- Povijest jaslica
- Figure u jaslicama
- Jaslice i borić
- Način izrade jaslica
- Zašto jaslice
- Bilo bi dobro
- U fotografijama su prikazani detalji iz Betlehema i nekoliko fotografija o našim jaslicama koje smo postavljali u crkvi
Povijesti jaslica: Izvorište i začetak prvih jaslica je u Lukinu i Matejevu evanđeoskom izvješću o Kristovom rođenju. U njihovoj riječi izrađene su prve betlehemske jaslice.
Prvo spominjanje betlehemskih jaslica seže u 2. stoljeće. U 2. stoljeću u Betlehemu postojala je, postoji i danas „Kristova špilja“ u kojoj se slavilo Kristovo rođenja. Na mjestu, pored spilje, gdje se u drugom stoljeću slavilo Kristovo rođenje sv. Jelena dala je u 4. stoljeću sagraditi crkvu. Kasnije je u spilji sv. Jeronim dao da se naslikaju scene Kristova rođenja.
Začetak prvih vizualnih jaslica nikao je iz relikvija koje su iz rečene Jelenine crkve u relikviji prenesen u 5.stoljeću u Rim u baziliku S. Maria Maggiore gdje je papa Siksto III (432. – 440.) u kripti bazilike dao sagraditi kapelicu u obliku špilje i postavio ljuljačku – bešiku – drveno korito s relikvijama.
Neki smatraju ovaj čin i izgradnju ove kapelice kao prve izgrađene božićne jaslice koje su bile kasnije inspiracija izgradnje i postavljanja današnjih jaslica po našim crkvama i domovima. Od tada se uveo običaj da Papa svake godine slavi božićnu Misu polnoćku u bazilici S. Maria Maggiore
Ovo je jedno od mogućih traženja prvog povijesnog početka postavljanja jaslica o Božiću.
Drugo traženje izvorišta početka postavljanja prvih jaslica o Božiću neki vide u jaslicama koje je organizirao i postavio sa svojoj subraćom sv. Franjo Asiški. Sv. Franjo je 1223. u mjestu i pećini kod Greccia organizirao prvo predstavljanje „živih“ jaslica. Povijesna je istina da su tu postavljenje prve „žive“ jaslice, a jesu li prve kao spomen na Kristovo rođenje ostaje povijesni upitnik.
Treći izvorište početka postavljanja jaslica ovoga stila kako se danas postavljaju po crkvama neki vide u pobožnosti i razmišljanju koje se temeljilo na Lukinu i Matejevu izvješću Kristova rođenja i koje se s pobožnosti prenijelo na vizualno predstavljanje najprije malog Isusa u ljuljački, bešici odnosno jaslicama a kasnije i uz predstavljanje drugih figura koje danas ukrašavaju jaslice.
Ostaje činjenica izvorište i početak prvih jaslica je Lukin i Matejev evanđeoski izvještaj o Kristovu rođenju. A, ono što danas nazivamo „Božićnim jaslicama“ prvi su postavili isusovci 1560. u isusovačkom kolegiju u Coimbri (Portugal), a prve jaslice u crkvi su napravljene i postavljene u Pragu 1562. Tih godina, 1591., je Isusovački vrhovni poglavar (general reda), Claudio Acquaviva izdao dopuštenje da se u svim isusovačkim kolegijima i crkvama mogu postavljati jaslice. Poslije 1591. isusovce su slijedili drugi redovnici i cijela Katolička Crkva.
Najstarije jaslice kod Hrvata povjesničari vide na trogirskoj katedrali, gdje je u kamenu uklesan reljef Kristova rođenja. Iz daleke povijesti spominju se također jaslice koje se nalaze na otoku Košljunu u vrtu franjevačkog samostana. Te jaslice je izradio u 17. stoljeću nepoznati majstor.
Figure u jaslicama: Jaslice se najčešće postavljaju u izgrađenoj štalici, ili imitaciji neke pećine, šupljega panja ili slično. Zapravo cijela štalica se jednostavno naziva „jaslice“.
Lukin i Matejev izvještaj ne spominju Kristov boravak u špilji – jaslicama, kršćanska tradicija je riječi „da za njih nije bilo mjesta u svratištu“ prebacila u štalicu i u špilju, a uz članove sv. Obitelji u štali što bi drugo smjestili u tom siromaštvu nego: ovce, magaraca, kravu….
U današnjim jaslicama koje postavljamo po crkvama i domovima u jaslicama i oko jaslica nalaze se: Isus, Marija, Josip, anđeli, pastiri, ovce, krava, magarac, tri kralja, slon, deva, slama, mahovina, brda, grad – kula, potok,…
Jaslice i borić: Dva su dijela koja idu skupa, tamo negdje od šesnaestog stoljeća, od vremena kako su car Josip II i carica Marija Terezija zabranili postavljanje jaslica na svim javnim mjestima tako i u crkvama, i tada su se jaslice preselile iz javnih prostora u privatna – u domaćinstva u kojima su „zatekle“ običaj postavljanja božićne jelke. Jelka nije izbačena, kad su jaslice u domove unesene nego su se jelka i jaslice uskladile u siti božićni sadržaj.
Jelka i božićne jaslice su se u „carskom“ progonu ujedinili i našli skupa u domaćinstvima. Tako je ostalo do dana današnjega. Jaslice i borić su ujedinjeni u jedan Božićni kolorit kako u crkvama tako i u obiteljskim domovima.
Način izgradnje jaslica: Teško je reći koliko ima načina i ideja izgradnje jaslica… U izgradnji i postavljanju jaslica mašta je neograničena i čudnovata. Znamo da se svake godine preko sredstava javnog mijenja vrše i natjecanja o najzanimljivijim jaslicama postavljenih te godine o Božiću. Uz maštu izgradnje jaslica koje se prenose u stvarnost postoje i one ideje koje su prebačene u komercijalu.
Nije dobro ali je to tako, jaslice kao i sve drugo prebačeno je u tržišne svrhe – prodaju i zaradu, a sama stvar na koju se figure i jaslice odnose odlazi u neki drugi plan. Na žalost i jaslice i Isus, i sami prikaz spilje imaju cilj privući kupca da ostavi štogod novca. Tako vjerničko, lijepo i duhovno, gubi pred komercijalnim.
Zašto jaslice: Zašto jaslice u crkvi, zašto jaslice u obiteljskom domu? Postavljanje jaslica je svakako vanjsko pokazivanje onoga što duhovo doživljavamo i što dušom i srcem slavimo. Postavljanje jaslica je blisko iskazivanje povezanosti s Isusom i njegovim rođendanom. Po jaslicama Isus ulaze u naše crkve, naše domove, naše živote.
Bilo bi dobro: Bilo bi dobro da i ove godine dok budemo postavljali obiteljske jaslice, da njihovo postavljanje bude iskren iskaz ljubavi prema Kristu. Neka Bog i po jaslicama uđe u naše živote, a ne samo u neki kutak naše primaće sobe, tamo gdje ćemo malene jaslice i malenu špilju smjestiti ispod nekog velikog zelenog borića. Neka to ne bude samo moda i hod s vanjskim svijetom, vremenom i prizemljenim običajima.