To su riječi 22 psalma. Izgovorio ih je kralj David. Izgovara ih Isus u svojoj muci. U ovom ili sličnom obliku i mi smo ih izgovorili ne jedanput.

Zamislite u kakvoj se problemima našao David dok je ovakvim riječima zavapio Bogu. Osjećao se osamljen i napušten. U razočaranju David nastavlja i veli: “Daleko si Bože, od moga spasenja, od riječi vapaja moga’,… Vapijem danju, a Ti mi ne odgovaraš, a noću mi počinka nema”. David ni po danu ni po noću nema mira. Osjećaj odbačenosti zavladao je Davidom. Tako nešto kao i David, ali u težem stanju duha i tijela doživljavao je i Isus.

Jeste li i vi nekada pogledali u nebo i uskliknuli: „o Bože moj, zašto si me ostavio“. Svi se ponekada nađemo u Isusovu ili Davidovu jadu, osamljenosti i osame.

U osjećajima odbačenost i ostavljenost, nije dobro okrenuti se od Boga. David je na kraju svojih muka uzviknuo: „Bog je moj izbavitelj i moj spasitelj“.

U osjećaju razočaranja kad pomisliš da te je Bog ostavio, vjeruj on ti je tada, upravo tada najbliži.