{"id":14569,"date":"2015-04-11T09:29:50","date_gmt":"2015-04-11T07:29:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zupa-krusevo.org\/?p=14569"},"modified":"2015-08-22T09:31:01","modified_gmt":"2015-08-22T07:31:01","slug":"14569","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/?p=14569","title":{"rendered":"Fra Ivan Rozi\u0107 – mu\u010denik"},"content":{"rendered":"

\"fra<\/a><\/p>\n

Fra Ivan Rozi\u0107 \u2013 mu\u010denik<\/strong><\/p>\n

Od turskoga kadije u Mostaru osu\u0111en na smrt, mu\u010den i obje\u0161en\u00a0kod Vrgorca\u00a01575.g.<\/p>\n

Fra Ivan Rozi\u0107 je jedan od pre\u017eivjelih franjevaca iz samostana u Mostaru \u0161to su ga Turci spalili 1563. godine.<\/p>\n

Prou\u010davaju\u0107i, do sada nama dostupne i objavljene povijesne radove, mo\u017eemo kazati da je fra Ivan Rozi\u0107 ro\u0111en oko 1520. g. na Sritnicama, u Kru\u0161evu kod Mostara, da je kao franjevac pripadao samostanu u Mostaru do njegova uni\u0161tenja, te da ga je, kao bjegunca osudio na smrt vje\u0161anjem. Uhva\u0107en je u blizini Vrgorca, i obje\u0161en 1575. godine.<\/p>\n

Bave\u0107i se vi\u0161e od 65 godina istra\u017eivanjem podrijetla hrvatskih rodova i njihovih prezimena u Hercegovini, pa i obli\u017enjih podru\u010dja, poznato nam je da svi Rozi\u0107i potje\u010du starinom iz Kru\u0161eva, \u0161to smo istakli u svih sedam knjiga koje smo izdali o podrijetlu Hrvata u Hercegovini.<\/p>\n

O fra Ivanu Rozi\u0107u pisano je u nekoliko stru\u010dnih znanstvenih radova, iz kojih \u0107emo ovdje u nastavku izdvojiti ono \u0161to nam se \u010dini najva\u017enijim za \u010ditatelje kako bi\u00a0mogli\u00a0sagledati njegovu mu\u010deni\u010dku smrt:<\/p>\n

– Fra Stipan Zlatovi\u0107 u svojoj knjizi objavljenoj 1888. g. pod naslovom: Franovci dr\u017eave Presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji<\/em>, str. 53-54 pi\u0161e: \u00a0” Kadno u potjeri biskupa Danijela godine 1563. Turci razru\u0161i\u0161e samostane Mostara i Ljubu\u0161koga (Pogl. IV.6.7.) ostav\u0161i redovnici bez krova i zaklona, oni iz Ljubu\u0161koga prikloni\u0161e se bra\u0107i u Zaostrogu; a mostarski uhvanjem, da kad pro\u0111je oluja turskoga biesa, mo\u017eda, bi im se opet smilovali i dopustili da onaj samostan naprave i smjeste se u svoje staro ku\u0107i\u0161te, sa ono malo svetoga posudja i crkovnoga ruha bijahu se zaklonili u pe\u0107inu, obraslu gustim grmom, kod Skakala pri rieci Neretvi k sjeveru od Mostara, gdje skrovito pomagani od kr\u0161\u0107ana jadne dneve provodi\u0161e, dok za\u010du\u0161e da Turci u bojazni, da bi car dopustio, da se samostan opet obnovi raskopa\u0161e okorjele zidove do temelja i na tom mjestu – po\u010de\u0161e graditi svoji d\u017eamiju.<\/p>\n

O\u017ealo\u0161\u0107eni redovnici predjo\u0161e tad u Bro\u0107no i smjesti\u0161e se u tiesnu ku\u0107aricu podnose\u0107 svaku muku i nevolju. Vide\u0107 da u razpaljenom fanatizmu osmanlija, nepokaziva se nikakva nada, da bi se njihove \u017eelje izpunile o podignu\u0107u svoga samostana, okupi\u0161e siroma\u0161no poku\u0107stvo crkovno, sveto posudje i odje\u0107e i dieli\u0161e se k Imotskom, gdje su sa onom bra\u0107om stanuju\u0107 u samostanu jednako se odr\u017eali u posebnoj zadrugi, nadom, da bi bud ikad samostan svoje domovine obnovili.<\/p>\n

Taj imotski samostan bija\u0161e na prolo\u0161kom jezeru, tiesan i posve nezgodan. Ovaj ba\u0161kaluk, u kom se dr\u017eali mostarski redovnici, jedno \u0161to bija\u0161e protiv ustanovam reda, a drugo \u0161to zadavahu neprilike onoj redov\u00adni\u010dkoj obitoli, koja ih zamoli, da ili se ujedine s njima u redovni\u010dku jednu zadrugu, ili da tra\u017ee sebi sgodnije mjesto, oni se tad dieli\u0161e u Primorje i pristado\u0161e u samostanu Makarske kod bra\u0107e redovnika; ali tude svedjer razdieljeni i posebni, svedjerno u nadi, da \u0107e se njihova \u017eelja ispuniti, da, \u0107e stari mostarski samostan obnoviti. Makarski redo\u00advnici nemogo\u0161e ravnodu\u0161no taj ba\u0161kaluk podnositi i trpiti obitol u obitoli to nebija\u0161e zakonito, ter ih nutkova\u0161e, da se prodju neizvod\u00adljivih osnova i sdru\u017ee s onom obitoli, ili puste njih, da se vladaju ko \u0161to su i do\u0161le.<\/p>\n

Mostarski se nedado\u0161e skloniti, nego skupiv svoje siroma\u0161tvo, die\u00adli\u0161e se uz Primorje i stado\u0161e u Dra\u0161nicah, selu izme\u0111ju Podgore i Igrani kod crkve svetog Jurja, odlukom ondje se nastaniti. Crkva sv. Jurja bija\u0161e jedna od najstarijih u Primorju. Na jednoj plo\u010di bija\u0161e urezano bosanicom: Ovda, prodje \u0160tipan Erceg.<\/p>\n

U arkivu samostana Zaostroga nadjosmo vlastoru\u010dno pismo \u017eupnika Dra\u0161nica o. Jakova Anti\u010di\u0107a god. 1679, koje ka\u017ee: … nadjoj u obloku kamen i na njemu dja\u010dka slova, koja ka\u017eu, da je pomenuta crkva bila posve\u0107ena od biskupa fra Petra Soljanina na 1. o\u017eujka l606. blagoslov\u00adljeno \u0161ematorije i otar posve\u0107en … ka\u0161nje otar prominut, kad bija\u0161e biskup fra Marijan Li\u0161ni\u0107, koji nadje u njemu pismo na ko\u017eici, koje ka\u017ee ovako: MDCVl. Progloria Dei et honore sancti Georgii Martiris, hoc altare consecravi ego frater Petrus Solinensis Epoiscopus Sardicensis seu Sophiensis.<\/p>\n

Godine 1580. kada mostarski redovnici dodjo\u0161e u Dra\u0161nice, ondje im se kaza sgodno mjesto za pristani\u0161te, ter na brzu ruku uz pripomo\u0107 seljana, na\u010dini\u0161e blizu crkve ubogo tiesno pribivali\u0161te, kojega mirine i danas se vide; ali se tu za malo ustavi\u0161e, jer sirote nisu znali, da ondje bura takom strahotom more uzmie\u0161a, te tako posolicom opla\u010de sve naokolo, da se ni \u017eiva du\u0161a tu odr\u017eati nemo\u017ee, i tako uz sve muke, opet se digo\u0161e odtle godine 1584., a predava ka\u017ee radi bure i posolice, a dr\u017eavni arhivar pi\u0161e: radi bure i nevire.<\/p>\n

Iz Dra\u0161nica dodjo\u0161e u \u017divogo\u0161\u0107e i pristato\u0161e nad morskom obalom kod vode Pokrivenice. Na tom mjestu bija\u0161e zidina puste male kule, koju im darova\u0161e. Nju najprvo pokri\u0161e i sbiveni u nju se zakloni\u0161e.<\/p>\n

Tu video, da se nji\u00adhove \u017eelje izpuniti ne\u0107e, da im ve\u0107 puta u Mostar nema, dogovori\u0161e se i zapremi\u0161e starje\u0161ine, neke, im ondje dopuste samostan na\u010diniti i u njemu se po redovni\u010dku urediti. Kada su to dostigli, udari\u0161e temelje novom samostanu i po svoj prilici, da ga. posve ti\u0161e uzvi\u0161enju sv. Kri\u017ea i nazva\u0161e sv. Kri\u017ea u \u017divogo\u0161tu\u2026itd.\u201d<\/p>\n

Fra Ivan Rozi\u0107 nalazio se sa svojom izbjegli\u010dkom subra\u0107om iz uni\u0161tenog franjeva\u010dkoga samostanu u Mostaru u vrijeme dok su prebivali u pe\u0107ini na Skakalima vi\u0161e Mostara, zatim nekoliko godina kod \u017eupnika u Brotnju, te i Imotskome samostanu odakle je oti\u0161ao prema Vrgorcu vr\u0161iti svoje sve\u0107eni\u010dke obveze, gdje su ga sustigli Turci zajedno sa: pravoslavnim hercegova\u010dkim mitropolitom Savatijem Sokolovi\u0107em i na temelju presuda mostarskoga kadije, obje\u0161en je fra Ivan\u2026 sve\u0107enik iz nahije Imote. Tada turci nisu imali obi\u010daj upisivati prezimena, pa tako za ovaj slu\u010daj fra Ivana Rozi\u0107a. (Vidi: Fojni\u010dka regesta,str.114.)<\/p>\n

– \u201cDr. fra Karlo Juri\u0161i\u0107 u svome znanstvenom radu (doktoratu) izdatom pod naslovom: Katoli\u010dka Crkva na Biokovsko \u2013 neretvanskom podru\u010dju u doba turske vladavine na str. 239 – 241 pi\u0161e: \u201eFra Ivan Rozi\u0107, vrgorski mu\u010denik. Od svih je spomenutih mu\u010denika na\u0161ega podru\u010dja fra Ivan Rozi\u0107 najpoznatiji i najpularniji. Narodna predaja sa\u010duvala nam je njegovo ime i prezime, mjesto i na\u010din smrti, a vjera i ljubav naroda sa\u010duvala, nam je njegov grob sa ‘svetim tilom’ do danaas. Dapa\u010de, jedino je njemu sve do na\u0161ih vremena narod izkazivao pravo \u0161tovanje i njemu se utjecao u svojim potrebama.<\/p>\n

Predaja, dakle, ka\u017ee: \u201eda se mu\u010denik zvao fra Ivan Rozi\u0107; da su ga radi vjere Isusove Turci objesili u Vrgorcu pod tvr\u0111avom na mjestu Ora\u0161ina; da je nekada silan narod ne samo iz vrgorske i neretvanske krajine, nego i iz Hercegovine i Bosne dolazio na grob \u2019\u2019svetoga Ivana u Klari\u010di\u0107a vinogradu\u201c da ga zazivije u pomo\u0107, i da je sveto tilo \u010dinilo velika \u010dudesa.<\/p>\n

Pisani spomenici prije 1797. o njemu \u0161ute. Me\u0111utim se u arhivu zaostro\u0161koga samostana \u010duva. “<\/strong>Vira od \u010dudesa u\u010dinjenih na grobu u Vrgorcu\u201d<\/strong> u kojoj je tada\u0161nji vrgorski \u017eupnik fra Ivan Frani\u0107 zabilje\u017eio 14 neobi\u010dnih ozdravljenja, koja su se zbila na. Rozi\u0107evu grobu u same dvije godine: 1797. i 1798.<\/p>\n

Prema tome dokumentu, na kraju 18. stolje\u0107a, na fra Ivanov grob kraj Vrgorca, dolazio je narod \u010dak od Travnika, Fojnice, Kre\u0161eva, Livna. i \u0160ibenika!<\/p>\n

U na\u0161emu je stolje\u0107u vrgorski \u017eupnik fra Jako Bartulovi\u0107 (+1941) odlu\u010dio obnoviti i utvrditi svetu uspomenu na mu\u010denika fra Ivana Rozi\u0107a<\/p>\n

Dne 25. 8. 1924. g. posebna komisija, sastavljena, od \u017eupnika Bartulovi\u0107a i dvaju Vrgor\u010dana fra Bone Radoni\u0107a (+1945), tada\u0161njega profesora u Sinju, i fra Brane Raki\u0107a, mladomisnika, uz pomo\u0107 nekih svjetovnih osoba, otvorila je grob mu\u010denika u \u00bbKlari\u010di\u0107a vinogradu\u201d. Na\u0111en je kostur u le\u017ee\u0107em stavu ispod desnog koljena u nozi pu\u0161\u010dana kugla povi\u0161e koljena, kost desnog stegna, o\u0161trim orudjem koso odsje\u010dena.<\/p>\n

Kosti mu\u010denika Rozi\u0107a bile su 25. 10. 1926. postavljene u novootvoreni grob na polo\u017eaju zvanom \u017dbare, gdje je predhodno bila podignuta, kapela od cementa s oltarom. Dne 22. 10. 1926. uz dozvolu crkvenih vlasti \u017eupnik Bartulovi\u0107 je blagoslovio kapelu; don Ante \u017dami\u0107, \u017eupnik Malog Prologa rekao je staroslavensku misu, a fra Gabro dr. Cvitanovi\u0107, prof. crkvene povijesti u Makarskoj, odr\u017eao prigodnu propovjed. Uo\u010di Badnjeg dana iste godine je otac Bartulovi\u0107 blagoslovio tri nova zvona, koja su ga tri vrgorske gospo\u0111je darovale \u201esvetom Ivanu\u201c<\/p>\n

Poslije Drugoga svjetskoga rata, 1960. mjesni je \u017eupnik fra Ivan dr. Gliboti\u0107 prenio kosti fra Ivana Rozi\u0107a iz kapele na \u017dbarama u \u017eupnu crkvu u Vrgorcu i smjestio ih uz ju\u017eni zid nasuprot grobu narodnoga junaka Rade Mileti\u0107a (+ 1737) . Kod grobom je postavljena spomen plo\u010da sa slijede\u0107a dva Gliboti\u0107eva natpisa:<\/p>\n