Prilagodivost

Naklonjenost čovjeka prema prilagodivosti u prirodi, prema nedopustivoj duhovnoj, moralnoj, psihičkoj, socijalnoj i religioznoj prilagodivosti danas je u svijetu sve očitija. Slobodno rečeno možemo reći danas se čovjek želi svemu oko sebe prilagodi, samo ne božanskom zakonu. Kako je došlo do toga da se čovjek lako i olako svemu i svačemu prilagođava? Iskustvo života ga tomu vodilo. Naučio se prilagodivosti u prirodi. Poučen tim iskustvom pao je u veliku opasnost da se prilagođuje svemu i svačemu. Da se prilagođuje i okreće kao suncokret oko sunca različitim pokretima, idejama, uređenjima i religijama. Zbog olake prilagodivosti čovjek je spreman prodati sebe i značaj svoj. Da bi dobio moguće spreman je dati sve. Jednostavno čovjek u sebi ima nagon prilagodivosti. Tu čovjekovu sklonost danas mnogi koristite i iskorištavaju. Zbog nagona za prilagođivost čovjeka je moguće iskoristiti u bilo koje svrhe i bilo koje hirove. Zbog tog istog nagona lako čovjek postaje rob i kmet i slobodnjak, vjernik i nevjernik. Živeći s principom prilagodivosti  mnogi ljudi posrću, padaju i nestaju. Tek čovjek s čvrstim karakterom koji se ne da krivotvoriti i prisilno prilagođavati, neće sebi dopustiti da ga se manipulira i zavodi.

U odnosu prema prirodi Bog nam je dao instinktivni zakon prilagodivosti. Nekome je posve normalno zimi se manje odjenuti, a nekome nije. Nekome je ljeti ugodno nekom nije…. Prilagođavaju se ljudi u prirodi prema instinktivnim i osjetilnim potrebama. U odnosu prema ljudima čovjek se ne smije odnositi zakonom instinktivne prilagodivosti, nego s razumnom prihvatljivošću.

Čovjek vjernik će biti prilagodiv samo božanskim zakonima. S velikom odgovornošću svijesti, savjesti i razuma sve druge ponude će prihvatiti ili odbiti.