Ima nešto u Božiću što ne smijemo nikada zaboraviti. Božić je dan pomirenja – oproštenja – otkupljenja…

U biblijskoj tradiciji dan pomirenja nazvan je „Jom Kippur“. To je dan, najveći dan u izraelskoj godini. Taj dan Izraelci traže od Boga i od ljudi oproštenje za osobne grijehe i grijehe cijeloga naroda… I danas Židovi širom svijeta svečano obilježavaju „Dan pomirenja“ – „Jom Kippur“.  Slave ga na svršetku židovske liturgijske godine. „Danu pomirenja“ prethodi „Erev Jom Kippur“. Erev – je dan prije „Jom Kippura“. „Erev – Jom Kippur“ je posljednja prilika, dakle dan prije da se traži od drugih ljudi oproštenje prije svečanog svetkovanja „Jom Kippura“. „Erev Jom Kippur“ je vrlo važan, ta bi proslavio svečano glavni dan u godini potrebno je potražiti oproštenje od bližnjih koje ste u protekloj godini uvrijedili. Dakle prije nego li na sam blagdan „Jom Kippura“ potražiš oproštenje, potrebno je potražiti oproštenje od bližnjih. Da bi dobio oproštenje od Boga potrebno je drugima oprostiti i od drugih zatražiti oproštenje. Matej u  evanđelju 5,23 – 24 kaže: „Ostavi ondje svoj dan na žrtveniku, otiđi prije i pomiri se sa svojim bratom, pa onda dođi i prinesi dar na žrtvenik.“ Božić je dan u kojem se čovjek susreće s Bogom. Susret, odjeven, umiven, obuven… je li to susret tvoje preobrazbe koju želiš doživjeti pred svojim Božićnim Bogom. Jesi li se pomirio. Jesi li oprostio. Možda misliš nemaš se što miriti, nemaš što oprostiti. Ma, nisi u pitanju ti. Pitaj je li se onaj drugi na tvoju riječ, na tvoj postupak uvrijedio. Božić je prilika da kažeš da u srcu nisi mislio ništa loše da ćeš u buduće paziti i ne izazivati bol u nečijem srcu. Postoje ljudi koji su vrlo osjetljivi, koji puno toga osjećajno promatraju. Takve ljude ne smetaj kroz godinu. Pripazi pred njima što ćeš reći, kako se ponašati. Oni su uvredljivi, poštuj to i to će biti tvoje traženje pomirenja i oproštenja. Izraelci traže, ako želiš proslaviti „Jom Kippur“ moraš potražiti oproštenje. Čuo sam kod nas kroz godinu više puta rečenicu: „Neću se s njim ili s njom pomiriti ni na Božić“.

Ispričat ću priču iz svojega djetinjstva: Bila su dva brata u selu, jedan je bio Joščina, drugi Ivančina. Često su se svađali, nisam čuo da su se tukli, ali njihova svađa je bila poznata cijelome selu. Obadvojica su bili žestoke naravi, nepopustljivi, kao dva jarca na brvnu. Joščina je bio stariji. Čekao Joščina na „Badnju večer“ da poslije unošenja „Badnjaka“ Ivančina kao mlađi brat priđe kod njega i da mu zaželi „dobrodošlicu Badnje večeri i sutrašnjeg porođenja Isusova“. Međutim Ivančina ne prilazi. Osvanulo božićno jutro, Joščina nije mogao spavati na „Badnju večer“ zato što Ivančina ne priđe i ne zaželi mu „Božićnu zdravicu“. Stoga, ujutro, za rana dok mu je žena otišla u štalu, on umjesto da ide sa ženom u štalu namiriti „blago“, okrene prema bratovoj kući, pokuca, uđe u kuću, brat šuti, nevjesta šuti, ne govore ništa. On sjedne na stolicu do vrata, sjedi i šuti. U neka doba prekine Joščina šutnju i kaže „bate, koji no je danas dan“, brat mu malo ugrubu odgovori „Božić“, a Jopčina će na to: „Na dobro ti došao Božić, i tebi i cijeloj obitelji, a od sutra kao što je i bilo“. Na stolu je bilo vino u boci i bukara pored boce, nali vina u bukaru, nazdravi bratu, nevjesti i ode svojim poslom u štalu blago namiriti.

Zamislite koja je snaga u Božiću. Od nas se traži isto. Ako želimo Boga štovati, cijelim srcem, svom snagom, svim umom. Ako želimo biti mirni u sebi, moramo najprije srediti odnose s bližnjima, a onda tražiti sređene odnose s Bogom. Kako ćeš tražiti mir s Bogom, a biti u sukobu s bratom.

Da bi naše štovanje moglo biti ugodno i Bogu prihvatljivo, poduzmimo sve što možemo da se pomirimo jedni s drugima.