{"id":10009,"date":"2014-10-18T12:37:57","date_gmt":"2014-10-18T10:37:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zupa-krusevo.org\/?p=10009"},"modified":"2014-11-10T22:00:32","modified_gmt":"2014-11-10T21:00:32","slug":"pisana-rijec-25-godina-u-zupi-krusevo-od-1989-do-2014","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupa-krusevo.org\/?p=10009","title":{"rendered":"Pisana rije\u010d"},"content":{"rendered":"

\"istaknuto\"<\/a>Ovaj naslov i tekst su povezani s naslovom i tekstom ” Dvadeset i pet godina u \u017eupi Kru\u0161evo od 1989. do 2014.” vidi\u00a0ovdje<\/a><\/p>\n

Tijekom dvadeset i pet godina u Kru\u0161evu inicirano odnekuda pri\u0161lo se pisanju \u010dlanaka, edicija, separata, poema, knjiga. Jedan dio je objavljen, a drugi nije.<\/p>\n

\u017dupni list – Kamenjak<\/strong><\/p>\n

U lipnju 2002. tiskali smo prvi broj Kamenjka<\/em>. Krenuli smo! Netko nam je za\u017eelio ne\u00ad\u0161to dobro, netko nas je po\u00addr\u00ad\u017eao, netko izrekao to \u010da\u00adro\u00adbno “sretno”. Drugi su \u0161utke gledali i promatrali. Ne znaju re\u0107i ni dobro ni lo\u0161e, svejedno im je, bilo Kamenjka <\/em>ili ne bilo. Onih nekih nisam ni \u010duo ni vidio.<\/p>\n

Prvi broj smo posvetili pokojnom don Mirku Ili\u010di\u0107u povodom dvadeset i pete obljetnice njegove smrti. Neka mu dobri Bog udijeli mir neba.<\/p>\n

Drugi tiskani broj posvetili smo \u017eivotu i djelu proroka Ilije, kru\u0161evskoga \u017eupnog patrona. Pi\u0161u\u0107i tako broj za brojem, nekad godi\u0161nje jedan, nekad vi\u0161e, pripremili smo i tiskali do sada dvadeset i osma brojeva.<\/p>\n

\u017dupna zajednica Kru\u0161evo po\u010dela je tijekom 2002. s pripremana i tiskanjem \u017eupnoga lista Kamenjak.<\/em><\/p>\n

Za\u0161to naziv Kamenjak?<\/em><\/strong> Normalno je da smo razmi\u0161ljali i razgovarali s pojedincima i skupinama o nazivu lista. Bilo je vi\u0161e prijedloga. Mi smo se odlu\u010dili na naziv Kamenjak.<\/em> Vi\u0161e je razloga za\u0161to smo se odlu\u010dili za ovaj naziv. Rije\u010d kamenjak<\/em>, odgovara hercegova\u010dkom kr\u0161u i kamenu. Rije\u010d dolazi od kamen, deminutiv kamen\u010di\u0107, ali i kamenjak. Otuda simbolika: kamen po kamen pala\u010da, zrno po zrno poga\u010da, kamen\u010di\u0107 po kamen\u010di\u0107 grudina, \u017eupa po \u017eupa biskupija, slovo po slovo \u010dlanak, kamenjak po kamenjak<\/em> cijeli \u017eupni list. No, sve su to lijepe ideje, ali glavno i presudno \u0161to je prevagnulo pa smo list nazvali Kamenjkom<\/em> bilo je \u0161to se tako zove poluotok koji se u \u010culama uvla\u010di u Mostarsko blato (Polje). Taj poluotok je jedan od pojmova koji ozna\u010dava ovaj kraj. On uza sebe ve\u017ee i liturgijski sadr\u017eaj. Na njemu su se nekada na Petrovdan blagoslivljala polja.<\/p>\n

Poluotok Kamenjak<\/em> je kamenita hrid koja se uvla\u010di kao klin u polje (Mostarsko blato). Kada je polje puno vode, Kamenjak u vodi izgleda kao prava morska hrid. Sa sjeverne strane valovi vode pretvorili su Kamenjak u vertikalno oborenu hrid prema vodi, odnosno prema Polju, a s ju\u017ene padinasto se spu\u0161ta prema dijelu Orlinama. Orline su dio polja gdje se nalazi i glavni ulaz u Mostarsko blato (polje).<\/p>\n

Ove dvije simbolike, ideje, dvije teorije, jedna o si\u0107u\u0161nom kamenjku<\/em> i druga o velikom poluotoku Kamenjku<\/em> spojile su se u jedno, te smo tim imenom nazvali na\u0161 \u017eupni list.<\/p>\n

\u0160to smo htjeli kada smo osnivali i otpo\u010dinjali sa \u017eupnim listom?<\/strong> Kada smo ma\u0161tali i kona\u010dno odlu\u010dili otpo\u010deti s listom, odredili smo i tematiku koja \u0107e se kroz list provla\u010diti. Uvi\u0111ali smo da ima doga\u0111aja vezanih uz ovaj kraj koji su tipi\u010dni, ima i obi\u010daja i povijesnih \u010dinjenica koje se prepri\u010davaju u narodu ali su nezapisane. Nezapisano je u opasnosti da se vremenom zaboravi. Zato smo odlu\u010dili ne prepustiti pojedine doga\u0111aje zaboravu nego ih zapisati i objaviti da ostanu u pisanoj predaji. Prema navedenim naslovima u ve\u0107 slo\u017eenim i objavljenim brojevima Kamenjka<\/em> mo\u017ee se vidjeti \u0161to nas je do sada zanimalo i \u0161to smo objavljivali.<\/p>\n

Jo\u0161 nam je jedna \u017eelja: da list Kamenjak<\/em> bude pripremni materijal, uvertira, za danas sutra sastavljanje i objavljivanje \u017eupne monografije. Dobro bi bilo \u017eupnu monografiju sastaviti i objaviti. Neki od naslova sa sadr\u017eajem koji su u\u0161li u Kamenjak<\/em> bit \u0107e dobra osnova za budu\u0107u monografiju. \u017delja nam je da se pojedini doga\u0111aji objavljeni u Kamenjku<\/em> kroz komentiranje i rasprave me\u0111u Kru\u0161evljanima isprave i dopune te tako sadr\u017eajnije budu objavljeni u budu\u0107oj monografiji.<\/p>\n

Poziv i poticaj. <\/strong>pozivamo i vas da se i vi s va\u0161im idejama i komentarima i sastavljanju \u010dlanaka uklju\u010dite u popunjavanje sadr\u017eaja na\u0161ega i va\u0161ega \u017eupnog lista.<\/p>\n

Pojedine objavljenih \u010dlanke u Kamenjku<\/em> izvu\u0107i \u0107emo i staviti vama na \u010ditanje i komentiranje.<\/p>\n

Slike i crte\u017ei. <\/strong>Crte\u017ei i slike u pojedinom broju Kamenjka<\/em> vizualno govore o \u017eivotu u Kru\u0161evu.<\/p>\n

\u017dupni listi\u0107 Godina sje\u0107anja<\/em><\/strong><\/p>\n

Povodom 100. obljetnice ro\u0111enja don Ante Romi\u0107a, 21. 10. 1903. – 21. 10. 2013. imali smo godinu dana pripreme za simpozij i tiskanje zbornika o don Anti. Tim povodom smo tiskali osam brojeva \u017eupnoga listi\u0107a kojem smo dali naziv Godina sje\u0107anja<\/em>. U listi\u0107u smo nagovje\u0161tavali sve ono \u0161to smo u planu bili \u010diniti kroz godinu dana. U prvom broju listi\u0107a nagla\u0161eno je: “Tijekom godine sje\u0107anja<\/em> posvetimo pozornost sebi i svojem duhovnom rastu u vjeri. Potrebna nam je duhovna, moralna, socijalna i domoljubna obnova. Svima nam je potrebno vi\u0161e duha u kr\u0161\u0107anskim principima. Uljuljali smo se!… Zato smo odlu\u010dili da se u prve \u010detvrtke, prve petke i prve subote u mjesecu posvetimo vi\u0161e u molitvi Bogu i sebi\u2026” Tako, smo nastavili poticajno djelovati u svakom broju listi\u0107a sve do samog simpozija koji je bio 11. 10. 2003.<\/p>\n

\u017dupni listi\u0107 Godina sje\u0107anja<\/em> nismo tiskali samo zbog obilje\u017eavanja stote obljetnice od don Antina ro\u0111enja, nego i zbog duhovne pripreme za Pu\u010dke misije koje su bile odmah poslije simpozija od 19. do 26. listopada 2003.<\/p>\n

Knjiga Stradanje Hrvata Kru\u0161eva<\/strong><\/p>\n

Godine 1989. po dolasku u \u017eupu Kru\u0161evo pristupio sam sakupljanju podataka o poginulima i nestalima s podru\u010dja \u017eupe Kru\u0161evo. Glavninu posla obavljao sam od po\u010detka velja\u010de i do kraja travnja 1990., a popunjavanje podataka trajalo je sve do Mise za poginule i nestale 14. 8. 1990.<\/p>\n

Podatci su sakupljani potiho, bez neke buke i velike javnosti. Zapravo, ni u kakvoj javnosti, osim ku\u0107ne \u010deljadi gdje bih se na\u0161ao. Bio sam tek nekoliko mjeseci u \u017eupi. Bila mi je to prilika da se bolje upoznam sa \u017eupljanima. Kako je do\u0161lo “jugo na komunisti\u010dku vladavinu”, bilo je mogu\u0107e sakupiti podatke o poginulima i nestalima iz Drugoga svjetskog rata i pora\u0107a. Raspitivao sam se o osobama koje su bile sudionici Kri\u017enoga puta i pre\u017eivjele ga. Pitao sam za one koji bi htjeli i smjeli re\u0107i podatke koji su me zanimali. Bila je to avantura koja je trajala od prosinca 1989. do 14. 8. 1990. Podatke sam sakupljao naj\u010de\u0161\u0107e u ve\u010dernjim satima. Obi\u010dno je to bio razgovor s pre\u017eivjelima s Kri\u017enoga puta, rijetko kada kra\u0107i od tri do \u010detiri sata.<\/p>\n

Na Seli\u0161tima sam razgovarao: s Jurom Pucom Ivanovim, Andrijom \u0106ori\u0107em Grginim, Stipicom Pucom Jozinim, Nikolom Mandi\u0107em Ivanovim; u Podgorju sa Zlatom Hrstom Jozinim, Vesom Vida\u010dkom Nikolinim, Perom – Percikom Tomi\u0107a Ilijinim; na Sretnicama sa Stjepanom Bevandom Martinovim, Franjom – Vranijom Rozi\u0107em, s Franjom Rozi\u0107em Matinim; na Krivodolu i u \u010culama u navedenom vremenu nisam ni s kime razgovarao, smatrao sam da su mi ve\u0107 navedeni rekli sve tra\u017eene podatke.<\/p>\n

Iskustva tijekom prikupljanja podataka su vrlo zanimljiva. Teme razgovora su bile: o Drugom svjetskom ratu, o Kri\u017enom putu, kri\u017earima, pripadnicima hrvatske vojske (usta\u0161ama i domobranima). Navedenih godina na vlasti su bili jo\u0161 komunisti. Na vlasti su bili jo\u0161 oni koji su imali sve privilegije “ratnih zasluga iz Drugog svjetskog rata”. I svoje privilegije su dobro znali \u010duvati. Komunisti\u010dke vlasti su govorile nemogu\u0107e negativnosti na Hrvate, na usta\u0161e, domobrane. Sve \u0161to je bilo vezano uz Nezavisnu Dr\u017eavu Hrvatsku bilo je ovijeno rije\u010dima osude i spremnosti na lin\u010d. Zbog toga, sada govoriti o Drugom svjetskom ratu i o svemu vezanom uz njega u pozitivnijem, realnom svjetlu bilo je mnogima veliki strah. Strah kod naroda je bio izra\u017een. Bojao se narod bilo \u0161to govoriti o Drugom svjetskom ratu i doga\u0111anjima u ratu i pora\u0107u. Tako je bilo i podatke o poginulim i nestalim te\u0161ko prikupljati. Mnogi od pitanih bojali su se govoriti o onome \u0161to su do\u017eivjeli i pro\u017eivjeli u Drugom svjetskom ratu. Pitali bi: “smije li se o tome pisati”. Uvidio sam da zapravo \u010dlanovi obitelji iz kojih su bili poginuli i nestali vrlo malo ili nimalo podataka o njima znaju. Zaklju\u010dio sam da se o stradalima u Drugom svjetskom ratu u obiteljima i ne pri\u010da. Mala ili nikakva se usmena predaja o njima u obiteljima prenosila.<\/p>\n

Pojedinci su se okura\u017eili i govorili o svemu onako kako su do\u017eivljavali. Poneki su mi rekli: “Ne spominji moje ime, nemojte to negdje zapisati, nemojte to negdje prepri\u010davati.” O Bo\u017ei\u0107u 1989. bile su rije\u010di Jure Puce Ivanova: “Vele\u010dasni, ovo \u0161to \u0107u vam ja govoriti, bilo je onako kako sam vidio, ne \u010duo, nego vidio svojim o\u010dima. Ono \u0161to sam \u010duo izdvojit \u0107u s naglaskom da su mi to drugi rekli. I ono \u0161to \u0107u ti re\u0107i, slobodno pi\u0161i gdje ho\u0107e\u0161, kad god ho\u0107e\u0161 i govori gdje ho\u0107e\u0161.” Sli\u010dne su rije\u010di bile Zlate Hrste i Vese Vida\u010dka iz Podgorja.<\/p>\n

Tijekom 2002. pitali su me mnogi kad \u0107e se objavili podatci o poginulim i nestalim u Drugom svjetskom ratu. Odlu\u010dio sam stupiti ponovno na posao. Otvorio sam \u017eupni arhiv i prona\u0161ao podatke sakupljene od prosinca 1989. do kolovoza 1990. Ti podatci su bili osnova daljnjega rada. Zapo\u010deo sam raditi na pripremi knjige 6. 10. 2002. i radio sve do kraja listopada kada sam rad prekinuo i nastavio 23. 1. 2003. Tada sam odlu\u010dio da ne bih rad prekidao sve do izdanja knjige.<\/p>\n

Osobno me je bilo strah izi\u0107i u javnost s ovakvom knjigom. U njoj se nalazi mno\u0161tvo podataka, datuma, imena. Sve su to opasnosti da se u nekoj sitnici ili ve\u0107em proma\u0161aju pogrije\u0161i. Da bi navedeni moj strah koji je kudikamo druga\u010diji od onoga represivnog straha koji je bio nametnut poslije Drugog svjetskog rata umanjio, stupao sam u mno\u0161tvo telefonskih razgovora, susreta, prelistavanja matica, tra\u017eenje razli\u010ditih podataka s razli\u010ditih izvora. U popunjavanju podataka nisam mogao sam djelovati. Tijekom 2002. i 2003. pomagali su mi: Ivan – I\u0107an Kordi\u0107. Andrija Smiljani\u0107 Markov, Marko Marijanovi\u0107 Ivkin, \u017deljka Vida\u010dak Zdravkova, Ilija Begi\u0107 Perin, Ilija \u010cule Jurin, Franjo \u010cule Stojkin, Tomislav Marijanovi\u0107 Franjin, Ivan Tomi\u0107 Jurin, Marko Puce \u0160imunov\u2026.<\/p>\n

Vi\u0161e puta sam javno pozivao u \u017eupnim oglasima \u010dlanove obitelji stradalnika iz bilo kojeg dosada\u0161njeg rata da dostave slike poginulih i nestalih. Sakupljen je ve\u0107i broj fotografija. Neke od njih su u vojnim uniformama, neke u civilnim odijelima. Svejedno prikazuju lik stradalnika.<\/p>\n

Najvrjednije, najljep\u0161e, najzahvalnije \u0161to bi se nekomu moglo u \u010dasu smrti u\u010diniti bilo bi obe\u0107anje da \u0107e se za pokoj njegove du\u0161e Boga moliti i rado ga se sje\u0107ati. Sa\u010duvati spomen na pokojne je hvale vrijedno djelo. Spominjanje predaka je pou\u010dno i za nove generacije koje se ra\u0111aju. \u010cuvajmo, usmenu, pismenu ili neku spomeni\u010dku predaju na svoje pokojne.<\/p>\n

Cilj ove knjige je sa\u010duvati uspomenu na one koji su krv svoju prolili, \u017eivote svoje dali na oltar hrvatskoga naroda. Knjigom nisam nikoga \u017eelio optu\u017eivati, na sud tjerati, nego kona\u010dno da i mi sa svoje strane ka\u017eemo tko su nam bili na\u0161i dragi poginuli i nestali, stradali u dosada\u0161njim ratovima. Oni su za nas bili i ostali, smjeli ih ili ne smjeli spominjati, mu\u010denici. \u010cuvali smo njihovu uspomenu u svojim srcima i mislima.<\/p>\n

Poginuli i nestali prema ratovima<\/strong><\/p>\n

Prvi svjetski rat. <\/strong>Tijekom Prvoga svjetskog rata ginuli su na\u0161i dragi za interese Austrije. Morali su u rat silom austrougarskoga zakona. Brane\u0107i granice na razli\u010ditim rati\u0161tima Austrougarske dr\u017eave ginuli su na Isto\u010dnom frontu na granici prema Italiji, na albanskom rati\u0161tu.<\/p>\n

Iz Prvoga svjetskog rata nije se vratio 31 na\u0161 \u017eupljanin. Svi su bili mu\u0161karci. Bilo je 30 hrvatskih vojnika u austrougarskim jedinicama i jedan redarstvenik. Od njih 31 bilo je 14 mladi\u0107a i 17 o\u017eenjenih. Poslije zavr\u0161etka Prvoga svjetskog rata bez oca je ostalo 42 djece. Iz 22 obitelji poginuo je po jedan \u010dlan obitelji, iz tri obitelji po dva \u010dlana i iz jedne obitelji poginula su tri \u010dlana (brata). Prvim svjetskim ratom bilo je ucviljeno 26 obitelji u na\u0161oj \u017eupnoj zajednici.<\/p>\n

Drugi svjetski rat.<\/strong> Tijekom Drugoga svjetskog rata i u pora\u0107u od posljedica rata na razli\u010dite na\u010dine smrtno su zavr\u0161ili zemaljski \u017eivot 169 Kru\u0161evljana. Od po\u010detka rata pa do prevrata u svibnju 1945. poginulo je i 35 vojnika i 9 civila, sveukupno 44. Poslije prevrata u svibnju 1945. i do povrataka pre\u017eivjelih s Kri\u017enoga puta nestalo je, ubijeno, umro, poginulo ili zapaljeno 92 sudionika Kri\u017enoga puta. Nakon povratka s Kri\u017enoga puta smrtno je stradalo 32 Kru\u0161evljana.<\/p>\n

Bio je to sve mladi cvijet na\u0161ega roda: 161 mu\u0161karac, sedam \u017eenskih. Mladi\u0107a je bilo 106, djevojaka dvije, do \u010detrnaeste godine \u017eivota petero. O\u017eenjenih je bilo 50, udatih pet. Ostalo je 189 djece bez oca ili majke poslije Drugoga svjetskog rata ili u njegovu pora\u0107u. Sve izreda su to bili mladi bra\u010dni parovi s tek po koju godinu braka, s jednim, dvoje ili troje djece.<\/p>\n

Drugi svjetski rat i pora\u0107e je 124 obitelji iz Kru\u0161eva zavio u crno, iako crno nije nitko smio, ali niti htio nositi. Ipak se svatko nadao da \u0107e se njegov dragi odnekuda pojaviti. Iz 87 obitelji stradao je po jedan \u010dlan, iz 31 obitelji po dva \u010dlana, iz 5 obitelji po tri i iz jedne obitelji \u010detiri \u010dlana su stradala, \u010detiri brata.<\/p>\n

Obrambeni rat. <\/strong>Brane\u0107i svoju samostalnost, da budemo tu gdje jesmo tijekom obrambenoga rata stradalo je 18 Kru\u0161evljana. Devet mladi\u0107a, jedno dijete i osam o\u017eenjenih. U osam bra\u010dnih zajednica bilo je i ostalo bez oca 18 djece. Me\u0111u njima je bilo sedamnaest mu\u0161karaca i jedna curica od 12 godina. \u010cetrnaest je bilo vojnika HVO-a, dva vojna policajca i dvoje civila. Iz dvanaest obitelji stradao je po jedan \u010dlan i iz tri obitelji stradalo je po dvoje \u010dlanova.<\/p>\n

Neka svima njima dobri Bog udijeli mirnu vje\u010dnost.<\/p>\n

Stradanje Hrvata Kru\u0161eva<\/em> je knjiga koja ima 334 stranice, formata B5. Uz tekst se u njoj nalazi vi\u0161e fotografija.<\/p>\n

Prorok Ilija \u010dovjek Bo\u017eji<\/strong><\/p>\n

Crkvenim dekretom od 7. 10. 1989. odre\u0111en sam za \u017eupnika u Kru\u0161evu, kamo sam do\u0161ao 14. 10. 1989. Od tada sam pobli\u017ee po\u010deo pratiti i \u017eivlje moliti za\u0161titnika ove \u017eupe i \u017eupne crkve starozavjetnoga proroka Iliju.<\/p>\n

O proroku Iliji u Kru\u0161evo sam donio ono \u0161kolsko znanje i ono \u0161to sam skupio kao dijete. U bogoslovskim studijama sam o Iliji u\u010dio op\u0107enito, posebne lekcije o njemu nismo imali.<\/p>\n

Dolaskom u Kru\u0161evo prisjetio sam se \u0161to mi je od ispita ostalo a bilo je vezano op\u0107enito uz proroke. Ne\u0161to se bilo smetnulo u stranu, ne\u0161to se u svijesti i zadr\u017ealo. Sigurno se svakomu od nas usije\u010de u sje\u0107anje prizor na brdu Karmelu izme\u0111u Ilije i Baalovih sve\u0107enika. Po tomu se doga\u0111aju Ilija odmah zapamti.<\/p>\n

Prisje\u0107ao sam se i onih drugih, narodnih pri\u010da, koje sam nosio iz djetinjstva o proroku Iliji. Prorok Ilija \u017eivio je u narodu moga rodnog kraja. Ilija je i u vrijeme dok bijah dijete po pri\u010di starijih kotrljao ba\u010dve po nebu. Bila je to pri\u010da koju su mi prenosili stariji kad bi grmjelo. Stariji su nama djeci grmljavinu obja\u0161njavali prepadanjem da to sv. Ilija gonja kola po nebu pa mu ba\u010dve s kola poispadale, voda se u ki\u0161u prolila, a ba\u010dve se kotrljaju po nebu i stvaraju grmljavinu. Nije tu bio kraj pri\u010di. Slijedila su mnoga pitanja djece, do u sitnice: odakle Iliji kola na nebu, odakle ba\u010dve itd. Zanimljivo je bilo, dok bi ki\u0161a padala, a gromovi tukli, slu\u0161ati pri\u010du o Iliji, Ilijinim kolima s pretovarenim ba\u010dvama.<\/p>\n

Nadalje, nosim iz djetinjstva obi\u010daj kojega su stariji ba\u0161tinili i prenosili mladim generacijama, da se o Ilindanu ne radi o sijenu. Ina\u010de, ako se bude radilo, opalit \u0107e grom iz vedra neba, \u0161to se ka\u017ee, i to ba\u0161 u tvoje sijeno, u tvoja kola, u tebe na ledini. I tko bi to onda smio o Ilindanu u sijeno na Mostarsko blato?<\/p>\n

Karakteristike koje se prenose o sv. Iliji s koljena na koljeno nisu naklonjene poimanju Ilije kao proroka i sveca. Slu\u0161aju\u0107i narodne predaje, pa i neke crtice u biblijskim izvje\u0161tajima, uz Iliju se mogu smjestiti pridjevi: strog, ozbiljan, pobio Baalove sve\u0107enike, imao smjelosti govoriti kralju i kraljici ono \u0161to im treba re\u0107i bez dlake na jeziku, sam na sebe navukao bijes kralja i kraljice pa morao bje\u017eati, svetac komu ne zna\u0161 pravo kako bi se molio. Ne mo\u017ee se njemu tepati, udvarati, on je od rije\u010di i od groma. Malo je u sv. Ilije onoga \u0161to smo nau\u010dili tra\u017eiti u svetaca \u010da\u0161\u0107enih u Hercegovini: Bla\u017eene Djevice Marije, sv. Petra i Pavla, sv. Frane, sv. Ante, za\u0161titnika na\u0161ih \u017eupa, pa ni onih progla\u0161enih svetaca i bla\u017eenika hrvatskoga naroda: sv. Nikole Taveli\u0107a, sv. Leopolda Bogdana Mandi\u0107a, sv. Marka Kri\u017eev\u010danina, bl. Alojzija kardinala Stepinca, bl. Marije Petkovi\u0107, bla\u017eenog Ivana Merza, bl. Ozane Kotorske i drugih. Nau\u010dili smo u proroku Iliji promatrati \u010dvrstu ruku, odlu\u010dne stavove, nema popu\u0161tanja ni pred kraljem ni pred carem kad je Bo\u017eja u pitanju, tako isto nema popu\u0161tanja ni pred kakvim ljudskim nastranostima. Pred Bo\u017ejim \u010dovjekom Ilijom molitelj se treba na\u0107i jasnih stavova i nakana.<\/p>\n

Nosim iz djetinjstva sje\u0107anje kako se Ilije boje i pripadnici drugih naroda i drugih religija. U strahu se pred njim nalaze i Romi i muslimani. Svi dobro znaju kad je Ilindan, i to ovaj katoli\u010dki. To je nepisani neradni dan za mnoge u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

\u017dupa Kru\u0161evo od osnutka je posve\u0107ena proroku Iliji. \u017dupna crkva je tako\u0111er, posve\u0107ena proroku Iliji; zavjetni kip, dva barjaka, slike mnoga imena dana djeci na kr\u0161tenju i mnogi obi\u010daji su vezani uz proroka Iliju.<\/p>\n

Ove retke \u017eiva, putuju\u0107a Crkva Kru\u0161eva posve\u0107uje proroku Iliji, njegovu spomenu u Starom i Novom Zavjetu, spomenu u povijesti Katoli\u010dke Crkve i u povijesti Katoli\u010dke Crkve me\u0111u Hrvatima.rvatima.\u00a0 Hrvatima<\/p>\n

I sam osobno ve\u0107 vi\u0161e godina kanim otvoriti dvije Knjige kraljeva u Bibliji i ne\u0161to napisati o Bo\u017ejem vidiocu Iliji.<\/p>\n

Radovat \u0107u se ako ovi redci budu koristili \u010ditatelju s obzirom na njegovo ispravno poimanje proroka Ilije kao i s obzirom na molitvu ovomu za\u0161titniku na\u0161e ali i drugih brojnih \u017eupa iz cijele Bosne i Hercegovine.<\/p>\n

Prorok Ilija<\/strong><\/p>\n

Ilija se kao prorok na\u0161ao u 9. stolje\u0107u prije Krista. Bilo je to vrijeme kraljevanja kralja Ahaba (874.-853.) i kraljice Izabele (Jezabela). Ahab je bio sin kralja Omrija (885.-874.), a kraljica Izabela k\u0107i tirskoga (feni\u010dkoga) kralja i sve\u0107enika poganskoga boga Baala.<\/p>\n

Ahab i Izabela u povijesti izraelskoga naroda nisu poznati po dobru, zlo su \u010dinili. Ilija je bio onaj koji je dobrom, Bo\u017ejim dobrom, narodu ulijevao utjehu i nadu za boljim vremenima. Ilija je dobrom svladavao Ahabovo i Izabelino zlo.<\/p>\n

Djelovanje mnogih proroka usko je vezano uz izraelske kraljeve. Stoga \u0107e biti korisno zapo\u010deti s prvim kraljem \u0160aulom (1020.-1012.), od druge polovice 11. stolje\u0107a pa preko pojedinih kraljeva opisno do\u0107i do kralja Ahaba, odnosno do proroka Ilije.<\/p>\n

Knjiga posve\u0107ena proroku Iliji podijeljena je na \u010detiri dijela. Svaki dio mo\u017ee biti zasebna cjelina, ali su opet sva \u010detiri povezani u jednu cjelinu koja govori o Iliji i njegovu \u017eivotnom djelu.<\/p>\n

Prvi dio.<\/strong> Prvi dio donosi biblijski izvje\u0161taj o \u017eivotu i \u017eivotnom djelu proroka Ilije kako ga donose dvije knjige o kraljevima. U Bibliji o Iliji izvje\u0161\u0107uje zavr\u0161etak Prve knjige i po\u010detak Druge knjige o kraljevima. To su zapravo pripovijesti o Proroku svrstane u dvije skupine. Prva obuhva\u0107a 1 Kr 17-19 s \u010detiri pripovijesti: prvo, o su\u0161i i Ilijinu boravku u dolini potoka Kerita, drugo, o Ilijinu boravku u Sarfati i o uskri\u0161enju udovi\u010dina sina; tre\u0107e, o doga\u0111aju na Karmelu, te, \u010detvrto, o Bo\u017ejoj objavi na brdu Horebu i o pozivu Ilijina nasljednika proroka Elizeja u proro\u010dku slu\u017ebu. Druga skupina \u010dine dvije pripovijesti 1 Kr 21 i 2 Kr 2,1-16: prvo, o Nabotovu vinogradu i, drugo, o Ahaziji koji \u0161alje glasnike Baal Zebubu Ekronskomu i poku\u0161aj Ilijina uhi\u0107enja. Sve su ove pri\u010de kru\u017eile u predaji o Iliji dok kona\u010dno nisu bile zapisane u Bibliji.<\/p>\n

Onako kako su zapisane stavljene su u prvi dio knjige. Zbog lak\u0161eg \u010ditanja i pra\u0107enja doga\u0111anja vezana uz Iliju izba\u010deni su brojevi poglavlja i redaka.<\/p>\n

Drugi dio.<\/strong> U drugom dijelu je kriti\u010dki, povijesni, egzegetski, socijalni, teolo\u0161ki pogled na biblijski izvje\u0161taj o proroku Iliji. Ovaj dio popunjava i obja\u0161njava, smje\u0161tava u vrijeme i prostor biblijski izvje\u0161taj o proroku Iliji.<\/p>\n

Tre\u0107i dio. <\/strong>Ilija smr\u0107u nije prestao djelovati. Njegov utjecaj je ostao do dana dana\u0161njega. U tre\u0107em dijelu opisan je utjecaj proroka Ilije u Starom i Novom Zavjetu, u Katoli\u010dkoj Crkvi, u Katoli\u010dkoj Crkvi me\u0111u Hrvatima i Ilijin utjecaj danas.<\/p>\n

\u010cetvrti dio.<\/strong> U \u010detvrtom dijelu nalaze se na\u0161i susreti s prorokom Ilijom u molitvi i razmi\u0161ljanju i pjesmi.<\/p>\n

Knjiga: \u00a0Prorok Ilija \u010dovjek Bo\u017eji<\/em> sadr\u017ei 136 stranica, formata A5.<\/p>\n

U za\u0161titi proroka Ilije<\/strong><\/p>\n

Prije nego li sam se dao u pripremu molitvenika Svjedok s Karmela<\/em>, odlu\u010dio sam sastaviti malu knji\u017eicu, oblik molitvenika na 86 stranica i posvetiti je proroku Ilija. U prvih tridesetak stranica opisan je ukratko \u017eivot i \u017eivotno djelo proroka Ilije. Drugi dio knji\u017eice – molitvenika su 20 zavjetnih molitava proroku Iliji u \u010dast. Povod pisanju ove knji\u017eice – molitvenika bila je devetnica ili trodnevnica proroku Iliji. Sve do nastanka ove knji\u017eice nalazio sam se u neizvjesnosti kako popuniti liturgijska slavlja devetnice na \u010dast proroku Iliji. U tom razmi\u0161ljanju rodila se ideja pa sam napisao knji\u017eica tiskana u 5000 komada. Po jedan primjerak sam poslao svim \u017eupama koje slave Iliju kao svojega patrona. \u017dupnici \u017eupa proroka Ilije prihvatili su ponudu i naru\u010dili dovoljan broj za svoje \u017eupljane. Ve\u0107 u prvoj godini tiskanja knji\u017eica je nestalo.<\/p>\n

Molitvenik – Svjedok s Karmela<\/strong><\/p>\n

Od molitvenika u \u010dast pojedinom svecu kod katolika u Bosni i Hercegovini najpoznatije je Biserje sv. Ante<\/em> i Molitvenik fra An\u0111ela Nui\u0107a<\/em>, ali u novije vrijeme ima i drugih\u2026 Molitvenik Svjedok s Karmela<\/em> je posve\u0107en proroku Iliji.<\/p>\n

Imaju\u0107i u vidu da su brojne \u017eupe posve\u0107ene sv. Iliji proroku tako\u0111er u drugim biskupijama Bosne i Hercegovine koja pp dopu\u0161tenju Svete Stolice od 1752. godine \u0161tuje ovoga starozavjetnog proroka kao svoga za\u0161titnika. Ilijina borba da svoje sunarodnjake zadr\u017ei u vjernosti Bogu savezniku, ili ih vrati k vjeri otaca, u vremenu kada su kraljica Jezabela i kralj Ahab silom nametali \u0161tovanje poganskih bo\u017eanstava, poticaj je i nama, dana\u0161njim katolicima, da svoju vjeru upoznajemo te da je svjedo\u010dimo me\u0111u sugra\u0111anima druga\u010dijih uvjerenja.<\/p>\n

Litanije i druge molitve u \u010dast proroku Iliji pomo\u0107i \u0107e moliteljima da prepoznaju Boga nazo\u010dnoga u njihovim \u017eivotnim prilikama. Ostale molitve i pjesme, ponu\u0111ene u molitveniku, pomo\u0107i \u0107e onima koji se njime budu slu\u017eili da svoj radni dan posve\u0107uju jutarnjom i ve\u010dernjom molitvom, aktivno sudjeluju u Misi, prate slavlje sakramenata i pjevaju pjesme na liturgijskim slavljima.<\/p>\n

Sveti Ilija za\u0161titnik je cijele Bosne i Hercegovine i \u0161tuje se u sve \u010detiri na\u0161e biskupije: Trebinjsko-mrkanskoj, Mostarsko-duvanjskoj, Vrhbosanskoj i Banjalu\u010dkoj. Neka nam \u0161tovanje sv. Ilije bude nadahnu\u0107e za produbljivanje katoli\u010dkoga zajedni\u0161tva svih nas u ovoj zemlji pod vodstvom na\u0161ih biskupa i sve\u0107enika, kao i zajedni\u0161tva sa sveop\u0107om Crkvom na \u010delu s Papom koji kao Petrov nasljednik u\u010dvr\u0161\u0107uje svoju bra\u0107u i sestre u vjeri (usp. Lk 22,32). (iz Predgovora i Uvoda u Molitvenik).<\/em><\/p>\n

Ponosan i neustra\u0161iv<\/strong><\/p>\n

Knjiga Ponosan i neustra\u0161iv<\/em> je zbornik radova o don Anti Romi\u0107u. Objavljena je na 496 stranica, formata B5.<\/p>\n

Vi\u0161e o zborniku pogledaj u tekstu s naslovom Godina sje\u0107anja, simpozij i zbornik o don Anti Romi\u0107u<\/em>.<\/p>\n

\u017divotopis don Nikole Bo\u0161njaka<\/strong><\/p>\n

\u017divotopis don Nikole Bo\u0161njaka<\/em> pisan na 71 stranici, formata B5, objavljen je u zborniku radova o poginulim sve\u0107enicima u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u iz Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Zbornik je naslovljen Svjedoci vjere i rodoljublja<\/em>.<\/p>\n

Radovi u crkvenom dvori\u0161tu od 1989. do 2000.<\/strong><\/p>\n

Radovi u \u017eupnom sredi\u0161tu od 1989. do 2000. odnosili su se na istovremenske zahvate na vi\u0161e mjesta: na crkvi, na ku\u0107i, ku\u0107i \u010dasnih sestara i crkvenom dvori\u0161tu.<\/p>\n

Od 1989. do 2000. ve\u0107i zahvati u\u010dinjeni su u \u017eupnom dvori\u0161tu. Kultiviranje \u017eupnog dvori\u0161ta je bio dug zahvat. Prvi zahvati su u\u010dinjeni po\u010detkom 1990. Po\u010detni zahvati u\u010dinjeni po\u010detkom 1990. odnosili su se na \u010di\u0161\u0107enje dvori\u0161ta od korova, \u0161ikare i suvi\u0161ne \u0161ume. Poslije \u010di\u0161\u0107enja krenuli smo u obzi\u0111ivanje crkvenoga dvori\u0161ta koje je trajalo vi\u0161e godina. Slijedili su radovi za radovima, odr\u017eavanje i ure\u0111ivanje crkvenog dvori\u0161ta traje i danas. O svim radovima od 1989. do 2000. napisana je ve\u0107a skripta. To je pripremljeni materijal o radovima u navedenom razdoblju, lektoriran i slo\u017een za tisak. U “materijalu” koji \u010deka tisak nalaze se slijede\u0107i naslovi:<\/p>\n