Bliže pripreme trajale su tridesetak dana pred polazak. Trebali smo poći s točnim programom, stoga nam je trebalo više dana. U programu smo imali pratiti dvije Mise liturgijskim pjevanjem imati jedan duži i dva kraća koncerta.
Polazak: na put smo iz Kruševa krenuli u jutro 4. prosinca. Navratili smo po don Ivana Turudića na Tepčiće, uputili se prema autoputu i pravcu prema Zagrebu, Mariboru, Grazu i Sankt Marien kod Linza.
Na put su išli: šest članova klape (Ivan Bevanda, David Čule, Stanislav Džeba, Ivan Marić, Miran Pušić i Mario Pušić) profesor Karlo Milićević, don Ivan Turudić i njegovih dvoje suputnika (Antea Kvesić i profesor Mirjan Bukmir), prevoditeljica Nikolina Stanković (pridružila nam se u Zagrebu) i Don Ljubo Planinić. Vozač nam je bio Damir Korać.
Na putovanju prema St. Marien pratilo nas je optimalno vrijeme, sunčano bez padavina. Kroz Hrvatsku, zabavljajući se u kombiju, imajući dvije stanke prošli smo bez ikakvih problema.
Slovenija: odmah po ulasku u Sloveniji nastali su nam problemi. Problem je nastao zbog cestarine. Prometna policija nas je zaustavila i tražila potvrdu o plaćenoj cestarini. Cestarinu smo platili odmah po ulasku u Sloveniju. Pitali smo na šalteru: je li ovo cestarina za prolaz sve do granice s Austrijom. Na šalteru su nam potvrdno odgovorili. No prometna policija je stvorila problem da smo trebali na još jednom usputnom mjestu platiti cestarinu. Tražili su od nas da platimo kaznu 250 eura vozač, a kompanija 1500 eura. Da bi izbjegli plaćanje tako visoke globe rekli smo da stupe u vezu na cestarini po ulazu u Sloveniju i neka pitaju što su nam tamo rekli. Uz 45 minuta razgovora i naše muke uvjerili su se da su nam rekli da je to cestarina kroz cijelu Sloveniju i tek tada su nas pustili poći dalje. Krenuli smo dalje s neugodnim razmišljanjem na događaj koji nam se zbio. Normalno nisu nam se ispričali za maltretiranje, ismijavanje i ponižavanje koje je trajalo 45 minuta.
Uz jednu stanku u Austriji došli smo u St. Marienu u 20.15 minuta. Došli smo pred župni ured. Ispred ureda dočekao nas je župnik St Marien đakon Franz Landerl sa suradnicima. Glavni organizator našeg boravka u St. Marien-u bio je gospodin Klaus i Hedi Echinger. Oni se nisu od nas odvajali u vrijeme dok smo bili u St. Marien-u.
Po našem dolasku slijedili su pozdravi, razgovori, raspored po obiteljima i odlazak u obitelji prema rasporedu. Ivan Bevanda, David Čule, vozač Kamir Korać i don Ljubo krenuli su na imanje obitelji Josipa Zihetnier-a. Seosko imanje Zihetnier-ovih daleko je od centra St. Marien tri kilometra. Na ulazu u kuću dočekala nas je ljubazna gospođa Maria s djecom, sinovima: Josipom (drugi razred srednje škole) i Lukom (osmi razred) i s prijateljicom Silvijom. Svekar i svekrava bili su već u svojim odajama na spavanju, a muž Josip je bio još na poslu, došao je tek oko 22.00 sati. Poslije večere i razgovora pošli smo oko 23,00 sati na spavanje.
4. 12. 2015. – subota, doručak 8,00 sati po obiteljima gdje smo bili ugošćeni. Grupa u obitelji Zihetni-ovih poslije doručka pošla je u obilazak prekrasnog dvorišta i imanja. Za nas koji smo došli iz Hercegovine, prostrane livade, imanja i uzorane njive bile su impresivne. Za naše pojmove veliko je to imanje – 10 hektara u komadu, pa tako ono drugo i ono treće i svako daljnje…
U 9,00 sati trebali smo svi biti kod župnog ureda u St. Marien-u. Klapa Studenac odmah po dolasku pošla je u zasebnu prostoriju zbog probe i upjevavanja, a u 9,30 pošli smo dvadesetak minuta udaljen veliki i prekrasni samostan Kremsmünster.
Benediktinski samotan Kremsmünster utemeljen je u 8. stoljeću. Od utemeljenja sve do danas stalno se proširivao i dobivao novo značenje. Cjelokupni današnji njegov izgled je baroknog sila.
Pored samostana, a sastavni dio samostana, izgrađena je zgrada neobičnog stila nazvana „Matematičkog tornja“. Ta zagrada i zanimanje u njoj imaju akademsko značenje. Na njezinu vrhu nalazi se jedna od najstarijih zvjezdarnica u Europi.
U samostanu je ove subote organiziran Advenski sajam. Sajam se sastoji od štandova po hodnicima samostana, prostorijama koje su za tu zgodu ispražnjene i sa štandovima u velikoj dvorani odnosno samostanskoj blagovaonici ili carskoj dvorani.
U carskoj dvorani postavljena je prigodna pozornica na kojoj su mnoge skupine izvodile svoj program. Klapa Studenac je imala polusatni program. Otpjevali su desetak pjesama. Pjevači klape dobro su nastupili i dobro otpjevali planirane pjesme. Jedna od njih je stavljena na YouTube. Pjesmu na YouTube možete poslušati ovdje. Iza svake pjesme prisutni su pozdravili pjevače pljeskom odobravanja.
Poslije koncerta krenuli smo u obilazak samostanskog muzeja. Karte za muzej darovali su nam naši domaćini. Muzej samostana sastoji se od više prostorija u kojima su izložene umjetničke slike različitih umjetnika, nekoliko kipova, velika biblioteka, numizmatička zbirka, zbirka tabakijera (kutijice za duhan). Na jednom mjestu nisam nigdje vidio toliko tabakijera. Na završetku obilaska pošli smo u carsku spavaonicu. Zašto „carska spavaonica?“ Carska zato jer su carevi Austrije na putu iz Beča u Salzburg noćevali u ovom samostanu ili u obližnjem augutinskom sv. Florijan. Carska soba je posebno uređenja, s tepisima u stilu tapiserija povješanih po zidovima, svod spavaonice je istaknuto ukrašen. U sobi se nalazi najvrjedniji muzejski predmet, to je kalež „Tassilo kalež“. Kalež je izrađen 777. godine, u cijelosti od zlata. Uz kalež u carskoj spavaonici izloženi su pokaznice i svijećnjaci iz vremena Karla Velikoga.
Obilazak muzeja smo završili u 11,45. Do 13,30 imali smo slobodno vrijeme za obilazak sajma, šetanje i druženje s posjetiteljima sajma. Članovi klape su obilazeći štandove pripjevavala više pjesama, družili si i ugodno nalazili s posjetiteljima.
U samostanu se kroz cijelu njegovu povijest nalazila škola, tako je i danas. Danas se u njemu se nalazi gimnazija. U njemu danas djeluje petnaestak redovnika, Neki od njih održavaju i okolne župe.
U 13,00 sati pošli smo u crkvu, pomolili se, otpjevali nekoliko pjesama, ostali kratko u meditaciji i ponovo se našli s posjetiteljima sajma koji su nas zapitkivali odakle smo i s radošću nam posvećivali vrijeme u razgovoru i druženju.
Ručak, na jednom od štandova sajma ručak je bio u 13,30. Poslije ručka slijedio je opet nekoliko pjesama i polazak u trgovinu…. Svatko je htio ponešto ponijeti kući svojima. Poslije kupovanja ostalo nam je sat i trideset minuta slobodnog vremena. Pošli smo u obitelji gdje smo smješteni… odmorili se i pripremili za večernje nastupe.
U 17,00 sati trebali smo se naći kod župnog ureda., sakupili se, posjedali u kombi i pošli na večernju sv. Misu. Večernja sv. Misa bila je u Nestebachu u crkvi – baraci. Naime, u Drugo svjetskom ratu i St. Marien je stradao u raketiranju, crkva je oštećena, a u župi su se našli mnogi Austrijanci povratnici iz različitih krajeva u kojima su više desetljeća živjeli. Pri kraju Drugog svjetskog rata protjerani su i upućeni u Matičnu Domovinu. Tako ih se veliki dio našao na prostoru župe St. Marien. Oni su napravili i župnu crkvu – baraku. Bilo je više takvih crkava – baraka u okolnim mjestima. Ova je sačuvana u izvornom izgledu iz 1945. U njoj je inventar iz tih vremena. Danas je zaštićena državnim zakonom. Misno slavlje u njoj se organizira više puta godišnje. Ovaj puta organizirano je povodom našeg dolaska. Misno slavlje je predvodio fra Marijan fratar iz Linz-a a koncelebirali su don Ivan i don Ljubo, đakonsku službu je obnašao đakon Franz, a klapa Studenac je predvodila liturgijhsko pjevanje.
U objašnjavanju crkve – barake rečeno je kako je to baraka iz vremena Drugog svjetskog rata, građena od jelovine, čuvana i sačuvana do danas u izvornom izgledu, još uvijek je peć na drva u njoj. Vatra je gorila i prostor crkvice ugrijala. Svima nam je rečeno kako se i ovakve prostorije koje su imale izuzetno značenje u jednom vremenu trebaju čuvati i sačuvati kao zgrade s povijesnim značenjem….
Poslije Mise vratili smo se pred župni ured u St. Marien, uputili u obitelji, večerali kod obitelji, i u večernjim satima se našli na Advenskom sajmu kod župne crkve. Sajam je trajao dugo u noć. O našem boravku u Austriji čitajte ovdje na župnom portalu župe St. Marien.
6.12.2015.- nedjelja: U nedjeljnom programu planiran je doručak po obiteljima, sakupljanje kod župnog ureda i Misno slavlje u 9,30. Misno slavlje bilo je u župnoj crkvi. Crkva je građena u baroknom stilu, zvonik je također u barokonom stilu, ali je ponutrica crkve ukrašena u gotskom stilu. Zanimljiva igra umjetničkih stilova.
Uvod u Misno slavlje imala su djeca vrtića koja su sa svojim tetama došla upaliti Drugu advensku svijeću. Otpjevala su djeca s tetama jednu pjesmu, upalili advenske svijeće i pošli u prostorije vrtića, a mi smo započeli Misno slavlje. Misno slavlje je predslavio don Ivan Turudić, koncelebrirao je don Ljubo, a đakonsku službu je imao đakon Franz. Misna čitanja su čitali domaći čitači, propovijedao je don Ivan Turudić, prevodila gospodična Nikolina, a klapa Studenac skupa s domaćim župnim zborom animirala je liturijsko pjevanje. Poslije misnog blagoslova klapa Studenac je otpjevala četiri prigodne pjesme. Poslije otpjevanih pjesama izišli smo u crkveno dvorište nastavili druženje sa župljanima i po tome spuštanje niz nizbrdicu od crkve do župnog ureda.
Kod župnog ureda našli su se samo članovi obitelji u kojima smo bili „na spavanju“, slijedio je ugodan oproštaj, izmjena darova, smještaj u kombij i polazak u Hercegovinu. Zaputili smo se u 11,15. Doma smo došli u 22,30. Uz putu smo imali više stanka. Ističemo stanku i večeru na odmorištu u Zir-ju odnosno popularnije „kod Macole“. U Zir-ju nas je sačekao don Stanko Smiljanić s brkom Tomom. Don Stanko je nekolicini koji su se našli „na traci za večeru“ večeru patio, a drugi su već bili prošli kasu pa su večerali „o svojem trošku“. Sat i petnaest minuta ostali smo u druženju i razgovoru s don Stankom i Tomom. U pozdrav njima otpjevali smo dvije tri pjesme, fotografirali se i uputili prema kombiju… ostali smo još „cigaru vremena“ s don Stankom i Tomom izvan kombija, ali trebalo je poći kući, pozdravili smo i pošli dalje. Don Stanko s Tomom pošao su u Sinac, a mi u Hercegovinu….
Dojmovi: opći dojmovi koje smo ponijeli sa sobom iz „Gornje Austrije“ iz mjesta i župe St. Marien ostavljaju u nama traga ugodnosti i dragosti što smo bili u gostima u tako lijepoj kršćanskoj zajednici. Nadamo se da će i oni iz St. Marien naći odgovarajuće vrijeme te će se uputiti k nama u Hercegovinu na „dan prijateljstva“.
Putovanje: Bilo nam je iscrpljujuće putovanje u smislu vožnje i sjedenja u kombiju, ali sve se to zaboravi kada se nađu ugodna i draga srca jedno pored drugoga u prijateljskom zagrljaju. Zahvaljujemo se svima onima koji su potpomogli ovo naše putovanje, izlet… neka bude sve na veću slavu Božju.