Susjede se posvađale: Uletjele kokoše u susjedin vrta i uništile raštiku. Ljuta susjeda, istjera kokoše. Ali ne može na tome završiti. Zovnu susjedu na raport. Izišla susjeda, a ova viče, galami, ne bira rječnika, šija rukama na sve strane, sikće joj vatra iz zapaljene nutrine. A susjeda šuti, mirno gleda, a ova još razjarenija zaviče: „Progovori, progovorila, da mi bude lakše“.
Prosjak na redovitoj putanji: Prosjak, iz godine u godinu obilazio istom putanjom sela po Hercegovini. Zna on unaprijed kako će ga tko primiti. Kuca na vrata gdje je uvijek dobivao desetak kuna, a ovaj puta umjesto deset dobi pet kuna. Malo iznenađen reče domaćinu, pa do sada ste mi davali više. A domaćin će: „E moj dragane, započeo sam kuću graditi, pa se ne može više, a prosjak će na to ‘i s moje grbače ste je odlučili graditi’“.
Prosjak na zadatku: Došao prosjak u dobro poznati dom. Počastili ga, nahranili i napili. Završila gozba. Očekuje domaćin da prosjak ode svojim poslom, a ovaj ne ide. Upita domaćin, kao da vam se ne ide, trebate li još nešto, a sit prosjak onako hladna srca, a znajući dobro srce domaćina reče: „Ako je prosjek sit, vrećica je prazna.“
Posvađala se dva prijatelja: Poslije svađe zakopali svaki od njih rovove i nijedan kao dva jarca na brvnu da popuste i ponovo započnu prijateljski razgovor i druženje. Čeka jedan, čeka drugi, a jedan odlučio neće pa neće. A ovaj sam sebi reče, davno je narod rekao: „Ako mudrac neće s planine, hoće narod k njemu“. Odluči i ode svojem prijatelju i popiše prijateljsku kavu.
Nema se i ne može se: Tuži se prijatelj prijatelju kako se ne može… nema se od čega živjeti… novčanici sve tanji i tanji… zahtjevi života veliki. Sluša prijatelj, a zna kako se njegov prijatelj malo prije neodgovorno ponašao s onim što je imao, rasipao gdje je mogao i gdje je stigao… Da bi prekinuo prijateljevu priču reče: „E moj prijatelju onaj koji ne zna čuvati ono što ima, neće imati ono što nema“…
Konj i magarac: Tuži se prijatelj prijatelju kako su nadošla loša vremena,… kako se nekada ne tako davno moglo, a sada ne ide… prelomilo se nešto u društvu… kajiš se mora stezati. Sluša prijatelj prijatelja, a dobro zna kako se njegov prijatelj malo prije s onim što je imao bahatao, pa mu hladno, mrtvo reče: „Ako nema konja, i magarac je dobar“.