{"id":23614,"date":"2015-10-17T09:15:47","date_gmt":"2015-10-17T07:15:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zupa-krusevo.org\/?p=23614"},"modified":"2015-10-26T14:56:01","modified_gmt":"2015-10-26T13:56:01","slug":"fra-ivan-rozic-mucenik","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/?p=23614","title":{"rendered":"Fra Ivan Rozi\u0107 – mu\u010denik"},"content":{"rendered":"

\"fra<\/a>Ve\u0107 smo vi\u0161e puta pisali na na\u0161em portalu o fra Ivanu Rozi\u0107u sa Sretnica. Fra Ivan je mu\u010deni\u010dki zavr\u0161io svoj zemaljski \u017eivot u Vrgorcu 1565. O jemu je za Crkvu na kamenu pisao Nikola Mandi\u0107 (Crkvi na kamenu<\/em> broj 6\/2015.). Ovdje donosimo Nikolin tekst u cijelosti.<\/p>\n

\u00a0Fra Ivan Rozi\u0107 – mu\u010denik<\/strong><\/p>\n

Fra Ivan Rozi\u0107 jedan je od pre\u017eivjelih franjevaca iz samostana u Mostaru \u0161to su ga Turci spalili 1563. godine. Prou\u010davaju\u0107i, do sada nama dostupne i objavljene povijesne radove, mo\u017eemo kazati da je fra Ivan ro\u0111en oko 1520. godine na Sretnicama, zaseoku sela Kru\u0161eva kod Mostara, da je kao franjevac pripadao samostanu u Mostaru do njegova uni\u0161tenja, te da ga je kao bjegunca, kadija u Mostaru osudio na smrt, uhva\u0107en kod Vrgorca, mu\u010den i obje\u0161en 1575. godine.<\/p>\n

Bave\u0107i se vi\u0161e od 65 godina istra\u017eivanjem hrvatskih rodova i njihovih prezimena Hercegovine i obli\u017enjih podru\u010dja Bosne i Dalmacije, poznato nam je da su svi Rozi\u0107i starinom iz Kru\u0161eva, gdje su se tijekom svoje duge povijesti odseljavali. O njima smo pisali u svih sedam knjiga koje smo izdali o podrijetlu hrvatskih rodova u Hercegovini.<\/p>\n

O mu\u010deniku fra Ivanu Rozi\u0107u pisano je u nekoliko stru\u010dnih znanstvenih radova iz kojih \u0107emo ovdje izdvojiti ono \u0161to nam se \u010dini najva\u017enijim za \u010ditatelje da se mognu upoznati kroz kakvu su kalvariju prolazili mostarski franjevci i me\u0111u njima fra Ivan Rozi\u0107, a to su:<\/p>\n

– Fra Stipan Zlatovi\u0107 u svojoj knjizi objavljenoj 1888. godine pod naslovom Franjevci dr\u017eave Presvetoga Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji<\/em>, str. 53-54. gdje pi\u0161e: “Kadno u potjeri biskupa Danijela godine 1563. Turci razru\u0161i\u0161e samostane Mostara i Ljubu\u0161koga (pogl. IV., 6.7.) ostav\u0161i redovnici bez krova i zaklona, oni iz Ljubu\u0161koga prikloni\u0161e se bra\u0107i u Zaostrogu; a mostarski uhvanjem, da kad pro\u0111e oluja turskoga biesa, mo\u017eda bi im se opet smilovali i dopustili da onaj samostan naprave i smjeste se u svoje staro ku\u0107i\u0161te, sa ono malo svetoga posu\u0111a i crkvenoga ruha bijahu se zaklonili u pe\u0107inu, obraslu gustim grmom, kod Skakala pri rieci Neretvi k sjeveru od Mostara, gdje skrovito pomagani od kr\u0161\u0107ana jadne dneve provodi\u0161e, dok za\u010du\u0161e da Turci u bojazni, da bi car dopustio, da se samostan opet obnovi raskopa\u0161e ogorjele zidove do temelja i na tom mjestu po\u010de\u0161e graditi svoju d\u017eamiju.<\/p>\n

O\u017ealo\u0161\u0107eni redovnici pre\u0111o\u0161e tad u Bro\u0107no i smjesti\u0161e se u tiesnu ku\u0107aricu podnose\u0107 svaku muku i nevolju. Vide\u0107 da u raspaljenom fanatizmu osmanlija, ne pokaziva se nikakva nada, da bi se njihove \u017eelje ispunile o podignu\u0107u svoga samostana, okupi\u0161e siroma\u0161no poku\u0107stvo crkono, sveto posu\u0111e i odje\u0107e i dieli\u0161e se k Imotskom, gdje su sa onom bra\u0107om stanuju\u0107 u samostanu jednako se odr\u017eali u posebnoj zadrugi, nadom, da bi budu\u0107i ikad samostan svoje domovine obnovili.<\/p>\n

Taj imotski samostan bija\u0161e na prolo\u017ekom jezeru, tiesan i posve nezgodan. Ovaj ba\u0161kaluk u kom se dr\u017eali mostarski redovnici, jedno \u0161to bija\u0161e proti ustanovom reda, a drugo \u0161to zadavahu neprilike onoj redovni\u010dkoj obitoli, koja ih zamoli, da ili se ujedine s njima u redovni\u010dku jednu zadrugu, ili da tra\u017ee sebi sgodnije mjesto, oni se tad dieli\u0161e u Primorje i pristado\u0161e u samostanu Makarske kod bra\u0107e redovnika; ali i tude svedjer razdieljeni i posebni, svjedjerno u nadi, da \u0107e se njihova \u017eelja izpuniti, da \u0107e stari mostarski samostan obnoviti. Makarski redovnici ne mogo\u0161e ravnodu\u0161no taj ba\u0161kaluk podnositi i trpiti obitol u obitoli, to ne bija\u0161e zakonito, ter ih nutkova\u0161e, da se prodju neizvedljivih osnova i sdru\u017ee s onom obitoli, ili puste njih, da se vladaju ko \u0161to su i dosle.<\/p>\n

Mostarski se nedado\u0161e skloniti, nego skupiv svoje siroma\u0161tvo, dieli\u0161e se uz Primorje i stado\u0161e u Dra\u0161nicah, selu izme\u0111u Podgore i Igrana kod crkve svetoga Jurja, odlukom ondje se nastaniti. Crkva sv. Jurja bija\u0161e jedna od najstarijih u Primorju. Na jednoj plo\u010di bija\u0161e urezano bosanicom: Ovda prodje Stipan Erceg<\/em>.<\/p>\n

U arkivu samostana Zaostroga na\u0111osmo vlastoru\u010dno pismo \u017eupnika Dra\u0161nica o. Jakova Anti\u010di\u0107a god. 1679., koje ka\u017ee: …nadjoj u obloku kamen i na njemu dja\u010dka slova, koja ka\u017eu, da je pomenuta crkva bila posve\u0107ena od biskupa fra Petra Soljanina na 1. o\u017eujka 1606. blagoslovljeno \u0161ematorije i otar posve\u0107en\u2026 ka\u0161nje otar prominut, kad bija\u0161e biskup fra Marijan Li\u0161nji\u0107, koji nadje u njemu pisano na ko\u017eici, koje ka\u017ee ovako: MDCVI. Progloria Dei et honore sancti Georgii Martiris, hoc altare consecravi ego frater Petrus Solinensis Episcopus Sardicensis seu Sophiensis.<\/p>\n

Godine 1580. kada mostarski redovnici do\u0111o\u0161e u Dra\u0161nice, ondje im se kaza zgodno mjesto za pristani\u0161te, ter na brzu ruku uz pripomo\u0107 seljana na\u010dini\u0161e blizu crkve ubogo tiesno pribivali\u0161te, kojega mirine i danas se vide; ali se tu za malo ustavi\u0161e, jer sirote nisu znali, da ondje bura takom strahotom more uzmie\u0161a, te tako posolicom opla\u010de sve naokolo, da se ni \u017eiva du\u0161a tu odr\u017eati ne mo\u017ee, i tako uz sve muke, opet se digo\u0161e odtle godine 1584., a predava ka\u017ee radi bure i posolice<\/em>, a dr\u017eavni arkivar pi\u0161e: radi bure i nevire<\/em>.<\/p>\n

Iz Dra\u0161nica do\u0111o\u0161e u \u017divogo\u0161\u0107e i pristato\u0161e nad morskom obalom kod vode Pokrivenice. Na tom mjestu bija\u0161e zidina puste male kule, koju im darova\u0161e. Nju najprvo pokri\u0161e i sbiveni u nju se zakloni\u0161e. Tu vide\u0107, da se njihove \u017eelje izpuniti ne\u0107e, da im ve\u0107 puta u Mostar nema, dogovori\u0161e se i zapremi\u0161e starje\u0161ine, neka im ondje dopuste samostan na\u010diniti i u njemu se po redovni\u010dku urediti. Kada su to dostigli, udari\u0161e temelje novom samostanu i po svoj prilici, da ga posveti\u0161e uzvi\u0161enju sv. Kri\u017ea i nazva\u0161e sv. Kri\u017ea u \u017divogo\u0161tu… itd.”<\/p>\n

Fra Ivan Rozi\u0107 nalazio se sa svojom izbjegli\u010dkom subra\u0107om iz uni\u0161tenoga franjeva\u010dkog samostana u Mostaru u vrijeme dok su prebivali u pe\u0107ini na Skakalima iznad Mostara, zatim nekoliko godina kod \u017eupnika u Brotnju, te u Imotskome samostanu odakle je oti\u0161ao prema Vrgorcu vr\u0161iti svoje sve\u0107eni\u010dke obveze, gdje su ga sustigli Turci zajedno s pravoslavnim hercegova\u010dkim mitropolitom Savatijem Sokolovi\u0107em i na temelju presude mostarskoga kadije, obje\u0161en je fra Ivan… sve\u0107enik iz nahije Imote. Tada Turci nisu imali obi\u010daj upisivati prezimena, pa tako za ovaj slu\u010daj fra Ivana Rozi\u0107a vidi Fojni\u010dka regesta<\/em>, str. 114.<\/p>\n

– Dr. fra Karlo Juri\u0161i\u0107, u svom znanstvenom radu (doktoratu) izdanom pod naslovom: Katoli\u010dka Crkva na Biokovsko-neretvanskom podru\u010dju u doba Turske vladavine<\/em>, na str. 239-241 pi\u0161e: “Fra Ivan Rozi\u0107, vrgorski mu\u010denik. Od svih je spomenutih mu\u010denika na\u0161ega podru\u010dja fra Ivan Rozi\u0107 najpoznatiji i najpopularniji. Narodna predaja sa\u010duvala nam je njegovo ime i prezime, mjesto i na\u010din smrti, a vjera i ljubav naroda sa\u010duvala nam je njegov grob sa ‘svetim tilom’ do danas. Dapa\u010de, jedino je njemu sve do na\u0161ih vremena narod iskazivao pravo \u0161tovanje i njemu se utjecao u svojim potrebama.<\/p>\n

Predaja, dakle ka\u017ee: da se mu\u010denik zvao fra Ivan Rozi\u0107; da su ga radi vjere Isusove Turci objesili u Vrgorcu pod Tvr\u0111avom na mjestu Ora\u0161ina; da je nekada silan narod ne samo iz vrgorske i neretvanske krajine, nego i iz Hercegovine i Bosne dolazio na grob ‘svetoga Ivana u Klari\u010di\u0107a vinogradu’, da ga zazivlje u pomo\u0107, i da je sveto tilo \u010dinilo velika \u010dudesa.<\/p>\n

Pisani spomenici prije 1797. o njemu \u0161ute. Me\u0111utim, u arhivu zaostro\u0161koga samostana \u010duva se ‘Vira od \u010dudesa u\u010dinjenih na grobu u Vrgorcu’ u kojoj je tada\u0161nji vrgorski \u017eupnik fra Ivan Frani\u0107 zabilje\u017eio 14 neobi\u010dnih ozdravljenja, koja su se zbila na Rozi\u0107evu grobu u same dvije godine: 1797. i 1798.<\/p>\n

Prema tome dokumentu, na kraju 18. stolje\u0107a, na fra Ivanov grob kraj Vrgorca dolazio je narod \u010dak od Travnika, Fojnice, Kre\u0161eva, Livna i \u0160ibenika!<\/p>\n

U na\u0161em je stolje\u0107u vrgorski \u017eupnik fra Jako Bartulovi\u0107 (+ 1941.) odlu\u010dio obnoviti i utvrditi svetu uspomenu na mu\u010denika fra Ivana Rozi\u0107a.<\/p>\n

Dne 25. VIII. 1924. godine posebna komisija, sastavljena od \u017eupnika Bartulovi\u0107a i dvaju Vrgor\u010dana fra Bone Radoni\u0107a (+ 1945.), tada\u0161njega profesora u Sinju, i fra Frane Raki\u0107a mladomisnika, uz pomo\u0107 nekih svjetovnih osoba, otvorila je grob mu\u010denika u ‘Klari\u010di\u0107a vinogradu’. Na\u0111en je kostur u le\u017ee\u0107em stavu; ispod desnog koljena u nozi pu\u0161\u010dana kugla; povi\u0161e koljena kost desnog stegna o\u0161trim oru\u0111em koso odsje\u010dena.<\/p>\n

Kosti mu\u010denika Rozi\u0107a bile su 25. X. 1926. postavljene u novootvoreni grob na polo\u017eaju zvanom \u017dbare, gdje je prethodno bila podignuta kapela od cementa s oltarom. Dne 22. X. 1926. uz dozvolu crkvenih vlasti \u017eupnik Bartulovi\u0107 je blagoslovio kapelu; don Ante \u017darni\u0107, \u017eupnik Malog Prologa rekao je staroslavensku misu, a fra Gabro dr. Cvitanovi\u0107, prof. crkvene povijesti u Makarskoj, odr\u017eao prigodnu propovijed. Uo\u010di Badnjeg dana iste godine je otac Bartulovi\u0107 blagoslovio tri nova zvona, koja su tri vrgorske gospo\u0111e darovale ‘svetom Ivanu’.<\/p>\n

Poslije Drugoga svjetskog rata, 1960. mjesni je \u017eupnik fra Ivan dr. Gliboti\u0107 prenio kosti fra Ivana Rozi\u0107a iz kapele na \u017dbarama u \u017eupnu crkvu u Vrgorcu i smjestio ih uz ju\u017eni zid nasuprot grobu narodnoga junaka Rade Mileti\u0107a (+ 1737.). Nad grobom je postavljena spomen plo\u010da sa sljede\u0107a dva Gliboti\u0107ava natpisa.<\/p>\n

ovdje<\/h5>\n
\u010deka slavno uskrsnu\u0107e<\/h5>\n
ivan rozi\u0107<\/h5>\n
sve\u0107enik<\/h5>\n
franjeva\u010dkoga reda<\/h5>\n
na \u017ebarama pod vrgorcem<\/h5>\n
od turaka mu\u010den<\/h5>\n
i obje\u0161en<\/h5>\n
radi<\/h5>\n
svete vjere isusove<\/h5>\n
sa \u017ebara prenesen g.g. 1960.<\/h5>\n
_____________<\/h5>\n
<\/h5>\n
\u010duj me, dizdar-be\u017ee od vrgorca:<\/h5>\n
ne bih se ja vjere odrekao,<\/h5>\n
svoje vjere lijepa kr\u0161\u0107anluka,<\/h5>\n
za sve blago od ovoga svijeta,<\/h5>\n
a krv moja na spasenje bila,<\/h5>\n
izmu\u010denom puku kr\u0161\u0107anskomu,<\/h5>\n
milom rodu momu hrvatskomu.<\/h5>\n

\u00a0Fra Leonardo Baji\u0107 (+1948.), pisac knji\u017eice o fra Ivanu Rozi\u0107u, pretpostavlja, da je taj franjevac postigao palmu mu\u010deni\u0161tva za vrijeme ustanka kr\u0161\u0107ana koji je poslije pobijede kod Be\u010da u ovome kraju predvodio Rade Mileti\u0107 izme\u0111u 1684. i 1710.<\/p>\n

Me\u0111utim, povijesni dokumenti iz toga doba o na\u0161emu fra Ivanu Rozi\u0107u nemaju uop\u0107e nikakva spomena! Da se mu\u010deni\u0161tvo doista dogodilo pri kraju 17. stolje\u0107a, sigurno bi se negdje, a osobito u zaostro\u0161kome samostanu, pod koji je stolje\u0107ima spadala vrgorska \u017eupa, sa\u010duvalo zabilje\u017eeno ime i barem neki podaci o njegovoj pogibiji, kao \u0161to je to zabilje\u017eeno o suvremenim neretvanskim mu\u010denicima. Ukoliko je mu\u010denik fra Ivan Rozi\u0107 bio bjegunac iz Bosne, pa tu poginuo, i u tome bi slu\u010daju bila ostala bar neka bilje\u0161ka o njemu, jer je tada sve to bila jedna zajedni\u010dka redovni\u010dka provincija od Podunavlja do Jadrana. Najposlije, to je novija povijest.<\/p>\n

Mi\u0161ljenja sam, da se narodna predaja nije prevarila ni u imenu, ni u mjestu, ni u na\u010dinu smrti fra Ivana Rozi\u0107a. Ali vrijeme njegova mu\u010deni\u0161tva trebalo bi pomaknuti u mnogo dalju i tamniju pro\u0161lost turskoga gospodstva na podru\u010dju vrgorske krajine. Treba naro\u010dito imati na umu, \u0161to narodna predaja ka\u017ee, da je mu\u010deniku bilo ime fra Ivan, i da je taj fra Ivan bio obje\u0161en.<\/p>\n

U ve\u0107 spomenutom turskom spisu iz 1575. godine vidjeli smo da je hercegova\u010dki pravoslavni mitropolit Savatije Sokolovi\u0107 prigodom kupljenja vladi\u010dine od katolika po tada\u0161njoj zapadnoj Hercegovini, me\u0111u ostalim ‘objesio o konopac redovnika po imenu fra Ivana’. O ovome mu\u010deniku fra Ivanu ina\u010de vi\u0161e ni\u0161ta ne znamo, pa ni prezime, ni zavi\u010daj. Doga\u0111aj koji se zbio nepoznatoga datuma, ali svakako prije 3. XII. 1575. kada je navedeni dokument datiran, uzbudio je cijelo podru\u010dje onda\u0161nje makarske i duvanjske biskupije. Sklon sam predpostavci, da su: fra Ivan, \u017ertva mitropolita Savatija iz 1575., i vrgorski mu\u010denik fra Ivan Rozi\u0107 – jedna te ista osoba!<\/p>\n

Treba tako\u0111er opaziti, da se u dokumentu spominju svjedoci iz sela Vine, a to je selo kod Vrgorca, kuda je po svoj prilici sa svojom pratnjom Savatije nahrupio prema Imotskome i Duvnu.<\/p>\n

Premda je fra Ivana Rozi\u0107a vjerojatno objesio gr\u010dkoisto\u010dni vladika, narodna je predaja to pripisala Turcima, jer je zlodjelo izvr\u0161io turski eksponat Savatije u doba turskoga vakta, kada se nakon obnove pe\u0107ke patrijar\u0161ije sporazumio islam s pravoslavljem, i to uz podr\u0161ku samih Turaka. Da je grob ipak ostao netaknut u blizini turske tvr\u0111ave, mo\u017ee se tuma\u010diti time, \u0161to fra Ivana nisu formalno objesili Turci, pa su ovi pustili grob na miru i nisu smatrali potrebitim, da ga uni\u0161te kao \u0161to su, npr. prema jednom mi\u0161ljenju vjerojatno u\u010dinili s kostima svog velikoga neprijatelja sv. Ivana Kapistrana (+ 1456.) u Iloku.”<\/p>\n

– Fra Leonardo Baji\u0107, prigodom prikupljanja podataka o \u010dudesima koja su se doga\u0111ala na grobu mu\u010denika fra Ivana Rozi\u0107a, nije ni\u0161ta znao da je fra Ivan jedan od pre\u017eivjelih fratara iz mostarskoga samostana \u0161to su ga Turci uni\u0161tili 1563. godine i na tom mjestu sagradili d\u017eamiju. Tek, mnogo kasnije, prigodom rada na svome doktoratu, fra Karlo Juri\u0161i\u0107 objasnio je u potpunosti vjerodostojne podatke iz povijesnih spisa da su fra Ivana Rozi\u0107a doista osudili, mu\u010dili i objesili Turci i pravoslavni mitropolit Savatije Sokolovi\u0107.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ve\u0107 smo vi\u0161e puta pisali na na\u0161em portalu o fra Ivanu Rozi\u0107u sa Sretnica. Fra Ivan je mu\u010deni\u010dki zavr\u0161io svoj zemaljski \u017eivot u Vrgorcu 1565. O jemu je za Crkvu na kamenu pisao Nikola Mandi\u0107 (Crkvi na kamenu broj 6\/2015.). … Nastavi \u010ditati →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":22773,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[38],"tags":[],"class_list":["post-23614","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svecenici-iz-kruseva"],"views":1260,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23614","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23614"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23614\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/22773"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23614"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23614"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23614"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}