U susretu i komunikaciji često ljudi ne mogu doći do zajedničkog stava. U ne nalaženju zajedničkog stava ne znaju i ne mogu ostati mirni kod svojega mišljenja nego se često jedna strana osjeti uvrijeđena i ponižena samo zato što joj se ne potvrđuje. U tom času nekulture u komunikaciji nerijetko se zauzima stav ljutnje i prijetnje. Ljudi danas vole da im se laska, potvrđuje i klima glavom, ako nije tako za čas posla se vidi prst prijetnje u zraku i šaka od stol i čuju se riječi „pokazat ću ja tebi“, „vidjet ćeš ti tko sam ja“.

Ne jedanput, doživjeli smo, vidjeli i čuli, kako se prijeti bilo žestokom riječju, riječju punom ljutnje i bijesa bilo fizičkom prijetnjom. Gledali smo kako se prijeti: bratu, sestri, ocu, majci, prijatelju. Prijeti se i pokazuje zube, kao da su ljudi zvijeri a ne ljudi i pitaš se glasno i tiho: ma čovječe što ti je, što reče, ma je si li čovjek ili što si, kako možeš tako, ali riječi smirivanja ništa ne znače i dalje se prijeti i lupa šakom od stol „pokazat ću ja tebi“.

I tako čuješ viku i galamu i pitanje: što sam ti skrivio, što sam ti učinio, i odgovor čuješ: sve si mi skrivio, pa opet i opet „pokazat ću ja tebi“, „vidjet ćeš ti tko sam ja“. I tako do nedogleda: prijetnja, do prijetnje, psovka do psovke, ružna riječ, sve do riječi šaka od stol, prst u zraku: ljutnja, srdžba i bijes, prkos i inad, sve se sabralo u jadu svom: u šaci, u uzdignutom prstu, u ljutnji i prijetnji. Jad i bijeda, drugo i ništa ne zna nego samo „pokazat ću ja tebi“. I pitaš se da li je čovjek to?

I umjesto da stane i pita se, staješ ti i pitaš se: gdje se zatajilo, u čemu, tko je zatajio u čemu. U čemu se pogriješilo, što nije bilo dobro u odgoju čovjeka koji se prijeti? Rođen ili rođena od dobrih i vrijednih roditelja, odgajan, kao dijete primjer, sakramente sve po redu i na vrijeme primio: krštenje, pričest, krizmu, vjenčanje, škole završio: osnovnu, srednju, pa i fakultet i opet drugo ništa ne zna nego prst u zraku i šaka od stol. Što je to nadjačalo u čovjeku današnjice pa često čuješ svađu i nered, ljutnju i prijetnju, vidiš samo prst u zraku, šaku od stol i riječi „pokazat ću ja tebi“ I pitaš se što se dogodilo s čovjekom kojemu posta princip ponašanja „prst u zraku šaka od stol“.