Uvijek je ugodno biti s dobrom djecom. Odgajati djecu je odgovornost koja je postavljena pred sve odgojitelje. Učitelji u školi su učitelji i odgojitelji. Župnik je u župi i učitelj i odgojitelj. Roditelji u obitelji su i učitelji i odgojitelji. Svi i učitelj i župnik i roditelj uvijek paze na „formaciju i informaciju“ djeteta i učenika. Crkva preporučuje istu pozornost prema odgoju i prema znanosti. Ne može se krivotvoriti krov škole ni krov Crkve ni krov obiteljskog doma u odgoju za sebe i samo za sebe. Ne može se u školskoj učionici djecu usmjeravati prema bilo kakvom jednoumlju, naprotiv u školskoj učionici, poglavito u osnovnim škola, pred njih se postavlja opće znanje ali i opće usmjerenje u odgoju. Suradnja s roditeljima, učiteljima, vjeroučiteljima, suradnja s Crkvom i općenito suradnja s vjerničkom zajednicom je bitna u odgoju djeteta i učenika. U posljednje vrijeme svjedoci smo „pokušaja“, „proba“, „pokusa“… i svi ti čini najčešće vode zavođenju i nesnalaženju. U pokušajima se ne snalaze ni roditelji, ni učitelji, ni učenici, ni župnici, a često mnogi pokušaji su svrha sami sebi, nisu na nivou dobrog odgoja. Nema probe s odgojem. Put odgajanja treba voditi čovjeku koji je dobar i izgrađen, kulturan i širokih pogleda pa kada nadođu godine u kojima treba sam izabrati da lakše i uspješnije izabere kuda će i kako usmjeriti svoj život. Svjedoci smo zakulisnih igara koje se izvode preko odgoja djece i učenika. Ne rijetko vrijednosti su loše i krivo postavljene. Ono što bi trebalo biti na prvom mjestu ili ga na putu odgoja nema ili je na kraju ili pri kraju. Ako bi otvorili udžbenike naše djece od prvog do devetog razreda, možemo naći ono što u njima ne bi trebalo biti, ili ono što bi trebalo biti toga nema. Je li dovoljno reći kako neki „instituti i neke institucije“ prave programe. Tko su ti „instituti i te institucije“ kome služe i za koga rade, od koga su plaćeni i na čijoj su liniji? Ostaje neodgovorena pitanje. Ne jedno pitanje nego više postavljenih, a neodgovorenih pitanja…

Ne može se govoriti o prvom ili drugom mjestu važnosti životnih ustanova koje vode dobrom odgoju i stjecanju širokoga znanja. Ne može se govoriti o prvom mjestu škole, Crkve ili obitelji. Sve ove ustanove ili škole trebaju usklađeno djelovati. Svaka od njih ima svoje značenje, djelovanje mora zbog dobra djeteta biti usklađeno. Tek tada se može govoriti o uspjehu. Nitko se ne smije postaviti kao prioritet ili kao primaran. Dobra obitelj vrjednuje i školu i Crkvu. Dobra župna zajednica vrednuje i školu i obitelj. Isto tako dobra škola, dobra zbornica u školi, uvijek sluša i čita stav svake od obitelji iz koje dolaze djeca u školu i dobro sluša stav Crkve ili stav vjerničke zajednice. Tek uzajamno djelovanje ove tri ustanove vode dobrom odgoju. Nije uspjeh škole podijeliti visoke ocjene nego naučiti djecu, a ocjene su posljedica dobrog znanja. Nije svrha roditelja hvaliti i samo hvaliti dijete, nego djeteta se odgaja i kroz uspjehe i preko neuspjeha, niti ga se za uspjeh smije pretjerano isticati niti ga preko neuspjeha „u top stavljati“.

Dragi roditelji, učitelji, vjeroučitelji preda nama su naša djeca, naša budućnost, naš uspjeh. Uspjeh se neće pokazati ni poslije pola godine ni poslije godinu dana. Tek poslije pola godine završeno je jedno razdoblje školske i nastavne godine, isto tako na svršetku školske i nastavne godine završeno školsko razdoblje u kojem ne možemo reći uspjeli smo, a niti stati na putu odgoja i učenja učenika. Uspjeh djeteta se pokazuje u svakom danu i cijeloga života. Svatko ima priliku biti i ostati dobar i učen. Svatko ima priliku u sebi sve vrijedno srušiti. Potvrđivanje svakodnevnog dobra i u godinama djetinjstva, mladosti i odraslosti je znak uspjeha dobrog roditelja, dobro učitelja, dobro župnika i samog dobrog djeteta, sutra mladića ili djevojke, prekosutra odrasla čovjeka. Radostan sam i sretan kad vidim poslije više godina truda i napora kako se onaj mali i maleni plod djetetova tijela, duha, svijesti, svijest, razuma i razumnosti razvio u čovjeka komu se mogu u godinama svoje odraslosti staviti u povjerenje….

Zbog dobra naše djece i nas samih imali smo u srijedu blagoslov naše djece, njihovih torba, njihovih lopta, njihova školskog pribora. Slavili smo Svetu Misu na nakanu učenika, roditelja, učitelja i svećenika. Pjevanje su predvodila sama djeca, polaznici glazbene škole. Čitanja i pozdrave, recitacije i molitve predvodili su i imali učenici. Učitelji, ravnatelj i tajnica svi su ugodno pratili liturgijsko slavlje i radovali se sa „svojom“ djecom i učenicima s kojima ćemo raditi i s kojima ćemo surađivati u tijeku ove školske i nastavne godine. Neka bude blagoslovljena i uspješna ova 2015./2016 nastavna i školska godina svim roditeljima, djeci i učenicima, učiteljima, vjeroučitelju i svećeniku. Sve bilo na dobro i na veću slavu Božju.