Naučili smo promatrati gnjevna, ljuta i prkosna Isusa koji prevrće stolove trgovaca pred hramom (Mt 21,12 ili MK 11,15)). Ali naučili smo ga gledati žalosna i rasplakana, pune mu oči suza žalosnica nad mrtvim prijateljem Lazarom (Iv, 35,36). I u jednom i u drugom slučaju reagirali su prisutni.  U prvom slučaju pitaju se s kojim pravom prevrće stolove, a u drugom dok plače nad Lazarom govore: “Gledaj kako ga je ljubio!”

Isus je došao u Lazarevo selo, zatekao je rasplakane susjede, rodbinu, prijatelje. Kada je vidio koliko su žalosni zbog Lazarove smrti i njegovo srce se ispunilo žalošću. Narod kaže: „I kamen bi proplakao“. Ni Isus nije mogao skriti suze za prijateljem Lazarom.

Isus je s Marijom, Martom i Lazarom prijateljevao. Kod njih je odsjedao kad bi se god našao u njihovu kraju. Ne plače Isus što je izgubi dobrog domaćina, nego plače zato što voli Lazara. Može on naći domaćina i u drugoj osobi, ali kad prijatelj umre nije moguće ostati ravnodušan.

Isusova suza žalosnica za prijateljem Lazarom, lijek je Mariji i Marti i svim prijateljima, pa i njemu samome. On suosjeća sa svima i sa svima želi podijeliti njihovu i svoju bol. Podijeljena bol se prepolovljava.

Isus voli i plače! Teško je biti s ljudima koji nikoga ne vole, niti se raduju, niti za nekim žaluju.

Kod nas je prije bio običaj naricanja na grobu. Bilo je tu i ružnih scena. U naricanju se znalo svašta izreći, pa je naricanje umjesto žalosti na grobu izazivalo smijeh. Sada se otišlo u drugu skrajnost. Sada se ide za tim da se suza suspreže. Kao moderno je mirno, stameno i kameno, ozbiljno i ukočeno nad grobom stajati i za pokojnikom ni suze pustiti.

Ako ste izgubili voljenu osobu, okanite se običaja, tko će što reći, okanite se modernog ili nemodrenog. Okanite se „kako je na zapadu“, „kako je u nekom drugom kraju“. Ako ste voljeli pokojnu osobu, voljeli je po duši i po srcu, pa kad ona umre nemojte se stidjeti vaše suze. Tko će što reći, što ćeš se umarati time. Voljena osoba je tjelesno otišla od tebe i kako za njom ne bi zaplakao. Zašto bi se susprezao, budi normalan i nad otvorenim grobom. Nad otvorenim grobom prihvatljivo je zaplakati. Žalostan čovjek nad otvorenim grobom otkriva duboku bol i želi je podijeliti s drugima. Na otvorenim grobom voljene osobe ne žaluješ nad sobom nego nad voljenom osobom. Ljubav si dijelio s njome u životu, zašto ne bi za njom s prijateljima i suzu žalosnicu podijelio. Ljubav i žalost se ne mogu razdvojiti ni kada se živi ni kada se rastaje s voljenom osobom.

Je li netko rekao ili nije, nije bitno, ali ću reći: „Čovjek će i bez duše ostati, ako njegove oči nemaju suzu, ako njegove oči ne prolijevaju suzu“. Suza žalosnica je lijek ranjenom srcu i ranjenoj duši.