U mnogim župama često se nailazi s problemima u radu s ministrantima i čitačima. Izabrati ministrante nerijetko izaziva među vjeroučenicima različite prigovore, ruganja, negodovanja, ljubomore i slične negativne porive. Uz ona lijepa i draga iskustva u radu s ministrantima i čitačima nosim i ona negativna. Mučilo me kada bi oni koji nisu ministranti imali toliko velik utjecaj na one koji su ministranti da bi oni koji su bili odustajali. I u Kruševu je tako bilo. Često se događalo: ako se izabralo bilo kojim stilom izbora nekoliko vjeroučenika da ministriraju drugi su stvarali problem. Obično se događalo ako se jedan vjeroučenik izabere za ministranta, a drugi nije onaj koji nije izabran rugao bi se i provocirao onoga izabranog. I rekoh, bilo je i takvih slučajeva da su oni izabrani zbog pretjeranih pritisaka od onih koji nisu izabrani i sami odustajala od ministriranja. Bilo je različitih scena koje su pravili neministranti ministrantima.

I konačno, prije petnaestak godina u Kruševu se u raspravama odlučeno da se za ministrante i čitače uključuju sva školska djeca od navršenog trećeg razreda (po osmogodišnjem programu), a sada od navršena četvrtog razreda (po devetogodišnjem programu) tj. poslije Prve pričesti, do polaska u prvi srednje, a od ove (2013./2014.) školske i vjeronaučne godine ministriranje je uz pristanak srednjoškolaca produženo do završetka srednje škole.

Kada se ovaj stil rada počeo prakticirati, izbjegnuto je među vjeroučenicima izazivanje i provociranje. Jednostavno su svi počeli ministrirati i svi su počeli na misama čitati. Polaskom u četvrti (po osmogodišnjem programu), a sada (po devetogodišnjem programu) u peti razred svima je postala obveza ministriranja i čitanja. U prvoj godini, obično bi ministranti i lektori u misi jedanput nastupili s čitanjem, a s ministriranjem više puta. Kako su postajali veći i odrasliji nastupali bi i s čitanjima više puta.

Ovaj stil rada s ministrantima i čitačima prihvatili su rado roditelji i vjeroučenici.