Božić, srijeda, Božićno raspoloženje se osjećalo odmah od 10,30 kada su pojedinci počeli dolaziti da bi zauzeli sjedeće mjesto u crkvi. Crkva je bila prepuna naroda. Rekoše da je bilo naroda dva puta više nego u crkvi. To je tako iz godine u godinu. Narod ne može stati u crkvu pa ostaje vani. Dakle, negdje oko 900 osoba sakupilo se na misnom slavlju. Uvijek nam ostaje problem što samo jedan dio naroda može biti u crkvi, drugi ostaju vani, a tu se ne može ništa promijeniti. Za vrijeme mise, sve je bilo dobro, molitveno, lijepo… Misno slavlje pratili su pripjevavajući božićne pjesme skupa sastavljeni srednji zbor i zbor starijih.

Za vrijeme cijele mise kiša je povremeno propadala. U većem dijelu misnog slavlja oni koji su bili vani trebali su imati kišobrane otvorene.

Stipandan, četvrtak, naroda u crkvi oko 300 osoba. Svi k’o u jedan glas gromko i zanosno pripjevavali su božićne pjesme, baš je Crkva bila raspjevana. Propovijed i razmišljanje o sv. Stjepanu, o domu, obitelji, svjedočenju, o prijateljevanju.

Vrijeme ponovo kao i na Božić cijeli dan kišilo. Kiša unese trke u narod. Narod se brzo razbježi: iz crkve idu brže u auto, nema se vremena ukratko stati, porazgovarati, čestitati Stipanima imendan.

Ivandan, petak, naroda u crkvi negdje oko 250 osoba. Oko Ivan apostola i evanđeliste okupili se mnogi Ivani, Ivane, Ivanke, Ive, Ivice, Ićani, Ike i drugi koji imaju imendan. Neka ime bude radostan imendan. Neka dobiju od Boga po zagovoru sv. Ivana obilje  milosti, milosrđa. Upravo im to u korijenu hebrejskog jezika i znači ime Ivan – Bog daje milost. Ne samo njima kojima je Ivan imenjak, nego svima dao dobri Bog – Božić obilje božanske milosti.