Često molimo: I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dušnicima našim. Oprostiti, kako je to teško. Kad se nađemo povrijeđenima, nalazimo stotinu razloga da ne oprostimo. Nećemo oprostiti, pa pomislimo na onoga koji je uvrijedio: neka nauči lekciju, neka se malo muči, neka vidi kako je i meni. Ili, pomislimo on je uvrijedio, na njemu je da učini prvi korak. I tako u nedogled. Sva su ova nazovi opravdavanja prizmeljena, bez kršćanskog duha.
Nije dobro činiti zlo. Nije dobro nekome davati povoda da ti čini zlo. Ali ako ti je netko učinio zlo. Nemoj u sebi gajiti nekorektnu, obrambenu strategiju. Najjednostavnija strategija neka ti bude Isusova pedagogija. Isusova strategija je: „..oprosti…. da i Otac nebeski tebi oprosti… „ (Mk 11,25). Opraštanje zaustavlja ciklus krivnje. Ne opraštajući zatvaramo se u začarani krug mraka.
Uvijek imaj na pameti opraštanje, pa taman i ne bio stisak ruke, ni izgovorena riječ. Opraštanje u duhu, dopušta mogućnost preobrazbe i tebe i onoga koji ti je načinio zlo. Neopraštanje kopa provaliju među ljudima.
Opraštanje je put kojim se najkvalitetnije rješavaju zategnuti odnosi među ljudima. Opraštanjem gradimo mostove kojima i sami trebamo prijeći na drugu obalu.