Katolici se kalendarskim preporukama u lipnju mole različitim svecima ali usrdnije Srcu Isusovu. Mjesec lipanj posvećen je Srcu Isusovu.

Isus – Srce Isusovo, su živo vrelo mnoštva ideja, životnih pogleda, poticaja. Nepresušno vrelo koje uvijek istom snagom, istim poticajem vrije, daje život, umorna podiže, bolesna liječi, radosna podržava. To je Božansko vrelo.

Slaveći Srce Isusovo proslavljamo Isusovu dobrotu, ljubav, milosrđe, sebedarje, svesrdnost. Ono što slavimo i častimo želimo i nasljedovati. Neka svaki dan u našem životu bude u znaku Srca Isusova: i rad i odmaranje, naše riječi i tišina, naši razgovori i čitanje, naše razmišljanje i osjećanje, neka naše srce kuca poput Isusova srca.

Sva spoznaja koja nam dolazi od Srca Isusova neka se rasplini i dođe do svakog našega srca. Isus je nekom zgodom uputio riječi Mariji Alacoque: “Gle ovo Srce što je toliko ljubilo ljude te se nije štedjelo sve do iscrpljenja i skončanja da bi čovjeku ljubav posvjedočilo. Ali to Srce nije dovoljno ljubljeno, umjesto zahvalnosti prima nezahvalnost. Nezahvalnost prema Srcu Isusovu iskazuje se preko mnoštva naših nezahvalnih čina, a posebno preko nezahvalnosti čašćenja presvete Euharistije, svete Mise. Isus svakome onome koji časti presvetu euharistiju i nedjeljnu svetu Misu obećaje izlit bujice božanske ljubavi…“

Popularna je strelovita molitva upućena Srcu Isusovu: „Božansko Srce Isusovo učini srce moje po srcu svome“. To je strelovita molitvica, to je molitva uzdaha. U zahvalnosti Srcu Isusovu i mi je ponavljajmo. Ne samo u zahvalnosti nego i u teškim našim časovima. Uvijek molimo: „Božansko Srce Isusovo učini srce moje po srcu svome“.