Vidimo kako su sve više i više odnosi među ljudima poremećeni. Ljudi stvaraju skupine koje se zatvaraju u sebe. Sebe i svoje skupine proglašavati mjerilom odnosa. Odnosi svoje zajednice nameću se drugima kao primjer. Čim se nešto nameće nije primjer, nego egocentričnost i samohvala. Hoće se reći: „Mi smo pravi, radite i vi kao mi.“

Kako se danas odnositi prema ljudima? Odgovor bi trebao biti jednostavan, i jest jednostavan. Odnositi se prema ljudima trebamo onako kako Nebo zahtjeva ili preporučuje. Ponovo nastaje pitanja, a kako je u Nebu? Lako možemo reći da nismo bili gore pa i ne znamo. Ipak vjerujemo, čvrsto vjerujemo da je Isus bio u Nebu, da je dio Neba, da je došao k nama da bi nam pokazao kako je u Nebu. U Nebu nema razlike između bogataša i siromaha, moćnika i nemoćnika, ljubljenih i odbačenih, crnih, bijelih ili ne znam kakvih. U Nebu žive svi kao braća. Crkva sve malo pa opet naglašava, da se ponašamo jedni prema drugima; kao braća. Već danas nosi prema svakom čovjeku odnos brata i sestre. Nikoga ne smatraj manje vrijednim, niti više vrijednim. Nemoj nikada dopustiti da ti se srce ili oko zalijepe za onoga koji je moćan za razliku od onoga koji je siromašan. Ali isto tako nikome ne daj da tebe mota onako kako on želi. Ti budi uvijek svoj, na svojem mjestu, onakav kakav po Bogu trebaš biti, a ne onakav kakvoga te žele vidjeti oni koji manipuliraju i zavode.

Teško je to postići. Molimo da među nama sve manje i manje bude razlika. Zemaljske razlike bit će među nam primjetne bez obzira koliko se mi upirali da ih ne bude. Razmišljajmo o nebeskom moleći da ono postane zemaljsko, tada razlike neće uzimati razdvajajućeg maha nego ćemo se svugdje i na svakom mjestu nalaziti kao u Nebu, kao braća i sestre.