Uvod: Josip Čule je zaređen za svećenika 29.6.2015. u mostarskoj katedrali. S njime je zaređeno još petorica svećenika: trojica dijecezanskih i trojica hercegovačke franjevačke provincije. Svi su se oni odredili za jedan radni dan ili jednu nedjelju u srpnju slaviti Mladu misu. Josip je odlučio Mladu misu proslaviti u nedjelju 12. srpnja u Kruševu u 11.00 sati. Datum na vrijeme određen davao nam je priliku da se „iz daleka“ možemo pripremati valjano pripremiti.
Pripreme: Pripreme za don Josipovu Mladu misu uklopljene su u Srpanjske pobožnosti. Sve što smo planirali u srpnju nazvali smo „srpanjske“. U taj pojam išlo je pripreme za Mladu misu, Gospu Karmelsku i Ilindan. Stavili smo da Srpanjske pobožnosti započnu 9. srpnja i traju sve do Ilindana.
Izdvojeno iz Srpanjskih pobožnosti pripreme za Mladu misu odnosile su se na pripremu pozivnica i sličica. Tražili smo da na pozivnici i na sličicama bude ono što je općenito vezano uz svećeništvo ali i izravno uz Josipa.
Za mladomisničke sličice birali smo hrvatske svece i blaženike i dodali im Josipova zaštitnika sv. Josipa – radnika, te osobu koja nam je prirasla srcu pa i Josipu sv. Ivana Pavla II.
Sastavljanje pozivnice i izbor sličica imali smo u drugoj polovici travnja, a tiskali smo ih kod Drinovca u drugoj polovici svibnja.
Dijeljenje pozivnica: Pozivnice imaju više značenja. Kod nas u Hercegovini normalno je da se na Misu ne poziva. Na Misu se ide, svi idu. Ali one koji su iz drugih župa i drugih krajeva upozori ih se pozivnicom. Uz upozorenje na Misno slavlje pozivnicom se pozove i na mladomisnički ručak. Na Misu se ide i bez pozivnice, ali na mladomisnički ručak bez pozivnice se neće doći. To je nepisano pravilo. Dijeljenje pozivnica započelo je u prvoj polovici lipnja.
Trebalo je na vrijeme poslati one pozivnice koje će ići poštom u dalje zemljopisne prostore i koje će ići u Germanicum Josipovim kolegama.
Slijedilo je slanje pozivnicama s pitanjem domaćinima Kruševa. Kruševljanima smo uz pozivnice poslali cirkularno pismo s pitanjem sudjelovanja članova domaćinstva na Mladoj Misi. Pozivnice su domaćini ostavili sebi za uspomenu, a do kraja lipnja cirkularno pismo su vratili s odgovorom. Preko cirkularnog pisma saznali smo da na Mladoj misi planira biti oko 300 osoba.
Dijeljenje pozivnica Josipovoj rodbini i obiteljskim prijateljima i poznanicima preuzeli su članove bliže Josipove obitelji i sam Josip. Službene pozivnice preuzeli su podijeliti članovi MZ Kruševa. Svećenicima, redovnicima i redovnicama dijeljene su izravno i poštom.
Moto: Josipa su privlačila mnoge gnome, izreke, citati koje je stavio sebi na papir i dvoumio se što staviti kao ono što je sastavni dio njega, njegova poziva, njegove osobe. Čitaj jedno, čitaj drugo Josip se odlučio uzeti sebi za mladomisničkog geslo riječi psalam 37,5 „Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi“. Moto mu je baš sadržajno i poticajno. Treba raditi, činiti, ali nemoj nikad ništa bez Boga. Hoće se reći, ti radi, a prepusti Bogu da on bude tvoj organizator i voditelj. Uvijek se i najprije, s njime savjetuj…. Ići ovim putem u životu se ne može promašiti i ne može se izgubiti… Bog je jedina sigurnost…
Sudjelovali u organizaciji: U organizaciji oko Mlade mise sudjelovalo je više skupina i pojedinaca: Župni vijećnici, predstavnici MZ Kruševo, konobari i Čulani.
Župni vijećnici su imali zadatak oko dijeljenja pozivnica domaćinima Kruševa i stvaranju ozračja mladomisničkog slavlja među župljanima Kruševa.
Predstavnici MZ Kruševo, njih četvorica, preuzeli su organiziranje dvorane i prostora oko nje za mladomisnički ručak. Dvorana je konstruktivno (ozidana, stavljen krov i otvori) završena tek dva dana pred Mladu Misu. U dva dana trebalo je izvesti slijedeće radnje: nasuti dvorište (parkiralište) s pržinom s Mostarskog blata, sve zaravnati, napraviti prilaze do dvorane, organizirati mokre čvorove, postaviti vodu za različite potrebe, dvoranu temeljito pomesti, oribati (metenje, ribanje, pranje cisternama i vapom ponavljali smo više puta), i organizirati konobare na dan Mlade mise.
Konobari, imali smo dvije skupine konobara. Jedna skupina bili su konobari dvorane „Afrodita“. Njihov zadatak je bio dijeljenje hrane i veza s kuhinjom. Drugi konobari su bili volonteri iz skupine mladih iz Kruševa. Njih je bilo četrdesetak. Organizirali su ih s njima bili na Sretnicama od 8,00 do 19,00 sati: Antonija, Dragana, Daliborka, Mile i Željko. Njihov zadatak bio je pripremiti stolove i escajg za mladomisnički ručak, biti veza s konobarima i kuhinjom Afrodita, donositi hranu iz stare Afroditine kuhinje u privremeno organiziranu kuhinju u novosagrađenoj dvorani, točiti pivo (bilo je osam aparata) i konačno sve stolove i sve stolice po završetku ručka složiti i pomoći u utovaru Sokolovih stolica i stolica dvorane Afrodita i prijevoz u Soko i u staru dvoranu Afrodita.
Čulani, skupina koja je sudjelovala u bližoj pripreme za mladomisničko slavlje, a posebno za mladomisnički ručak bili su Čulani. Organizaciju s Čulanima u potrebnim radnjama preuzela je Josipova obitelj i stričevi. Oni su u skupinama sudjelovali u više navrata u pranju dvorane, čišćenju okoliša, čišćenju prilaza dvorani, slaganju stolova i klupa….
Mlada misa
Misari i gosti: Na Misi je sudjelovalo negdje oko 1500 osoba. Sa svih strana okolo Mostarskog blata, Mostaar i Brotnja sakupili su se misari u Kruševu. Da bi pisao o gostima i misarima a spomenio samo slijedeće bilo bi dovoljno. Naime, bilo je među misarima osoba koji su došli povodom don Josipove Mlade mise iz daleka: iz Melboruna, Australije došli su Mate Verkić i njegova supruga Marija i Marko Mihalj. Njih troje došli su zato što vole Crkvu, vole svećenika, vole svoje narod. Nisu rodbina, nego su povezani sa župnom zajednicom i prošle godine kada su Mate i Marija bili u Kruševo rekoše, eto nas i slijedeće godine da bi bili na Josipovoj Mladoj misi, a Marko s proživljenih više moždanih udara odlučio se krenuti i biti u Kruševu od Mlade mise do Ilindana, a ostali dio vremena provest će kod braće.
Uz Marka, Matu i Mariju došli su također iz daleka, iz Kanade, i rodbina don Josipova. Rodbinski odnosi ih privukli da bi se organizirali i bili u Kruševu u radosti povodom don Josipove Mlade mise. Hvala im na trudu. Hvala svim misarima koji su slavili don Josipovo mladomisničkog slavlje.
Pjevači: Za Mladu misu pjevanje su organizirali pjevači s dječjim zborom „Ilijini anđeli“ i zborom mladih „Horeb“. Svirali su tamburaši „Brist“. Pjevače su organizirali i pripremili: Kristina Šetka i Davor Kožul.
Ministranti: Ministraniti su bili srednjoškolci iz prvog i drugog razreda.
Čitači: Čitači su bili don Josipova sestra i brat.
Recitacije: U recitacijama su sudjelovali troje don Josipovih rođaka
Župnikov pozdravni govor: Prije početka Misnog slavlja don Josipa i sve prisutne pozdravio je župnik don Ljubo: „Dragi Josipe, danas sam radostan, najradosniji kako sam u Kruševu. Izražavam svoju radost pred svima, pred tobom. Skupa smo ti i ja stasali u ovoj župnoj zajednici, rasli smo i odrastali i nismo se nikada ljutili. Ti iz dečka prešao u mladića, a ja iz mladića u starca, eto koja je to razlika u tvojem i mojem odrastanju.
Mojoj radosti bio se često izvorište, povod i uzrok. Od kako sam te upoznao, od onih školskih, osmoškolskih dana pa do dana današnjega u tebi nikada nisam nalazio neku mrlju koja bi između mene i tebe stvarala udaljenost. Uvijek sam imao dojam da se dobro razumijemo.
Od onoga časa kada si izrazio želju da ćeš biti svećenik, nikada nisam uskogrudno težio da pošto po to budeš svećenik, nego jednostavno kao što si ti surađivao s Bogom u svojem duhovnom razvoju, tako sam i ja surađivao s tobom. Tvoje odluke su mi bile put i znak suradnje.
Surađujući s tobom, surađivali smo skupa s Bogom, molili se da skupa: ti i ja, budemo na slavu Božju, na ponos i čast svojega roda i naroda.
I evo te sada tu, na oltaru. Molim te od danas pa dok god kročiš ovom zemljom ničemu drugom nemoj težiti doli slaviti sv. Misu, Boga proslavljati, a narodu služiti. I ovu sv. Misu prinesi u zahvalu Bogu za sve ono što ti je dao, darovao, što jesi i što imaš, a dao ti je puno. Nemoj to pogaziti. U ovoj sv. Misi sjeti se sviju onih koji su s tobom surađivali i koji su te podupirali bilo materijalno bilo duhovno u tvojem sjemenišnom i bogoslovnom školovanju.
A sada moj dragi Josipe preuzmi i predvodi nas u ovom sv. Misno slavlju, povedi nas u prostore radosti i sreće… Josipe započne ovo sveto Misno slavlje na slavu Trojedinoga Boga…
Molitva vjernika: Molitvu vjernika je izmolio osam don Josipovih kolega i kolegica
Prinos darova: Prinos darova učinilo je osam članova don Josipove rodbine s očeve i majčine stane.
Propovjednik: Na don Josipovoj Mladoj misi propovijedao je don Josipov prefekt i odgojitelj iz sjemeništa don Stipan Šurlin
Koncelebranti: Koncelebrialo je 26 svećenika
Ceremonijar: Ceremonijar za vrijeme Mlade mise bio je don Ivan Bijakšić.
Razglas: Razglas za Mladu misu postavio je gospodin Jadranko Mikulić
Elektrika: Sve potrebno oko elektrike za mladomisničo slavlje učinili su Bože Vidačak i Beli Kordić.
Fotograf i kamerman: Fotografiranje i snimanje kamerom organizirao je Tomica Lončar.
Uređenje dvorišta: Redovito uređenje dvorišta i pripremu prostora za Misno slavlje organizirao je Gojko Mandić. Gojko je obavljao svoj posao u više radnih dana.
Mladomisnički ručak
Mladomisnički ručak je organiziran u novosagrađenoj dvorani Afrodita na Sretnicama.
U pripremi i razmišljanju gdje bi organizirali mladomisnički ručak razmišljali smo o tri mogućnosti:
- Prva konstruktivno završena sportska dvorana kod Osnovne škole.
- Druga novosagrađena dvorana Afrodita.
- Treća mogućnost bila je šator.
U početku razmišljanja (u veljači ove godine), ni sportska dvorana ni Afrodita nisu bile započete s izgradnjom.
Dvorana je bila konačno započeta, ali konstruktivno ne završena, ta mogućnost nam je otpala.
Druga mogućnost prema kojoj smo težili bila je dvorana Afrodita. Zahvaleći Bogu, zidarima, tokarima i limarima dva dana pred Mladu misu dvorana je bila završena i otvorila se mogućnost za bližu pripremu mladomisničkog ručka. U dva preostala dana stotinjak osoba je stupilo u pripremu dvorane i okoliša.
Šator nam je bio treća mogućnost, od njega smo bježali bojeći se nevremena ili velikih vrućina.
Priprema ručka: Pripremu ručka preuzelo je osoblje svatovske dvorane Afrodita. Za ručak smo planirali: predjelo (pršut, sir, uštipci, kiflice), biber meso, pečeno meso (janjetina i svinjetina), salata, lubenica i piće.
Priprema dvorane: Sve obveze u pripremi dvorane preuzeli su konobari volonteri. O konobarima čitaj više u tekstu iza naslova konobari.A dijeljenje hrane za vrijeme ručka imali su konobari dvorane Afrodita.
Glazba i razglas: Za vrijeme mladomisničkog ručka obvezu postavljanja razglasa i organiziranja glazbenog udjela preuzelo je osoblje benda „Dobre vibracije“.
Voditelj programa u dvorani: Voditelj programa u dvorani bio je velečasni gospodin don Gordan Božić.
U programu nastupili: Uz govornike, bend dobre vibracije u programu su nastupili i predstavnici Kruševa:
- Muška skupina folklornih pjevača
- Ženska skupina folklornih pjevača
- Samostalni nastupi (Ela Čule i Martina Šetka)
Aranžman i kićenje: Aranžman i kićenje dvorane preuzela je gospođa Anka Čepo sa svojim suradnicima i gospodin Slaven Milićević s poduzećem „Olovka“.
Majice i plakat: Izradu majica i plakata preuzeo je radnja „Olovka“ iz Posušja i direktor Slaven Milićević. Uradili smo 100 majica.
Govornici: Za vrijeme mladomisničkog ručka pozdravne govore don Josipu i okupljenima imali su:
- Don Željko Majić, generalni vikar biskupije i predstavnik Mostarsko – duvanjske biskupije
- Don Luka Pavlović, predstavnik Trebinjsko – mrkanske biskupije
- Fra Ivan Ševo, predstavnik hercegovačke franjevačke provincije
- Don Stanko Smiljanić, predstavnik svećenika rodom iz Kruševa
Bogoslovi i sjemeništarci: Bogoslovi i sjemeništarci imali su obvezu pokupiti kovert i darove za mladomisnika
Darovi Josipu: Josip je za Mladu misu i mladomisničko slavlje dobio više darova: misnica, štola, alba, kaleža, pribor za bolesničko pomazanje, umjetničkih slika, knjiga. Svim darovateljima hvala!.
Josipov zahvalni govor: Na svršetku mladomisničkog slavlja kako i jest red, mladomisnik don Josip je imao svoj zahvalni govor. Govor ovdje stavljamo u cijelosti:
„Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je: Poziv je pustolovina koju se isplati živjeti. Moja pustolovina započela je 29.06.2005. godine kada sam uputio molbu Ordinarijatu u Mostaru s željom da krenem u sjemenište. Ta pustolovina u jednom obliku završila je nedavno, 29.06. ove godine na dan mojega ređenja ali se odmah i nastavila u avanturi na drugi način kojega već živim. Kroz deset godina sjemeništa i bogoslovije, Splita – Sarajeva – Rima pratilo me i pomagalo bilo duhovno bilo materijalno više ljudi, više osoba kojima sam ovoga čas iskreno zahvalan.
Prije početka pustolovine o kojoj govori papa Ivan Pavao II. Bog me je smjestio u lijepo nam Kruševo u kojem sam provodio svoje prve godine života i završio osnovnu školu, a 2005. godine došao je dan kada sam trebao napustiti sigurnost obiteljskoga doma i rodnoga kraja i krenuti u neizvjestan put u avanturu u kojoj nikada nisam znao kraja, ali dan po dan, godina za godinom, uvijek me je Netko i nešto hrabrio djelom ili riječju da idem, da ne stanem. Na tom putu nisam bio sam. Danas želim zahvaliti svima onima koji su bili uz mene.
Ponajprije moja zahvala ide mojim roditeljima, sestri i bratu. Dragi tata i mama, brate i sestro, bili ste uvijek uz mene. Kako ste mi puno značili ni sami niste svjesni. Hvala vam.
Uz moje roditelje veliku ulogu u mome životu ima i moj prijatelj, naš župnik don Ljubo koji me je vodio, odgajao i pomagao u svakom, baš svakom pogledu. Prema meni se odnosio kao što se otac odnosi prema svome sinu. Premalo je ovih par riječ, da bi župniku izrazio zahvalno. Župniče, moja budućnost, koju će mi dobri Bog udijeliti neka bude tebi nagradi i zahvala. Hvala ti.
Hvala mojoj mnogobrojnoj rodbini. Dragi moji rođaci, rodice i sva rodbino uvijek mi je bila radost biti s vama, na ozračuju predivnih susreta hvala vam.
Kroz sjemenište i bogosloviju imao sam desetoricu odgojitelja. Jedan od njih, i prvi na putu prema svećeništvu danas mi je i propovjednik. Dragi moji odgojitelji, uvijek sam u vama gledao dobre ljude, hvala vam što ste takvo ozračje sijali oko sebe.
Uz odgojitelje veliko hvala od srca mojega ide svim mojim prijateljima iz sjemeništa iz Splita prijateljima iz sarajevske bogoslovije i prijateljima iz Germanikuma u Rimu.
Uz sjemenišne i bogoslovske prijatelje rado se sjećam vas draga negeracijo iz Osnovne škole, a osobito vas iz mojega susjedstva, vas s kojima sam provodio svoje ljetne odmore, izvodio mladenačke ludorije, drago je to prisjećanje. Draga moja generaciju, uz zahvalu imam i zamolbu: budimo obraz svojega roda i naroda.
Nakon završenog studija moja prva župa na kojoj sam djelovao bila je katedralna župa u Mostaru. U njoj sam izbliza upoznavao buduće svećeničko poslanje. Katedralnom osoblju, župljanima katedralne župe, hvala za ugodnih godinu dana. Na poseban način hvala djeci iz vrtića svetog Josipa, djeci iz osnovne škole s kojima sam u protekloj godini bio, vjeronauk predavao. Draga djeco: ugodno sam se s vama nalazio, hvala vam.
Ekipa iz Vedroga osmijeha. Vedri osmijeh, tko mu je dao ime, dobro mu je ime dao. „Dobri osmijeh“ je udruga koja se brine za djecu s posebnim potrebama. U radu s djecom „Dobrog osmjeha“ šutio sam i učio važnost žrtve. Draga djeco „Dobrog osmjeha“, kratko sam bio s vama, ali ste me brzo naučili na važnost žrtve, važnost iskrenosti, ne dvoličnosti, vi i ne znate biti dvolični. Učili ste me važnosti osmijeha, radosti. Hvala vam.
U deset godina sjemeništa i bogoslovije imao sam mnogo dobročinitelja koji su me materijalno pomagali. Vaša imena znam. Neka vas dobri Bog nagradi, a nadam se da ću vam i sam moći uzvratiti. Hvala vam.
Hvala ocu Biskupu koji je prije deset godina prihvatio moju zamolbu, a poslije toga mi iskazivao veliko povjerenje. Znam dobro da me je izbliza i izokola pratio i podržavao. Hvala mu.
Ovom prilikom svoje prisjećanje upućujem prema svim svećenicima, redovnicima i redovnicama (časnim sestrama) koji su me izbliza pratili u sjemeništu, bogosloviji i župi. Znam da ste me molitvom, trudom i naporom pomagali. Hvala vam.
Evo u mojoj zahvali dođoste na red i vi moji župljani. Hvala vam svima, a poglavito vama koji ste ovih dana sudjelovali i predvodili organizaciju oko moje Mlade mise. Veliki broj vas se uključio u pripremu mladomisničkog slavlja: Tu su pjevači, ceremonijari, ministranti, organizatori prostora ovdje u crkvenom dvorištu. Tu su i oni koji su se odzvali u pripremi dvorane na Sretnicama: hvala izvođačima radova na ubrzanoj izgradnji dvorane, izvođačima oko uređenja izvanjskog prostora, svima onima koji su pratili pripremu infrastrukturnih radnji, onima koji su aranžirali i ukrasili dvoranu, onima koji su učinili sve od sebe da nam bude ovdje u dvorani ugodno… svima rečenim i nerečenim iskreno hvala…
Zahvaljujući svima, imam dojam da je moj dosadašnji život prošao u principu: „Prepusti Gospodinu putove svoje u Njega se uzdaj, i on će sve voditi“. A opet gledajući u budućnost ponovo se prepuštam istom principu: „Prepustiti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj, Bog je sve vodio i on će sve voditi, amen!“
Refleksije na mladomisničko slavlje:
Nikada čovjeku nije da nije stalo do toga tko će i što će reći na ono što je činio, govorio… Tako je i nama koji smo sudjelovali u organizaciji Josipova mladomisničkog slavlja. Normalno, kao prvotno stalo nam je do toga da bude svima ugodno i lijepo i u crkvenom dvorištu za vrijeme Mlade mise i u dvorani Afrodita za vrijeme mladomisničog ručka. Ali poslije svega idu osvrti, komentari, refleksije, kritike, kritizerstva. Ovoga zadnjeg i nije bilo. Naprotiv, kako smo se trudili, a Božji blagoslov i pomoć bili blizu nas, bili u nama tako su slijedili i osvrti na sve ono što se dogodilo tog svetog i radosnog dana u Kruševu, 12. srpnja 2015. Kako smo nastojali da bude dobro, tako su prisutni to dobro i primijetili i dali nam zahvalnu podršku.
Zahvala:
Uz don Josipov zahvalni govor, potrebno je i opet, pa opet reći to ljudsko hvala. Svima onima koji su na bilo koji način pomogli u organiziranju mladomisničkog don Josipova slavlja hvala. Neka ih sve prati Božji blagoslov po zagovoru Blažene Djevice Marije – Gospe Karmelske i proroka Ilije.
Poruka Josipu na kraju:
Na kraju ovoga teksta poruka i don Josipu: Božji plan s čovjekom jest život, i to život u radosti. Kroz povijest Bog je uvijek slao svojem narodu osobe koje će ga predvoditi organizirati i predsjedati. Josipe mi smo Božji narod i pozdravljamo te kao Božjeg izaslanika u našem narodu. Svaki čovjek jest Božji poslanik na zemlji, a svećenik je uz to i „prorok“ našega vremena.
Naglašavam riječi organizator i predsjedatelj. Još uvijek postoje osobe koje bi oduzele tu zadaću svećeniku. Svećenik nije i ne smije biti statista, koji gleda i promatra. Svećenik je pozvan uz euharistiju gozbu – sv. Misu biti organizator i predsjedatelj. U župnoj zajednici nema te službe u kojoj ne bi trebao nešto učiniti i svećenik. Ne samo da bude nego da aktivno surađuje, organizira i djeluje.
Nije dobro da se svećenik izvlači, da bi rekao «Šta se to mene tiče?“ Prepuni smo osoba koje se izvlače.
- Josipe ne postupaj poput Mojsija da bi rekao «Ja ne znam govoriti».
- Josipe ne budi poput Jeremije da bi rekao «Ja sam premlad».
- Josipe ne budi poput Izaije da bi rekao: «Ja sam čovjek nečistih usana»
- Josipe ne reci: «Ja mucam, ja imam straha, ja sam obični i želim biti običan.
Svećenik je od nekoga za nekoga, od naroda za narod. Svećenik za nerad nema isprike. Svećenikova isprika je prazna isprika i ne vrijedi ništa. Josipe bit će mi te draže vidjet umorna nego li ležerna i bezbrižna….