O istoj temi možete ovdje čitati na portal stranici župe Sinac.

Iz Kruševa smo pošli u subotu, 4. listopada u 9,00 sati, uz stanku došli smo u Sinac u 14,00 sati. Poslije podnevni program naši domaćini su nam popunili pohodom izvorima Gacke i velebitskim župama i proplancima. Pohodili smo župu Kutarevo i župu Krasno odnosno Gospino svetište gospićko – senjske biskupije „Gospu od Krasna“.

Vrela rijeke Gacke, više je vrela rijeke Gacke, na njima su se nekada nalazile mlinica do mlinice, danas su mlinice samo na prvom „Tonkinu vrelu“, na drugima su mlinice porušene, vide se samo zidine. Sami ambijentalni smještaj mlinica, cijele doline i prostora oko nas iz naših kamenitih proplanaka impresionirao je i zadivio. Normalno da je tu palo fotografirnje,  Krenuli smo dalje prema Otočcu, na obalu mirne i tihe rijeke Gacke gdje nas je čekao pripremljeni objed.

Kutarevo, Kutarevo je nadaleko poznato po udomljavanju nezbrinutih i ugroženih medvjeda. Smješteni su u tri dobro ograđena „tora“. U jednom se nalazi pet odraslijih, u druga dva tri mlađa medvjeda. Usrećilo nam se da smo ih sve reprezentativno vidjeli. Kad smo došli bilo im je vrijeme hranjenja, pa su se svi medvjedi okupili na jedno mjesto.  Svima nam je bilo radoznalo pristupiti u razgovor s čuvarima medvjeda. Pričali su nam o zanimljivostima od početka izgradnje središta za nezbrinute medvjede, o ideji i razvoju do danas.

Krasno, Iz Kutareva, krivudavom, jednim dijelom uskom (tri metra), asfaltiranom cestom krenuli smo do Gospina svetišta – Gospi od Krasna. Po dolasku pošli smo u crkvu, pomolili se, zapjevali na čast BD Mariji nekoliko pjesama  i pošli u velebni dom – hotel poviše crkve na istaknutom vrhuncu iznad podvelebitske župe i sela Krasno. U domu nas je počastio i lijepo primio velečasni Nikola, graditelj doma i prvi upravitelj svetišta Gospe od Krasna. Kod don Nikole zadržali smo se uz pjesmi i razgovoru, noć je već bila pala pa nam se nije ni žurilo.

Lešće, u večernjim satima stigli smo u Lešće, tamo nas je primio i dočekao župnik don Ivo Miškulin. Došli su i dobri Tome „brko“, ponosni Ličanin i njegov badžo Ivo. Bile su im tu i žene, dvije sestre koje su nam pripremile večeru. Ostali smo u razgovoru, prijateljevanju, pjesmi s don Ivom i njegovim „sudomaćinima“ do sitnih sati. Kad su nam počeli kapci na očima padati članovi klape su pošli u hotel na spavanje, a župnik s don Stankom u župnu kuću.

Nedjelja, u jutarnjim satima trebao se i don Stanko pokazati kao domaćin. Svojim susjedima iz Kruševa, pripremio je doručak. Uz doručak, prepričavanje dojmova iz jučerašnjeg dana, planovi za nedjeljni dan, odnosno „Gospu od lozarija“ kako Gospu od Krunice nazivaju u gatačkoj dolini.

Deset je sati, treba krenuti prema Lešću, misa je u 11,00 sati, na kratko prije nego što smo se uputili u Lešće pošli smo u „Stankovu“ crkvu u Sincu. Crkva je građena u baroknom stilu. Lijepo uređena, ali je potrebita obnove. Don Stanko se sa župljanima priprema za obnovu zvonika, pa će kasnije „udariti“ na krov i obnovu crkve izvana i iznutra. Veliki planovi su u Stankovoj glavi. Dao Bog da sve ono što je planirao i izvede. Neka mu Bog i Gospa od krunice, te „njegov sv. Ilija i Gospa Karmelska“ budu na pomoći.

Lešće, dvadeset minuta pred Misu bili smo ispred crkve u Lešću. Priprema za Misu, klapa je je zauzela mjesta na oltarištu. Misno slavlje predvodio je don Ljubo uz don Stankovu, don Ivinu i don Jurinu koncelebraciju. U procesiji s dobro uvježbanima ministrantima krenuli smo u crkvu.  Prepuna crkva naroda, Kulturno umjetničko društvo iz Virovitice, za vrijeme sv. Mise krštenje maloga Marka. Kako to biva da Hercegovaca ima gdje god treba, tako je bilo i ovaj puta. Otac maloga Marka je podrijetlom sa Širokog, a majka mu je iz Lešća.

S Misnim slavljem u Lešću nismo smjeli kasniti. Odmah poslije Mise trebali smo krenuti u Čanak. Župa daleka od Lešća u brdima 26. kilometara; cesta krivudava, široka tri metra. To je župa koja je nekoć brojila 1400 vjernika. Uništena je u Drugom svjetskom ratu i poraću, a u Domovinskom ratu posve je zapaljena, nije ostao „ni kamen na kamenu“, ne razvaljen. Poslije povratka koji je slijedio iza Domovinskog rata u Čanak se vratilo tek 48 starijih osoba.

Na putu iz Lešća prema Čanku, u Čanak smo došli desetak minuta prije 14. sati. Uz put nas je don Stanko upozorio da bi na Misi moglo biti ne 48 osoba koliko ih stalno živi u Čanku nego više stotina. Za „Lozarje“ dođu svi raseljeni Čančari. Ima ih u Zagrebu, Rijeci, Splitu itd. Došli su i branitelji koji su sudjelovali u oslobođenju Čanka za vrijeme Domovinskog rata. Prišli su mi branitelji s Brača, rekoše da su tu bili u oslobađanju Čanka. Na Misnom slavlju sudjelovalo je Kulturno umjetničko društvo iz Korenice.

Misno slavlje je predvodio don Ljubo, a don Stanko i don Ive su koncelebrirali. Članovi klape su Misno slavlje propratili milozvučnim ugodno uvježbanim klapskim pjevanjem. Poslije mise otpjevali su i nekoliko domoljubnih pjesama i „pokupili“ gromoglasni pljesak.

Poslije Mise slijedilo je druženje s Čančarima, njihovim gostima, pjesma u Lujkinim dvorima, ispraćaj i pravac Perušića i uključivanje na autoput.

Dojmovi su u nama, ugodni i lijepi, nosimo sa sobom predivne slike Gacke i njezine doline, velebitskih proplanaka, planinskih župa Ramljana i Čanka. Nosimo uspomene dobrih ljudi iz Like, otvorenost njihovi srdaca, domova, osjećaj kao da nismo bili u gostima nego doma. I tako od „ličkoga“ doma krenuli smo i došli „kruševskom“ doma. Bili smo svoji na svome u Lici, kod svojih, došli kući i ostali svoji na svome. Bilo sve na veću slavu Božju.