Opraštanje – 3 Objavljeno 18. ožujka 2017. autor donljubo Oprosti Poslije susreta s drskim ljudima Ostaje mi pitanje jesam li drznika uvrijedio. S tim i takvim pitanjem idem u život znajući da je onaj drznik. Što ću činiti? Ti od sebe pošalji signal plemenite nutrine svoje. Taj signal jači je od drskosti onoga drugoga. Dvojba je velika u tebi (meni): jesam li ili nisam uvrijedio? Sve jedno, s dvojbom jesi li ili nisi, Ti pošalji signal nutrine i kaži: opraštam! Tvoje oprosti, neka bude i tebi pouka, ubuduće pripazi, pustit drznika na miru. Oprosti, Nije jednostavo reći Tek što si (sam) sam rekao oprosti U meni nasta burna strategija Nutrine moje I onoga izvanjskoga Mir duše moje ponovo posta bojno polje misli i glasova svaki svoju priču priča. Sve razbukta pobuna zbog te riječi oprosti Komu reći oprosti? Zašto? Zašto reći oprosti kad će ponovo drznik napasti a šutjeti neću moći. Ma, pusti drskog, to je jad i bijeda koja te napada. Ti živi u miru duše svoje. Ljudi su prefrigani pokvareni, kažu oprosti a rade po starom. Puno je ljudi koji podlo, podvojeno, prikriveno kao lisice iz dana u dan napadaju a onda posve jednostavno kažu oprosti kao da ništa nije ni bilo a sutra već obnavljaju istu strategiju rata i pomirenja I konačno mirovni zaključak je pao Reći ću oprosti… U buduće drzniku bit će kuća daleko od društva moga. U toj mučnoj vrevi, misli, razmišljanja … Opstaje onaj koji oproštenje daje i traži.