Često se nađemo pred ljudima koji nas kritiziraju, krivo tumače, o nam tračaju, koji nas ogovaraju, koji nas kleveću. Takve odnose prema nama nije jednostavno preslušati. Često reagiramo. Kad nas netko kritizira, nije rijetkost da se u nama nešto buni i poziva nas na obranu. Bilo bi dobro kada bi postupali drugačije. da se smirimo te imamo u vidu da i od naših najljućih kritičara možemo nešto naučiti.
Možda pojedini ljudi imaju prema nama neke predrasude ili imaju u sebi lošu sklonost o nama loše i samo loše o nama govore. Prirodno je da njihove neugodne primjedbe o nama, u nama stvaraju buntovnosti i neprijateljstvo. A možda kad ljudi o nama govore njihove riječi u sebi nose i trunak istine. Konačno ni jedna kritika ne mora biti i osuda. Nego, bilo bi dobro da nas kritika pa i kritizerstvo mogu upozoriti da naši postupci ljudima koji nas promatraju nisu baš najčistije, da ljudima nisu jasni i najjasniji. Kritika rekoh ne mora značiti osudu nego poticaj da preispitamo sebe, svoje riječi, svoje postupke. Upravo na to nas poziva i Biblija (Mt 5,38-48 ili Rim 12,17-21). Biblija nam predlaže, pa i nalaže da molimo za one koji nas kritiziraju, da ih blagoslivljamo, takvi postupci neće nas izazivati na bunt nego će nas motivirati da postanemo bolji, a svakoga onoga koji govori o nama molitvom ćemo blagosloviti. Molitva smiruje i izgrađuje.
Konačno, mudrost je čuti svačije mišljenje o nama, malog djeteta, i kritičara. Neugodne primjedbe o nama mogu biti blagoslov ako ih mi znamo pozitivno prihvatiti, ako ne podižemo tenzije u sebi, nego sebe smirimo dok nas se kritizira. Naš stav pred kritikama i kritičarima je put kojim jačamo svoj karakter. Mijenjajmo sebe, a ne uvjeravajmo svoje kritičari da smo netko ili nešto, da smo nešto drugo. Tko će svim ljudima sve reći, nemoguće je. Netko je rekao: „Naši kritičari su naši besplatni čuvari, besplatni čuvari naših duša, našega srca…“