Zadarski sjemeništarci s rektorom don Antom Dražinom i duhovnikom don Stanislavom Wielinskim. Došli su u petak, 17. ožujka u trodnevni (od 17. do 19. ožujka) posjet Kruševu i Hercegovini. Smještaj smo im planirali u Međugorju u hotelu Ante Milorada.
Program pohoda:
– 18. ožujka: Planirali smo da sjemeništarci u subotu, 18. ožujka od 9,00 do 15.00 sati obiđu nekoliko mjesta i župa po Hercegovini. Od 15.00 do 18,00 sati da budu u Kruševu na ručku i pripremi za večernji program.
– 19. ožujka planirali smo sudjelovanje sjemeništaraca na Misnom slavlju u 8,30 sati u župnoj crkvi u Kruševu, a u 10.00 sati na Misnom slavlju u Mostaru, u Ilićima, u crkvi Krista Dobrog Pastira. Poslije Mise u Ilićima bili bi na ručku i „uspinjanju“ na Hum odakle bi „bacili“ pogled na Mostar, Bišće polje i po tome se uputili u Zadar.
Obilazak po Hercegovini: Sjemeništarci su iz Zadra doputovali s dva kombija. Za „Put po Hercegovini“ naručili smo autobus s dvadesetak mjesta i krenuli u obilazak. Vozač nam je bio Želimir Senkić.
Plan nas je vodio od Kravice, Studenaca, Čapljine, Mogorjela, Počitelja, Domanovića, Aladinića, Radimlje, Stoca, Rotimilje, Bune, Mostara, Kruševa.
U autobusu, prije svakog mjesta rekli smo po nekoliko bitnih rečenica koje su objašnjavale mjesto, prostor i povod zašto smo se baš tu našli. Na Kravici smo objasnili zemljopisni krajolik Hercegovine obraćajući pozornost na hercegovački krš i nekoliko rijeka koje teku kroz Hercegovinu,…
Studenci, Čapljina govorili smo o svetištu u Studencima, svećeničkim i redovničkim zvanjima, o župi Čapljina i općenito o Čapljini, dolini Neretve, s posebnim osvrtom na Gabelu i njezino značenje u povijesti….
Mogorjelo, rimska utvrda, „vojarna“, vikendica, vila, ni sam ne znam što je bila, svakako utvrda blisko vezana uz Naronu i Vid.
Hutovo blato, obratili smo pozornost i na Hutovo blato, na arheološka iskapanja u Bajovcima, značenje Londže, i rijeke koja „do podne“ teče od Londže do Neretve, a „poslije podne“ od Neretve do Londže. Tj. rijeke koja teče u obadva pravca od vrela prema ušću ali i od ušća prema vrelu.
Počitelj, prešli smo Neretvu preko „Tuđmanova mosta“, došli smo autobusom do Počitelja napravili „krug“ objasnili da je to tvrđava vezana uz kralja Tvrtka i uz Matiju Korvina…
Putovali smo dalje prema naseljima Šuškovo, Domanoviće, Bobanovo, Aladinići… uz put smo objašnjavali dubravsku visoravn i znamenitosti na njoj, s posebnim osvrtom na župu Prenj – Dubrave…
Radimlja! Kod Radimlje smo stali, izišli iz autobusa, išli do nekropole objasnili da su to nadgrobni spomenici kršćana iz pred turskog vremena.
Poznavajući i vidjevši kako su naši pređi na ovim prostorima podizali bogate spomenike svojim pokojnicima, te da su na relativnom malom prostoru Hercegovine kuda smo prošli sagradili više dobro utvrđenih gradova i kula. Gledajući nekropole i utvrđene gradove lako možemo zaključiti kako su im i naselja bila bogato uređena. Njihov kulturni i ekonomski razvoj zaustavljen je osmanskim osvajanjem i pljačkom ovih krajeva i nedopuštanjem razvoja.
Spomenik stradalnicima s Križnog puta! Pored nekropole na Radimlji podignut je spomenik pobijenima s Križnog puta. Naime, jedna skupina sudionika Križnoga puta provedena je iz Blajburga u Mostar u Sjeverni logor. U koloniji je bilo oko 10.000 hrvatskih vojnika. Vojnici iz kolone provedeni su do vododerina koje su se nalazile pored nekropole. Poubijani vojnici pored „vododerinskih obala“ bačeni su u vododerne i zatrpani. Podignuti im je spomenik 2005.
Ošanići! Sjemeništarcima je objašnjen kako se u blizini Stoca nalazi ilisrski grad u Ošanićima…
Stolac, spuštajući se od Maslina, zaustavljajući se kod Radimlje uputili smo se prema Stocu. Slijedilo je policijsko zaustavljanje, kontrola, pitanje kamo ćete…
Zidine Stoca su se ubrzo ugledale. Objasnili smo našim gostima u nekoliko rečenica Stolac, značenje Stoca, prešli preko Bregave i našli se pred župnom crkvom. Pred crkvom nas je sačekao don Rajko Marković, proveo nas u crkvu, objasnio znamenitosti u crkvi, župi, prvoj školi, muzeju, počastio u pastoralnom centru s ugodnim druženjem i zakuskom.
Četrdeset i pet minuta zadržali smo se u Stocu i uputili prema Rotimilji.
Rotimilja, uz put nazvali smo don Damjana Raguža, zamoli ga da nam otvori crkvu i progovori koju. Slijedili su lijepo druženje i razgovor… i pravac na Bunu.
Buna, još dok smo se nalazili na proputovanju s Kravice više puta smo se mobitelom čuli s don Nikolom Menalom. Slijedilo je pitanje „dokle ste stigli“, pa sve tako dok se nismo našli na Buni. Na Buni su nas „otvorenih vrata i srdaca“ dočekali don Nikola, don Damir, nekoliko pastoralnih suradnika i obitelj sjemeništarca Marka Pavlovića. Ponovo susret za stolom, razgovorom, obilaskom crkve, don Nikolino „predavanje“ i pravac Mostar.
Na putu prema Mostaru, pošli smo do podno Stjepan gradana u Blagaju. Na ulazu u Blagaj smo stali, iz autobusa izišli “bacili pogled” na Stjepangrad, objasnili i vrnuli se natrag prema Mostaru…
Mostar, odlučili smo se u Mostaru posjetiti samo župu sjemeništarca Zvonimira Reze. Rezo je član katedralne župne zajednice. Nazvali smo pred ulazak u Mostar don Luku Pavlovića, najavili se da smo blizu. Don Luka nas je primio u katedrali, objasnio, protumačio… produžili smo u Kruševo.
Kruševo: U Kruševu smo planirali na ručak kojega su pripremili „na ranču“ Bože i Žaklina Vidačak. Sat vremena, ručka i nezaboravnog jahanja na konjima. Ne znam kome je bilo draže konjima ili onima što su jahali na njima.
Župna crkva i nekropola u Kruševu: Bilo je nezaobilazno nekoliko riječi progovoriti o župnoj crkvi i nekropoli u Kruševu. Riječ je imao don Ljubo… sjemeništarci pratili i fotografirali…
Priprema za večerašnji program: Slijedila je „muka po duhovniku don Stanislavu“. Don Stanislav je morao „na brzinu“ uskladiti i sve pripremiti za večernji scenski prikaz što su ga u Zadru pripremili sjemeništarci o životu i i djelu biskupa Čule. Sada je trebao imati „generalnu“ probu. Još k tome najavila se dvojica biskupa da će u programu sudjelovati… Pomisliše svi „nismo planirali“, ali valja se pripremiti…