Tlocrt i projekt
Projektom je crkva zamišljena kao jednobrodna neoromanička. Od neoromanike na njoj se malo toga moglo primijetiti. Jedino polukrugovi iznad vrata i iznad prozora davali su joj neoromanički stil. Sve drugo je bilo secesijsko – radilo se onako kako se moglo.
Temelji crkve
Temelji crkve bili su sigurni, nigdje se nisu primjećivale napukline. Dok je statika u cerklažu i krovu bila je neriješena. Nije bilo armirano betonskog vijenca oko crkve.
Zidovi
Zidovi crkve izvana su bili nabačeni žbukom koja je bila urađena s pržinom s Polja. Žbuka je oslabila, držala ju je u cjelini samo fina žbuka nabačena pržinom s Neretve. Na mjestima gdje je bila oštećena fina žbuka cijela fasada se runila sama od sebe, a poglavito zimi uslijed kiša i ledova.
Žbuka u ponutrici crkve bila je urađena pržinom s Polja i pržinom s Neretve. Zbog lošeg krova na crkvi, zbog čestog curenja vode po zidovima, zidovi su bili na više mjesta crni i puni vlage.
Krov
Sve do 1990. Krov na crkvi je bio od salonitnog crijepa. Stanje na krovu je bilo vrlo loše i nužno je trebalo nešto učiniti. U radovima na krovu 1991. odlučili smo zamijeniti loše grede na krovištu, salonitni crijep skinuti i crkvu prekriti bakrom.
Za vrijeme Obrambenog rata u krov crkve pogodile su tri granate. Krov je bio u cijelosti rastresen i izbušen mnoštvom gelerskih rupa. Jednu četvrtinu krova mijenjali smo, a u drugim dijelovima krov je bio išupikan s mnoštvom gelerskih rupa. Bilo je nemoguće sve gelerske rupe zalemit. Rupa je bilo i neprimjetnih. Uslijed kiše pojavila bi se fleka na svodu, a gdje voda zalazi, teško je bilo pronaći.
Krovna drvena konstrukcija bila je pred početak obnove u vrlo lošem stanju. Više greda je bilo u cijelosti natrulo, a sve do jedna u dodiru s cerklašom natrula i oštećena. Na nekim mjestima više su sigurnosti davale novopostavljene daske na krovu crkve (postavljene 1991.) nego li krovne grede.
Pod
Pod u crkvi je bio urađen s podnim betonskim kockama ukrašenim s mljevenim kamenom – rizlom. Pod je postavljen u sedamdesetim godina prošlog stoljeća. Loše postavljene pločice ostale su trajno lošeg izgleda.
Početkom radova na obnovi crkve i skidanjem pločica vidjelo se da je podloga ispod pločica urađena „kako se moglo“ – nabačen kamen šakavac, povezan s crvenicom zemljom i posut klačardom, i na takvu podlogu postavljene su podne pločice. U tijeku obnove, sve do metra dubine, morali smo svu tu „podlogu“ izbaciti.
Slavoluk u crkvi
Slavoluk je trebao davati ljepotu unutar crkve. Na njemu je bilo malo toga lijepoga, bio je neravnomjerno zidan i u krugu nepravilno betoniran.
Svod
Svod crkve je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća bio urađen šturom. Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća je popravljan i obojen s cijelom ponutricom crkve.
Zbog posljedica koje su nastale poslije udara groma sedamdesetih godina, zbog lošeg salonitnog krova i zbog oštećenja na krovu, koja su nastala kao posljedica udara granata, svod crkve je bio ružan i „jadan“. Bio je u lošem stanju. Da ne bi pao na pod crkve, na više mjesta je bio vezan žicom za krovne grede i svodnu konstrukciju. Stojeći ispod svoda imao se osjećaj da će svod pasti na glavu. Kada bi se dogodio mali potres, svuda uokolo bilo bi klačarde koja je padala sa svoda.
Elektrika u crkvi
Elektro instalacija u crkvi bila je loša, nesigurna, ovlažena. Trebalo ju je u cijelosti mijenjati.
Otvori na crkvi
Pokrajnja vrata, vrata na zvoniku su bila u lošem stanju, u cijelosti su bila natrula. Glavna vrata nisu bila lošeg izgleda iako su se i ona bila izvitoperila i na više mjesta rasušila. Prozori, posebno oni gdje su stakla bila učvršćena tutkalom propuštali su vodu i vlagu.
Svetište u povezanosti sa zvonikom
Svetište i zvonik su bili povezani jednim temeljnim zidom, zajednički zidanim do visine cerklaža svetišta. Na cerklažu krov svetišta ide prema kosini krovišta, a zvonik je nastavljen sa zidanjem. Vrlo lože građevinsko rješenje. Gibanja uslijed različite dilatacije zvonika i svetišta odražavala se na krov i svod svetišta. Dolazilo je do pucanja krova i svoda na mjestima gdje su se sastajali krov svetišta sa zidom zvonika i svetišta.
Zvonik crkve
Zvonik crkve je građen u tri zahvata: prvi u tijeku konstruktivnih radova od 1934. do 1936. i bio je zidan kamenom do visine zidova lađe crkve. Šezdesetih godina prošlog stoljeća dograđen je betonom i završen betonskom piramidalnom kupolom. U istom zahvatu na zvoniku je nabačena žbuka. Treći zahvat na zvoniku je učinjen 1990. Tada je zvonik izrađen iznutra, fasada je u cijelosti ponovo otučena i nova nabačena, dograđen je i završen željeznom kupolom, prekrivenom bakrom. Takvo stanje na zvoniku bilo je sve do pred početak obnove 2006.
U obnovi 2006. zvonik je trebalo u cijelosti dorađivati. Kupa zvonika se morala u cijelosti mijenjati, bila je oštećena s više gelerskih rupa. Rupe je bilo teško bez skele sanirati. Zidovi zvonika sa svih strana bili su „poštrapani“ s mnoštvom gelera. Geleri su oštetili fasadu, a kroz oštećenu fasadu vlaga je zalazila u zidove zvonika.
Zaključak
Iz napisanoga vidi se da je crkva zbog građevinskog stanja vapila za temeljitom obnovom, u cijelosti, a ne samo u nekim dijelovima.
Bilo koga, koji dođe koji sat vremena u Kruševo pogledati stanje na crkvi i ode, ili onoga koji dođe na sastanke i razgovore, po pitanju što učiniti na crkvi, bilo je teško uvjeriti da je crkva stvarno u lošem stanju. Nitko se, ama baš nitko, nije htio ni ispeti u potkrovlje crkve pa vidjeti loše stanje krovne konstrukcije, niti je itko htio uzeti čekić pa udariti po fasadi crkve i vidjeti kako se fasada (poljska pržina) runi. Svi su gledali vizualni vanjski izgled crnoga svoga i crne vanjske fasade za koju bi rekli, to treba malo malterom zakrpati i ofarbati. Ovakvo rješenje nije bilo ni za godinu dana. Crkva je vapila, „zvala“ i „tražila“, cjelovitu obnovu.