– Subota, 28. studenog: jutarnja molitva i Misa sa sjemeništarcima u 8,00 sati, po tome doručak.
U subotnjom programu planirali smo obilazak Vlašića, kuće Ive Andrića, travničkog muzeja. Znali smo da nećemo moći stići sve. Ali bolje planirati više pa što stignemo. Prvo što smo željeli obići bilo je ono dalje od sjemeništa, to je Vlašić. Ugođaj na putu prema Vlašću za nas koji smo došli iz južnih krajeva bio je snijeg na kojega smo nailazili i snijeg na mjestima gdje smo iz autobusa izlazili. Na putu u obilasku Vlašića i njegovih padina najprije smo pošli u župu Ovčarevo.
Župa i mjesto Ovčarevo (u početku se mjesto zvalo Orašje): Župa i selo dobili su naziv po ovci – ovcama koje su bile izvor životne egzistencije Vlašićkih Hrvata. Župa je osnovana 1832., odvajanjem od župe Dolac.
U Ovčarevu se nalazi jedna od prvih crkava smjelo izgrađena u zalazu turskog i osmanskog polumjeseca. Gradnja crkve je započeta 1868. bez ikakvih turskih odobrenja. Postojao je tada zakon da se ne smije niti jedna crkva u turskoj osmanskoj Bosni i Hercegovini graditi bez izravnog dopuštenja sultana. Župnik fra Jako Baltić gradnju je započeo i sve je bilo zaustavljeno. Gradnja je nastavljena u dogovoru sa lokalnim turskim vlastima iz Travnika da je grade ne pod nazivom crkva nego gostinjac.
Crkva je jednobrodna, s vrlo debelim zidovima, građena je kamenom. Kamen je u nekom vremenskom razdoblju u prošlom stoljeću bio prekriven malterom. Bilo mi je drago vidjeti da je malter obijen, zidovi kameni vraćeni ljepoti izgleda.
Reče župnik fra Marinko: Mislilo se dugo da je crkvu gradio neki majstor iz Hrvatskog primorja, ali otkrilo se ipak da je crkvu gradio domaći bezimeni čovjek, odnosno otac i tri sina.
Umjetnici (Zdenko Grgić, Marija Ujević, Josip Poljan, Josip Marinović i Slavko Šohaja) su od sedamdesetih godina prošlog stoljeća popunili interijer crkve modernim stilom umjetnina: moderni križni put, oltarni mozaik s motivom Proslava svijeta, dva reljefa izrađena u bakru, krštenje na rijeci Jordanu, Pieta, dvoja sakristijska i jedna glavna vrata na pročelju crkve izrađena su u drvetu istog stila, kip Gospe s djetetom izrađen u bijelom kamenu, dva druga kipa u bronci, prebrojao sam 23 vitraja, drveni svod izrađen u stilu brodskog poda, kor na betonskim polukrugovima. Crkva ima tri zvona. Pred Obrambeni rat sve umjetnine crkve su prenesene u Međugorje i tu su sačuvane, vraćene su 1995. Župna crkva skupa s više kapela po selima i filijalama su bili devastirani. Ako bi se uspoređivalo župna crkva je manje stradala nego li kapele po župi. Župna kuća, kuća časnih sestara i župna dvorana u tijeku Obrambenog rata su bili devastirani, oštećeni i pokradeni.
Za vrijeme sukoba s muslimanima u Lašvanskoj dolini i blokade Travnika s okolnim mjestima i župama jedini svećenik koji ostao na cijelom prostoru ispod Vlašića prema Travniku bio je travnički župnik don Pavo Nikolić. Sve liturgijske i pastoralne čine u strahu i trepetu za goli život obnašao je za vrijeme cijele blokade Travnika i travničkih župa.
Poslije povratka župnog osoblja i dijela naroda iz progonstva slijedila je obnova župnih prostorija.
Župa Ovčarevo 1991. brojala je 4.650 vjernika. U Obrambenom ratu župljani su protjerani. U trenucima blokade izvlačili su se preko Vlašića, muškarci sposobni za vojsku odvezeni su u Manjaču, a ostali dio župljana većinom na Pelješac. U povratku poslije rata vratilo ih se negdje oko 2.600. Po riječima sadašnjeg župnika fra Marinka Didaka sada ih ima negdje oko 2.000.
Uz rijeku Lašvu na dnu padina i sela Ovčarevo nalazi se poznato svetište Blažene Djevice Marije – Mala Gospa. Još davno od sjemeništa uz Lašvu prema Turbetu svetište „Male Gospe“ inicirali su i započeli graditi Isusovci iz travničkog sjemeništa. Zamislili su šetalište od sjemeništa do kapelice. Šetalište je bilo napravljeno, kapelica započeta. Gradnja kapelice je bila prekinuta, crkva je konačno sagrađena 1998. U župi Ovčarevo postoji još svetište sv. Ane u mjestu Vidoševićima, sv. Ante u Paklarevu i Sv. Luke u Kraljevici.
Po dolasku bliže crkvi, zbog snijega i uske ceste, nismo mogli autobusom, izišli smo iz autobus poviše crkve i župne kuće i pješke pošli prema župnoj kući i crkvi. Pred župnom kućom dočekao nas je župnik fra Marinko Didak, s njime smo probijajući se kroz snijeg niz stepenice od župne kuće pošli u crkvu. Sve što je napisano o župi Ovčarevo fra Marinko nam je u crkvi detaljno objasnio. Na kraju smo u crkvi zapjevali u višeglasju psalam „Ko košuta“. Poslije pjesme i molitve slijedio je povratak do autobusa i natrag do Travnika gdje smo se upravčili prema mjestu i župi Turbet i dalje prema Babanovcu – skijalište na Vlašiću.
Putujući prema Vlašiću prošli smo kroz župu Turbe, mahnuli smo u mislima župniku don Nikoli Lovriću i produžili dalje. Desno dalje od župe Turbe ispod Vlašića ostavili smo župu Potkraj. Župa je 1879. osnovana odvajanjem od župe Ovčarevo. U Obrambenom ratu u velikim postocima je uništena. Mali broj župljana se iz progonstva poslije rata vratio u Potkraj.
Od pogleda prema župi Potkraj slijedio je uspon prema Babanovcu. Mislili smo do hotela i skijališta „Eko Fis Vlašić“, ali nije nam pošlo od ruke autobusom se probiti do „Eko Fis-a“ Vratili smo se do hotela na Babanovcu. Slijedilo je fotografiranje, vlašićki čaj, obilazak skijališta, kupovanje vlašićkog čaja i povratak u sjemenište na ručak.
Na povratku prema sjemeništu obratili smo u mislima pozornost prema uništenoj župi i selima župe Korićani. Župa Korićani je pravo planinska župa u kojoj sada živi tek dvije tri povratničke osobe.
U sjemeništu: U sjemeništu je bio ručak u 13,00 sati. Sjemeništarci su podvorili mlade Kruševa, a u trenutku dvorenja hrabrili su ih za jednu polusatnu „brzimice“ nogometnu utakmicu. Bilo je tako. U 14,00 sati pošli su sjemeništarci i mladi Kruševa u školsku sportsku dvoranu, odigrali utakmicu. Sjemeništarci su pobijedili.
Dok se utakmica odigravala, rektor don Željko, profesor Karlo i don Ljubo su pošli u tišinu za konačni dogovor za program „Dan prijatelja“. Program smo već imali, ali smo ga trebali još jedanput preći, posložiti i dopuniti… Dogovorili smo probu prije nastupa u 16,30.
Proba prije nastupa: U 16,30. sati pošli su mladi Kruševa u dvoranu i blagovaonicu na probu prije početka i otvaranja „Dan prijatelja“. Planirano je da „Dan prijatelja“ započne u 19,00 sati. Proba nam je trajala do 18,00 sati. Slijedio je odlazak u sobe, presvlačenja i 20 minuta prije početka trebali su svi mladi biti na svojim mjestima i dočekivati skupa sa sjemeništarcima goste koji su već počeli dolaziti na susret.
„Dan prijatelja“: i došao je trenutak zbog kojega smo iz Kruševa krenuli u Travnik. Započeo je program povodom „Dana prijatelja“ sjemeništa. Bio je to trenutak u kojem smo mogli u višeglasju otpjevati pjesmu „Braćo moja radujmo se“, blagosloviti goste, hranu koju ćemo blagovati i zaželjeti ugodno druženje koje je trajalo do pola noći. Pjesmu su otpjevali zbor „Fontes“ i zbor „Horeb“, blagoslov je imao don Ljubo, pozdravni govor u ime rektorata i sviju odgojitelja don Željko, u ime sjemeništaraca prisutne je pozdravio sjemeništarac Šuker.
U zabavnom programu koji je slijedio nastupili su: tamburaški sastav „Brist“ iz Kruševa, vokalni pjevači (Karlo Milićević, Ela Čule, Martina Šetka i Stipe Gabrić) i pjevački zbor sjemeništa. Pjesme su pjevane u više skupina, sve skupine je popunjavao sviranjem na diplama Mario Smiljanić. U programu poslije 22,00 sata nastupili su Pero Gudelj, uz pratnju na harmonici, s prijateljima iz Lašvanske doline.
Ugodno je bilo biti u travničkom sjemeništu povodom organiziranja „Dana prijatelja“. Ovo je prvi puta da se s tom idejom krenulo. Ideja dobra, ne bi se smjela zaustaviti, nego naprotiv nastaviti.
– Nedjelja, 29. studenog: Treći dan u Travniku, nije nam bilo moguće poslije programa povodom „Dana prijatelja“ vratiti se kući. Ostali smo na noćenju. U dogovoru s ravnateljem don Željkom a vidjevši da ćemo ostati i treći dan planirali smo i treći dan učiniti ugodnim i nama i Travničanima.
U nedjelju, u sjemenišnoj crkvi imali smo Misu u 8,00 sati. Misu su u višeglasnom pjevanju pratili zbor „Fontes“ i zbor „Horeb“, svirali su tamburaši i Karlo Milićević na orguljicama. Misno slavlje je predslavio don Ljubo, a ekonom don Damjan Soldo je koncelebrirao. Biblijska čitanja su navijestili sjemeništarci. Sjemeništarci su i ministrirali. Don Ljubo je u propovijedi govorio na temu „Dođi“, utemeljenu na prvoj poslanici „Doći će dani“. To su riječi u kojima postoji nit nadanja ali i nit zlobno naslađujuće satisfakcije za sve ono što se proživjelo. Odrastanje sa zlobnom satisfakcijom već sada uništava, a odrastanje u dobrom nadanju već sada pomaže… Zlobna satisfakcija nikada neće doći do Božića, a dobra nada već sada, u prvom danu došašća, otvara božićna vrata ….
Vrijeme između Mise u sjemenišnoj crkvi i Misnog slavlja u župi Kristova Uzašašća u Novom Travniku bilo nam je zgusnuto. Trebali smo brzo doručkovati i krenuti prema Novom Travniku.
No, ne ide sve kako mi planiramo, odmah s polaskom smo upali u problem grijanja u autobusu. Grijanje stalo, pokušaji da nešto učinimo nisu dali rezultata. Doputovali smo do Novog Travnika kako netko od mladih reče „ledeno kao na Titaniku“. Za vrijeme Mise pokušali su vozač i predsjednik KUD-a gosp. Edo Šetka nešto učiniti kod majstora u Novoj Biloj ali nije pošlo od ruke, vratili smo se poslije Mise u crkvi Kristova Uzašašća natrag u sjemenište ponovo „kao na Titaniku“. U nekom trenutku kad smo u par navrata motor na parkiralištu ispred sjemeništa resetirali grijanje je profunkcioniralo. Bogu hvala, poslije ručka krenuli smo kući s ugodnim grijanjem.
U Novom Travniku u župi Kristova Uzašaća: Rekoh putovali smo iz Travnika do Novog Travnika u autobusu bez grijanja. Temperatura vanjska bila je minus pet stupnjeva. Sreća kada smo izišli iz autobusa pošli smo u zagrijanu dvoranu i zagrijanu crkvu.
Misno slavlje u crkvi Kristova Uzašašća pratili su kao i u sjemenišnoj crkvi zbor „Fontes“ i „Horeb“ uz pratnju tamburaša i Karla Milićevića. Misno slavlje je predslavio don Ljubo, a koncelebrirao je župnik don Marinko Grubešić. Don Marinko nas je dočekao radosna srca, pozdravio prije Mise, zahvalio na kraju, a poslije Misnog slavlja počastio u župnoj dvorani. U župnoj dvorani smo se neplanski zadržavali dok nam ne stigne autobus s popravka. U 13,30 krenuli smo iz Novog Travnika u Travnik, u sjemenište na ručak. Ručali smo i u 14,45 krenuli prema Kruševu.
U sjemeništu su nas isprtili ekonom don Damjan Soldo sa sjemeništarcima. Rektor don Željko je bio sa skupinom sjemeništaraca u Sarajevu. Običaj je da se na Prvu nedjelju došašća u sarajevskoj katedrali rede novi đakoni.
U zahvalnosti za poziv da sudjelujemo u programu „Dan prijatelja“ u travničkom sjemeništu uputili smo se u Kruševu. U Kruševo s predivnim dojmovima stigli smo u 19,30 sati.
Zamjena u Kruševu: Zamjena župnika u Kruševu dok je bio u Travniku s mladima, se uskladila i posložila s krštenjem Sare Vidačak. Sara je kćer Andrijina i Kristinina. Andrija je djelatnik Majčina sela u Međugorju. U dogovoru sa župnikom ponudio je Andrija fra Draganu Ružiću ravnatelju Majčina sela da krsti Saru, a župnik zamolio fra Dragu da ima obadvije Mise. Tako je i bilo. Uz krštenje male Sare na pučkoj misi kršten je i Marko Gagro sin Stjepanov i Anini. Hvala fra Draganu za zamjenu.
Bilo sve na veću slavu Božju, radosno i sretno susretanje s Kristom o njegovu i našem Božiću.