{"id":9975,"date":"2014-10-14T03:44:17","date_gmt":"2014-10-14T01:44:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zupa-krusevo.org\/?p=9975"},"modified":"2014-10-14T03:44:17","modified_gmt":"2014-10-14T01:44:17","slug":"kardinal-stepinac-uciteljima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/?p=9975","title":{"rendered":"Kardinal Stepinac u\u010diteljima"},"content":{"rendered":"

\"Stepinac\"<\/a>Djeca, koja su vam u \u0161koli povjerena, nisu va\u0161a igra\u010dka, nego vlasni\u0161tvo Boga Stvoritelja, koji tu djecu predaje u va\u0161e ruke.<\/strong><\/p>\n

Veliki umnik sv. Augustin u svom klasi\u010dnom djelu \u201cDe civitate Dei\u201d pita na jednom mjestu, da li \u017eivot \u010dovjeka smrtnika valja nazvati \u017eivotom, ili bolje smr\u0107u? Na to pitanje odgovara ovako: \u201c\u010cim netko po\u010dinje da \u017eivi u tom smrtnom tijelu, nikad ne prestaje raditi na tom da umre. Za tim naime ide njegova promjenljivost kroz \u010ditavo vrijeme ovoga \u017eivota (ako se uop\u0107e mo\u017ee nazvati \u017eivotom) da umre. Nema naime nikoga, koji poslije jedne godine nije bli\u017ee smrti nego je bio prije jednu godinu, i koji joj sutra nije bli\u017ee nego danas, i koji joj danas nije bli\u017ee nego ju\u010der, i koji joj malo kasnije nije bli\u017ee nego malo prije; jer kolikogod vremena \u017eivimo, toliko nam se oduzimlje \u017eivota i svaki dan biva manje onoga \u0161to ostaje tako, da vrijeme ovoga \u017eivota nije ni\u0161ta drugo, nego trka u smrt.\u201d (De civitate Dei, knjiga XIII., poglavlje 10.).<\/p>\n

Tu su istinu dobro razumjeli svi oni, koje Crkva danas slavi kao svece na oltarima, pa i ovaj an\u0111eoski mladi\u0107, \u010diju smo oltarnu sliku danas blagoslovili. Tu su istinu dobro razumjeli svi oni, koji su stvorili trajna djela u historiji \u010dovje\u010danstva. Tu istinu \u017eelio bih da imate pred o\u010dima i vi, koji \u0107ete naskoro za\u0107i u narod, da mu kao u\u010ditelji uzgajate djecu, na kojoj \u0107e po\u010divati nada domovine u budu\u0107nost. \u017delio bih, da nosite tu istinu kao memento pred o\u010dima, da \u0107e iza prolje\u0107a va\u0161e mladosti brzo nastupiti jesen \u017eivota, kad \u017eivotnu snagu zamjenjuje klonulost tijela i duha, pa da \u017eivotnu snagu i sposobnost, koju si niste dali sami, nego je poklon neba, \u0161to savjesnije upotrijebite sebi i drugima na spas. Jer ne znam, da li je koja druga istina u stanju da \u010dovjeka tako osposobi za svijest du\u017enosti i u\u010dvrsti ga u po\u0161tenju \u017eivota, kao \u0161to je misao o prolaznosti zemaljskog \u017eivota i o sudu, koji slijedi iza ovoga \u017eivota. Ako pak u vama kao budu\u0107im u\u010diteljima ne bi bilo svijesti du\u017enosti i odgovornosti, ako va\u0161eg rada ne bi pratio \u010destit \u017eivot odgojitelja, onda bolje da se i kanite zvanja, koje je specifi\u010dno obilje\u017eeno kao jedno od najva\u017enijih u ljudskom \u017eivotu, odgoj djece preko \u0161kole, kojoj \u0107ete biti na \u010delu.<\/p>\n

Jedno od najve\u0107ih zala na\u0161eg vremena jest besavjesnost ljudi, kojima je povjerena sudbina drugih. Ako se pak radi o besavjesnosti odgojitelja, onda je to jo\u0161 strasnije zlo. \u0160to mislite, koja je najuzvi\u0161enija rije\u010d savjesti? Da nikad ne ka\u017ee \u2013 to je moj interes, nego to je moja du\u017enost, veli Lacordaire. Ali jer ideja du\u017enosti povla\u010di za sobom ideju \u017ertve, a za \u017ertvu treba juna\u0161tva, zato imademo danas u ljudskom dru\u0161tvu velik broj pla\u0107enika, ali malo savjesnih ljudi. Kad su otkopavali Pompeje iz pepela, pod kojim je stolje\u0107ima le\u017eao zasut, na\u0161li su i okamenjenog vojnika, koji je bio na stra\u017ei, kad se masa lave s pepelom sru\u0161ila na grad. On je izdr\u017eao na mjestu. Usprkos paklenoj vru\u0107ini nije odbacio kacige s glave niti razrije\u0161io oklopa niti napustio mjesto. I tako ga ugu\u0161i zadah sumpora i zatrpa pepeo. Tako su ga na\u0161li mrtva kao sliku vjernog ispunjavanja du\u017enosti do smrti.<\/p>\n

Koliko \u0107emo takvih na\u0107i danas me\u0111u onima, kojima je povjerena sudbina drugih? A ipak ne biste zaslu\u017eili ime pravog u\u010ditelja, ako ne biste htjeli na mjestu, kuda vas postave, savjesno vr\u0161iti svoju u\u010diteljsku du\u017enost. \u201cAko li ima tko slu\u017ebu, neka slu\u017ei, ako je u\u010ditelj neka u\u010di!\u201d, opominje nas apostol (Rim 12, 7).<\/p>\n

Neka i va\u0161 budu\u0107i u\u010diteljski \u017eivot pro\u017eima ponajprije svijest odgovornosti pred Bogom. Djeca, koja su vama u \u0161koli povjerena, nisu va\u0161a igra\u010dka, nego vlasni\u0161tvo Boga Stvoritelja, koji tu djecu predaje u va\u0161e ruke, da ih uzgojite za korisne \u010dlanove ljudskoga dru\u0161tva i narodne zajednice. Onaj prizor, \u0161to se odigrao kod Mojsija kao djeteta izlo\u017eena u ko\u0161arici u Nilu, ponavlja se na neki na\u010din i sada. Nema delikatnije zada\u0107e, nego dijete, koje je do\u0161lo k razumu, voditi pravim putem. Bog Stvoritelj, koji je kako rekoh pravi vlasnik svakog djeteta, kao da govori pojedinom u\u010ditelju: \u201cUzmi ovo dijete i odgoji mi ga i ja \u0107u ti dati pla\u0107u tvoju.\u201d (Izl 2, 9). Vi ste dakle u \u0161koli ne samo mandatari dr\u017eave i roditelja, nego u prvom redu mandatari Bo\u017eji. Zada\u0107a veoma \u010dasna, ali i takova, koja povla\u010di za sobom te\u0161ku odgovornost. Ba\u0161 zato, jer je skop\u010dana s tolikom odgovorno\u0161\u0107u, zato joj je Stvoritelj obe\u0107ao i izvanrednu nagradu ako se savjesno ispuni ta zada\u0107a: \u201cQui erudiunt ad justitiam multos fulgebunt quasi stellae in perpetuas aeternitates! \u2013 Koji pou\u010davaju mnoge pravdi sjati \u0107e kao zvijezde kroz vjekove.\u201d (Dn 12, 3).<\/p>\n

Neka va\u0161 budu\u0107i u\u010diteljski rad pro\u017eima i svijest du\u017enosti prema roditeljima djece. \u0160kola ima da bude nastavak \u010destitog roditeljskog odgoja. Ako taj \u0161kolski uzgoj ne bi bio u skladu sa zakonom Bo\u017ejim, onda ne bi bio uzgajanje nego ubijanje djece, i to gore nego fizi\u010dko toliko, koliko se du\u0161a izdi\u017ee iznad tijela i duh iznad materije. Roditelji dakle djece o\u010dekuju od vas savjestan rad u \u0161koli. Kona\u010dno ni dr\u017eava, odnosno domovina ne mo\u017ee biti indiferentna, dobiva li iz \u0161kola \u010destitu i discipliniranu mlade\u017e ili hrpu razularene i ve\u0107 od po\u010detka iskvarene djece. Sveto Pismo je u par rije\u010di izvrsno izrazilo svakodnevno gorko iskustvo: \u201cDolor patris filius stultus! \u2013 Bol o\u010deva ludi sin!\u201d (Izr 19, 13). Ne bismo li mogli re\u0107i jo\u0161 vi\u0161e: \u201cDolor patriae filii stulti! \u2013 Bol domovine opaki sinovi!\u201d I nema nikakove sumnje o tome, da najve\u0107u krivnju za pokvarenost mlade\u017ei nose roditelji i uzgojitelji, koji ne vr\u0161e svojih du\u017enosti.<\/p>\n

Ovomu an\u0111eoskomu mladi\u0107u, \u010diju smo oltarnu sliku danas blagoslovili, primjenjuje Crkva ove rije\u010di Knjige mudrosti: \u201cConsummatus in brevi explevit tempom multa! \u2013 Usavr\u0161en za kratko ispunio je dugi odsjek vremena.\u201d (Mudr 4,13). Imaju\u0107i naime pred o\u010dima brzi svr\u0161etak svega zemaljskoga sve je snage koncentrirao samo na jedno, da se posveti i tako sto posto iskoristi talente, koje mu je dao Stvoritelj. I danas ga Crkva slavi kao uzor mlade\u017ei, neokaljane, karakterne, po\u017ertvovne, kakove nam danas treba kao korice kruha.<\/p>\n

Vi \u0107ete naskoro nastupiti kao odgojitelji djece u pu\u010dkim \u0161kolama. Valja dakle da do maksimuma iskoristite vrijeme, koje vam je Providnost Bo\u017eja dosudila u cilju, da odgojite \u010destitu mlade\u017e. Ali kod toga ne zaboravite na staru rije\u010d: nitko ne daje ono \u010dega nema! Ako sami ne budete svijetlili svojim \u017eivotom i primjerom povjerenoj vam mlade\u017ei, onda \u0107e va\u0161e rije\u010di biti manje vi\u0161e bez ploda. Jer kakav uspjeh mo\u017ee imati u nastavni\u010dkom radu onaj, koji se valja u blatu i strasti? Tomu Spasitelj ne daje nagrade nego kaznu primjerenu njegovom zlo\u010dinu, \u0161to je svojom sablazni upropastio mnoge nevine du\u0161e, jer stoji pisano: \u201cTko sablazni jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u me, bolje bi mu bilo da si objesi kamen mlinski o vrat pa da potone u dubinu morsku!\u201d (Mt 18, 6). To vrijedi napose za one, koji su crveno obojadisani i misle da je isto dresura psa i uzgoj djeteta. Te\u0161ko domovini i roditeljima, gdje uzgoj njihovog podmlatka bude povjeren elementima, koji svoju bolesnu fantaziju stavljaju na mjesto razuma i ru\u0161e u du\u0161ama djece sve lijepo i plemenito, \u0161to im je u srce usadila roditeljska ljubav vo\u0111ena Duhom Bo\u017ejim. Zaista \u201cbolje bi tim uzgojiteljima bilo da se objesi kamen mlinski o vratu njihovom, pa da potonu u dubinu morsku!\u201d Jer zlo, koje su prouzro\u010dili time \u0161to su iskvarili rije\u010dju i primjerom povjerenu im omladinu, tako je te\u0161ko, da se jedva ikada dade popraviti.Nadam se, da vi ne spadate u krug onih naduvenih ljudi, koji misle da imponiraju svijetu, ako se prikazuju ateistima, a kad im voda do\u0111e do grla, rado bi bili najpobo\u017eniji. Sli\u010dno kao oni, koji su se vozili \u010damcem preko rijeke i rugali obi\u010dnom puku, koji vjeruje u Boga. A kad je \u010damac iznenada po\u010deo da tone i stari ribar povikao \u2013 spasi se tko mo\u017ee \u2013 svi u jedan glas povika\u0161e, Bo\u017ee smiluj nam se! Nadam se, da jeste i da \u0107ete ostati karakteri, koji uzvi\u0161eno u\u010diteljsko zvanje ne \u0107e nikada zaprljati nedostojnim \u017eivotom, nego rije\u010dju i primjerom odu\u0161evljavati povjerenu vam dje\u010dicu za sve \u0161to je lijepo i dobro, za sve \u0161to je pravo pred Bogom, da Crkva, roditelji i domovina budu zadovoljni s va\u0161im radom, a Bog jednom obilna va\u0161a pla\u0107a. Katoli\u010dki list, br. 13 (1941), 145-146. \/ bitno.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Djeca, koja su vam u \u0161koli povjerena, nisu va\u0161a igra\u010dka, nego vlasni\u0161tvo Boga Stvoritelja, koji tu djecu predaje u va\u0161e ruke.<\/p>\n

Veliki umnik sv. Augustin u svom klasi\u010dnom djelu \u201cDe civitate Dei\u201d pita na jednom mjestu, da li \u017eivot \u010dovjeka smrtnika valja nazvati \u017eivotom, ili bolje smr\u0107u? Na to pitanje odgovara ovako: \u201c\u010cim netko po\u010dinje da \u017eivi u tom smrtnom tijelu, nikad ne prestaje raditi na tom da umre. Nastavi \u010ditati →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":9918,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[54],"tags":[],"class_list":["post-9975","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-razmisljana-meditacije"],"views":1118,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9975","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9975"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9975\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/9918"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9975"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9975"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9975"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}