Župno dvorište, kućno dvorište, seoske ulice, gradske ulice, parkovi i sve javne površine su pokazatelj stanja duha i kulture čovjeka koji na tom prostoru obitava. Čisto i uredno daje poruku, nečisto i neuredno daje poruku.

U tijeku godine nije jednostavno održavati crkveno dvorište. Oni koji to čine dobro znaju koliko treba truda i napora da dvorište bude izgledno, komunikativno i ugodno za druženje župljana prije Mise, poslije Mise i u svako doba kad se bilo tko nađe unutar njega. U održavanju župnog dvorišta u Kruševu imamo stil i način. Kada se vidi kako je u drugim mjestima gdje se do dvorišta drži, može se vidjeti da je naš stil drugačiji. Ne što bi mi htjeli da bude drugačije. Nego okoliš zahtjeva zaseban stil i mi smo ga prihvatili. Nastojimo koliko je moguće da crkveno dvorište ne odudara od cjelokupnog okoliše u kojem se župno središte nalazi. U dvorištu nema navodnjavanja, zalijevanja, nema površina koje se izrazito ističu od drugih cjelina uokolo. Početni princip nam je da bude sve čisto, pristupačno,  svako stablo da bude od suvaraka očišćeno, žbunje ošišano, borići obrađeni. Obično dvorište započnemo održavati u siječnju ili veljači. Period od svibnja pa do Ilindana je vrijeme detaljnijeg čišćenja. Poslije Ilindana održavanja se odnosi samo na čišćenje oko stećaka i prostora za vanjske Mise. Negdje u listopadu dolazi do zatišja u čišćenju dvorišta koje obično traje do siječnja ili veljače slijedeće godine.

Ovih dna pristupili smo već drugom šišaju borića i žbunja i šimšira. Čišćenje obavlja Gojko Mandić, a u dijelovima gdje ne može sam zovemo u pomoć Lovru Kordića. Na fotografijama je prikazano šišanje i održavanje borića.