje je, ovdje mi je lijepo. Ne smiješ sebi dopustiti da nemaš volje krenuti dalje. Simbolično rečeno, ti si čovjek koji ne smiješ ostati u sjenici Tabora nego i s Tabora moraš krenuti dalje.

Gdje smo mi danas: Spustimo se malo k sebi, gdje smo mi? Eto gdje, i mi bi htjeli popust Isusa pitati nekoga, imali smisla ovaj život, imali smisla raditi.

Slični smo onoj trojici apostola koji bi se htjeli povući u neku idilu sagrađenih sjenica, vila, kuća i dvorova; gdje neće više biti nikakvih problema. Mnogi bi htjeli živjeti na nekom svojem sanjanom brdu preobraženja.

Zar to nije Napasnikova napast. Kojom želimo zaustaviti vrijeme i sami sebi reći „neka nas ovdje, ovdje nam je lijepo“.

Ali ne, onako kako je rečeno Isusu, rečeno je i tebi: idi! Idi dalje, radosno radi usprkos svih onih koji te žele uništiti.

Zaključak: Kad vrag zapetlja čovjeka, samo ga Bog može otpetljati. Zapetljani, a ne otpetljani čovjek opasnost je sebi samome i svim ljudima oko sebe.