Kaže se lako je drugome govoriti kako bi i što bi trebao činiti sve dok i tebe ne snađu iste muke i isti problem.

Kad god prilaziš drugome preko njegovih nedostatka sjeti se sebe i pristupi onako kako bi želio da se tebi u tvojim nedostacima priđe. Ljudima u mukama i problemima prilazimo sokolenjem, hrabrenjem, pomaganjem, strpljenjem.

Ne prihvaćajući drugoga s njegovim slabostima, pobuna je tebe sama protiv tvojih nedostataka. Svatko od nas ima neki „trn u svojem tijelu“. Neka nas trnje koje u tijelu nosimo ne provocira protiv nego neka nas nauči kako ćemo prići drugome u njegovim nedostacima.  Tek kad sebe prihvatiš sa svojim nedostacima, tada ćeš potpunije i cjelovitije moći drugima prići s njihovim nedostacima. Bez toga shvaćanja, naš bi narod rekao, po tuđim leđima sto degeneka.