Vježbanje karaktera i stava čvrste riječi potrebno je svima. A poglavito, dobro je da se djeca i mladi uče karakternosti. Priča kaže: Jakov je odlučio majci za imendan kupiti poklon. Štedio je svaki dan po koji novčić. Nadasve je volio sladoled. Radije bi na putu iz škole kupio sladoled nego li za vrijeme velikog odmora sendvič. I upravo taj novac, za sendvič, za sladoled odlučio je izdvajati i štedjeti i majci za imendan kupiti poklon.

I priča Jakov, ne kupiti sendvič u školi išlo mi je od ruke, ali ne kupiti sladoled na putu iz škole kući e to mi je bila muka. Kad bi prolazio pored slastičarnici u meni se vodila žestoka borba kupiti ili ne kupiti sladoled.

Bilo mi je vrlo važno uštedjeti novčić, ne poreći danu riječ. Ali u meni je svaki dan bila sve veća i veća muka. Bio sam s tim pitanjem opterećen i za vrijeme nastave i poslije podne kod kuće. Molio sam i Boga, da mi i pomogne protrčati pored slastičarnice.

Lijepo je ovo od maloga Jakova. On se već u ranoj mladosti uči održanju dane riječi. Mogao je i manji poklon kupiti, pa koji puta i sladoledom se zasladiti, ali ne, rekao je ni jedan sladoled, i cijela svota za poklon.

Poruka Jakovljeva je jasna: najbolji način da se napast pobijedi jest pobjeći od izvora. Protrčati pored slastičarnici, ne gledati je.

Svi smo u životu izloženi različitim napastima. Potrebno ih je izbjegavati, pobjeći od njih. Odoli onome što te privlači. Potrebno je izbjegavati mjesta i prilike koje nas uvlače u napast, u zlo, u grijeh i poraz.

Tko te god poučava ili podupire, ili hrabri da se odupreš napastima, da odoliš, daje ti dobar savjet, hrabri te na dobrom putu.

Izbjegavaj sva opaka i zla mjesta, ne družiti se s ljudima koji te navode da činiš ono što trebaš izbjegavati. Napastima nemoj nikada podleći. Bježi od njih.