Uzrečica „Bogu hvala“: Mnogi ljudi imaju uzrečicu, riječ ili riječi koje često ponavljaju. Neke od njih koje su mi ostale povezane uz pojedine osobe su: „dana ti“, „srca ti“, „razumiješ ti mene“, „dakle“, „Božića ti“,… a neki svećenik kao dobar svećenik učio i naučio uzrečicu „Bogu hvala, Bogu hvala“. Njegovo „Bogu hvala, Bogu hvala“ postalo nesvjesno ponavljanje i započelo se nalaziti gdje treba i gdje ne treba. Nekom zgodom svećenik sjeo uz put nekoga  čovjeka. Pita ga za zdravlje, za obitelj,… a ovaj će mu: „Moj velečasni žalostan sam i prežalostan, umrla mi je neki dana žena“, a svećenik će mu punim ustima, veselo i kao ohrabrujuće: „Neka, Bogu hvala, Bogu hvala“….

Pokislu ogrtač ne treba: Neki dana slušam svađu između čovika i žene (muža i žene), „preća li preća“ gospođa po svojem „milom i dragom“. Slušajući, što sve izreče rekao bi da su gorući neprijatelji. I na koncu se gospođa poče ispričavati, kao eto „došle joj vile pred oči“. Muž će joj hladno mrtvo: „Ne trebaš se ispričavati, pokislom i popljuvanom ne treba ogrtač“.