Dragi Kruševljani, poštovani čitatelji našega portala, dragi Božji narode!
Povodom ovogodišnjeg Božića želja mi je obratiti pozornost prema vama i prema Božiću.
Radostan sam što smo u blizini još jednog Božića. Slavimo dolazak našega Boga među nas u osobi Isusa Krista, stoga radujemo se, veselimo se tom povijesnom i čudesnom trenutku.
Čitajući Lukin izvještaj o Isusovu rođenju, naići ćemo na veličanstveno, ali jednostavno štovanje Boga u trenutku Isusova rođenja. Nema nekih pompa i posebnih najava, nema proslave, nema darivanja, ni gozba. U opisu se nalazi prijatnost, pozornost i divljenje. U Lukinu evanđelju kaže se: „Pridruži se anđelu velika nebeska vojska koja je hvalila Boga i pjevala: ‘Slava Bogu na visini’!« (Luka 2.13,14). Toj proslavi pridružuju se i pastiri: Kad su pastiri čuli pjesmu i slavu otrčaše u Betlehem i ondje u jaslama, u štali nađoše novorođenog Kralja. Ali nije to bilo sve, oni se od jaslica vratiše pašnjacima „hvaleći i slaveći Boga za sve ono što su čuli i vidjeli« (Lk 2,20).
Luka opisuje prvi Božić. Kako mi danas čekamo i proslavljamo 2015 Božić? Uspoređeno s Lukinim Božićem bi li se moglo reći „Lukin Božić“ i „Naš Božić“ su isto. Ako promatramo sve ono što nas u naše vrijeme uz Božić okružuje i veže, može nam se lako dogoditi da promašimo smisao Božića. Ako nismo pozorni lako će se to dogoditi. Ukoliko pretjerano obraćamo pozornost prema izvanjskoj proslavi tada je „Naš Božić“ daleko od Lukina. Kada nas uzme šarm izvanjskoga, ljepote ugođaja, kada nas preuzme lažna romantičnost, pretjerano iskazivanje vanjske fešte,…Takav stav prema Božiću nije Božić nego iskazivanje sebe, i svoje moći. Time ne slavimo Božić nego častimo sebe. Najčešće nam se događa da s onim što o Božiću činimo više obraćamo pozornosti prema sebi, nego li prema Božiću. Ako Božić u nama ne postiže korjenitu promjenu, ako naše razmišljanje ne vodi svetome, ako naše želje ne vode promjeni negativnosti u pozitivnost tada je upitno jesmo li shvatili bit Božića…. Bog nije došao na zemlju zbog onoga što mi za njega o Božiću činimo. Mijenjati se trebamo. Promjena se treba dogoditi. Ona se neće dogoditi u razuzdanosti, niti u ludovanju, nego u umjerenom iskazivanju radost. Izvanjska narav, ni u kojem slučaju ne smije zatamniti nutarnju radost i preobrazbu…
O Božiću svojim stavom, pogledom i riječima nikome ne umanjujmo radost. I onoga koji je neraspoložen, obveseli, ne potiči njegovo neraspoloženje. Na štetu nekoga nemoj slaviti Božić. Nikada, a poglavito na Božić, nikome ne budi na teret, ne čini ni duhovnu, ni materijalnu štetu.
Imajmo u vidu: O Božiću slavimo Boga Oca koji nam šalje Sina svoga. Šalje nam ga da bude s nama, s nama živi, da s nam „dijeli koricu kruha“. U zahvali srca i duše, otvorenih očiju, zahvalimo Bogu za taj dar Neba. Stoga se svrstajmo u povorku prijema i dočeka. Dočekajmo Božić s odanom vjerom, ljubavlju, i neupitnom nadom.
O Božiću, usredotočimo svoje misli Isusu, Božiću, a ne onom izvanjskom.
Evo kako je Božić doživio i opisivao pukovnik James Irwin nakon izvršene misije Apolla XV. Ponajprije opisuje ono čudesno lebdjenje u kapsuli svemirskog broda. Tijelo koje je vagalo nekoliko desetaka kilograma u kapsuli svemirskog broda lebdjelo je kao „ćat u zraku“. Takvo stanje bilo mu je izazovno. Drugo: putujući prema mjesecu promatrao je izdaleka zemlju. Bila je osvjetljena suncem. Bila je to ljepota usputnog promatranja ali i poticajno razmišljanje. A onda se popeo na mjesec. To je za njega bilo posebno proživljavanje i duhovni preokret u njegovu životu. Pripovijedao je da je na mjeseca doživio beskonačnu, vječnu Božju slavu ali i konačnost zemaljskog čovjeka. Izlazak na mjesec za Irwina nije bilo osvajanje nego duhovna preobrazba. Vrativši se na zemlju nije se dao da ga osvoji astronautska slava, nego je usmjeravao pozornost sviju koji su ga slušali prema boljem, smislenijem životu, a ne astronautskoj proslavi. Naglašavao je: „Ako ljudi misle da je velika stvar i čudo, šetati površinom mjeseca, neka pomisle kolika je još veća stvar, veće čudo, Božji dolazak na Zemlju u osobi Isusa Krista“. Božić je čudo, a ne odlazak na mjesec. Čudo je što je Bog hodao po zemlji, a ne što čovjek hoda po mjesecu.
O Božiću, pa tako i cijeloga života: Ne činimo se velikim ni pred kime, ne pokazujmo nikada sebe i neke svoje proslave nego Boga slavio dolično onako kako njemu dolikuje. Amen.
Kruševljanima, čitateljima našega portala, svemu puku Božjem: „Na dobro došao ovogodišnji Božić i Mlado ljeto“.