Pročitaj iz Biblije: (Jš 5,9a 10-12), (2 Kor 5, 17-21), (Lk 15, 1-3. 11-32). To su čitanja koja su bila u Četvrtu korizmenu nedjelju: 25.3.2016.

• U prvom čitanju je riječ o ulasku u Obećanju zemlju, zemlju slobode.
• U drugom Pavao poziva, smiri se… Kad si smiren, zasjat ćeš kao novo rođeni.
• Evanđelje: Priču iz Evanđelja naučili smo nazivati „Priča o izgubljenom sinu“. Međutim, nekad mi je draži onaj mlađi koji je odvažan nego onaj stariji koji je podmukao, koji čeka da umre ćaća, mlađi brat, da pomru svi  da on postane gazda… Zato, bi bilo potpunije priči iz evanđelja staviti naslov: „priča o dvojici izgubljene braće“.

Što mislite bili se moglo reći za svakoga od nas da smo u nečemu izgubljeni. Evo kako: „Kad je bogatstvo izgubljeno nije ništa izgubljeno, kad je zdravlje izgubljeno nešto je izgubljeno, kada je karakter izgubljen, sve je izgubljeno“ (Billy Graham). Koliko smo puta izgubili svoje dostojanstvo. Nije u pitanju imamo li što u džepu nego imamo li što od ljudskosti, dostojanstva, karaktera. Jesi li sve pogazio?

Slavljenje korizme shvatimo, kao nešto osobno, kao traženje čovjeka, u sebi,  izgubljenog čovjeka, traženje puta koji će voditi do smirenosti, sigurnosti, slobode u tebi, oko tebe, upravo onoga što nađoše Izraelci ulaskom u Obećanu zemlju. Lutali pa se smirili. Ovaj mali iz evanđelja, lutao pa se smirio. Ako želiš i ti krenuti putem smirivanja svojega nutarnjeg stanja i Bog će ti pomoći. Rečeno je u prvoj poslanici „skidoh s tebe sramotu“. Bog skida s tebe sramotu. Prihvati taj čin. Nije te Bog natjerao da lutaš…, ali ti je pomogao skinuti sramotu s lica tvoga. Tim riječima je označen početak života slobodnog čovjeka. Zulum prgave svijesti zavladao onim malim iz evanđelja, ali sreća njegova da zulum pobješnjela srca nije dugo trajao.

Nasuprot prgave naravi budi smirene duše, smirena srca. Mir srca se doživljava uz dobra i milosrdna Oca, ali i uz obveze, uz rad. Nezaposlenu čovjeku otvoreni su putevi zla. Nema slobode, ni mira, ni pravde bez obveza, bez odgovornosti, bez rada.

Onaj mali mislio uzeti svoje i rasipati, pomislio uživati, sam uživati, smeta mu i brat i sestra i ćaća i mater, zato traži svoje i ode… Ne bježi od obitelji. Potpuni i pravi mir doživljava se u zajednici. Ne tamo gdje si pobjegao. Doći će vrijeme kad ćeš se i ti moći osamostaliti, ne budi prkosan, smiri se. Ne križaj obiteljsku zajednicu. U prvoj poslanici doživljava se narodna zajednica i svima je lijepo. U obiteljskoj zajednici doživljavaj sve svoje. Mali reče idem kući Oca svoga, idem obitelji svojoj…

Nije dobro reći ne treba mi obitelj treba mi lova i otići u svijet… Što se dogodi u svijetu: „prodat ćeš sebe za dnevnicu čuvara svinja“… Svaki pokušaj da se čovjek oslobodi iz zajednice najčešće vodi u propast. Svaki onaj koji ruši obiteljsku zajednicu, narodnu i crkvenu, vodi u propast. Lako je napasti ćaću i reći mu daj mi ono što me pripada i odo… Ostaje pitanje: jesmo li u mogućnosti primiti toliku raskalašenu i rasipnu braću i sestre, sinove i kćeri. Velik je broj onih koji rasturiše što su ćaće i matere godinama gradile…