Pripreme: U siječnju ove godine razgovarali smo s don Antom Vasiljem župnikom župe Duha Svetoga u Zagrebu i upraviteljem svetišta sv. Mati slobode da mladi Kruševa (tamburaši „Brist“, klapa „Studenac“ i zbor mladih „Horeb“) budu gosti 25. i 26. travnja ove godine. Ideju smo prenijeli mladima. Slijedili su dogovori i razgovori s mladima, roditeljima i voditeljima skupina. Nakon svih dogovora trebalo je posložiti programa za Zagreb. Nakon više organizacijski sastanaka imali smo ispred sebe dovoljno vremena da se pripremimo za planirano. U Zagrebu smo planirali pratiti pjesmom dvije Mise i izvesti jedan koncert…. Dan po dan približilo se jutro polaska u Zagreb.

Put od Kruševa do Zagreba: U Zagreb smo krenuli 25. travnja u 06. sati. S dvije stanke bili smo u Zagrebu pred crkvom sv. Mati slobode u 13,00 sati. Pred nas je kao dobar domaćin na Lučko (naplatne kućice) izišao don Ante Vasilj. Pozdravili smo se i „pravac za njim do crkve“.

Putovali smo autobusom Autoprijevoz – Mostar. Vozač nam je bio strpljivi Dario Pandža. Dario je bio dio naše „klape“, tako smo ga doživljavali, a tako se i on sam s nama uklopio.

Uz put, dok smo prolazili kroz Liku, pored Sinca i Ličkog Lešća nazvali smo mobitelom don Stanka Smiljanića, pozdravili ga i izrazili želju da on i župnik Ličkog Lešća don Ivan Miškulin „dolete“ u Zagreb i sudjeluju u našem programu.

U Zagrebu: Dolaskom na Lučko – naplatne kućice, podložili smo se don Antinu vodstvu. Odmah po dolasku u Zagreb čekao nas je ručak. Pripremile su ga četiri vrijedne gospođe.

Kako to u mladih i biva. Na brzinu su ručali, pošli po instrumente i sat vremena u crkvu, na pripreme za poslije podnevni program. Morali smo se odmah po dolasku pripremiti za Misu i za koncert.

Obično pripreme „akustike“ i usklađivanje s prostorom imamo pred nastupe, ali kako su prije Mise u 19,00 sati bila dva vjenčanja jedno u 17,00 a drugo u 18,00 sati, naše pripreme smo morali učiniti prije obilaska Zagreba. Dakle, sat vremena pripreme i u 15,00 sati polazak u obilazak po Zagrebu.

Obilazak Zagreba: Na pitanja kuda i gdje prije Mise, odgovor je dao don Tihomir Šutalo. Ugodno je bilo biti s don Tihomirom. Posjedali smo u autobus, krenuli lijevo, desno i naglasi don Tihomir: „Evo nas u Savskoj, proći ćemo pored „šatora branitelja“, pozdravit ćemo ih i zaželjeti uspjeh njihovih potraživanja“, tako je i bilo.

Put nas je vodio pored kazališta, Mimare, Zrinjevca, uspinjanje na Šalatu i pravac Mirogoj do aleje hrvatskih velikana, Tuđmanova groba, grobova hrvatskih branitelja, groba Dražena Petrovića, spomenika hrvatskih branitelja za čija se tijela još ne zna, povratak autobusu i uspinjanje prema Šestinama do groba Ante Starčevića. Na grobu Ante Starčevića, molitva, nekoliko riječi o Starčeviću, pogled prema „Oltaru domovine“ na Medvednici, pogled prema Sljemenu i spuštanje iz Šestina do katedrale.

U katedrali: Ispred katedrale, pogled prema visinama zvonika, kaptolu, gospinu kipu ispred katedrale, Novoj Vesi i franjevačkom samostanu, pogled prema Docu i crkvi sv. Marije, pogled prema starom gradu, crkvi sv. Marka i upravnim zgradama Hrvatske. Ulazak u katedralu, u tišini, obilazak katedrale, zajednička molitva kod Stepinčeva groba, do kapelice bl. Augustina Kažotića, natrag prema autobusu i povratak u crkvu sv. Mati slobode. Pred crkvom smo bili u 17,30 trebao nam je odmor i pripreme (psihičke i opuštanje pred Misu i koncert).

Misa i koncert: Drugo vjenčanje u crkvi započelo je u 18,00 sati. Don Filip je morao prikratiti koju minutu i već u 18,30 mogli smo u crkvu da bi se pripremili za Misu i koncert.

Misu u 19,00 sati pjesmom je pratila klapa „Studenac“. Misno slavlje je predvodio don Ljubo, a koncelebrirali su don Ante, don Tihomir i don Stjepan. Don Ante je na početku Mise pozdravio goste iz Kruševa, pozdravio svoje župljane i pozvao don Ljubu da predvodi Misno slavlje.

Primijetili smo da se u Zagrebu većina Misara pričešćuje, da ministriraju ministranti različitih uzrasta sve do fakultetskih godina.

Čitači su bili iz Kruševa: Janja i Stipe, a rekoše nam da su župi redovito čitači odrasle osobe. Priđe nam gospođa koja je trebala čitati i reče: Radosna sam da sam mogla večeras prepustiti čitanja vašim mladim čitačima i tako su dobro čitali da mi ih je bilo milina slušati….“

Koncert: Sve je bilo pripremljeno da bi u 19,45 mogli započeti s koncertom, ali probaj još jedanput ovo, probaj ono započeli smo koju minutu prije 20,00 sati. Koncert je trajao sat i deset minuta, poslije toga slijedila je izmjena darova, zahvalan riječ don Antina i don Ljubina, još jedan pljesak i priprema instrumenata i stolica za sutrašnju Misu i polazak na večeru.

Večera i raspoređivanje po obiteljima: Večera je planirana u 21,30 zanimljivo mi je bilo gledati mlade kako „brzo rade kašikom“, za čas posla večera završila.

U 22,15 započelo je raspoređivanje mlađarije po obiteljima: ovdje dvoje, ondje troje i sedmero u hotel „Jarun“ vlasništvo obitelji Kosir, podrijetlom s Uzarića.

Raspored naše mlađarije po obiteljima don Ante je povjerio gospođi Mirjani. Mirjana nas je znalački rasporedila i što sam kao zanimljivost primijetio o svakoj obitelji koja je primila našu mlađariju dodavala je umiljate riječi: „To je dobra obitelj, druga je krasna, dobri župljani, treći su za poželjeti, četvrti su odani Crkvi i župi, slijedeći vole mlade, peti dobro odgajaju svoju djecu i sve ovako od prve do zadnje obitelji i do obitelji koja nas je primila u hotelu…“

Ispratili smo naše mlade po obiteljima i konačno krenuše Edo i don Ljubo dvjesta – trista metara do „kosireva“ hotela“. Umorni od puta i hodanja, dobro je došlo leći i odmoriti se za sutrašnji dan…

Nedjelja – 26.4.2015.

Okupljanje ispred crkve u 9,00 sati, razgovor uz čaj i kavu u „župnoj čajanki“ prepričavanje kako je komu bilo noć prije, susret s Marijom Žmagačem. Žmegač nam je donio novu berdu, žice za instrumente, ponude stalaka i futrole za stalke.

Već je završila Misa koja je započela u 9,00 sati, pošli smo u pripreme za Misu u 10,30: slaganje stolica za tamburaše, redanje pjevača, klape, isprobavanje mikrofona, čitači popunjavaju svoje obveze, ministranti, jedan dio srednjoškolci drugi dio osmoškolci.

Dona Ante naglašava da je Misa s kađenjem. Procesija prolazi kroz sredinu crkve, prepuna crkva naroda, baš prepuna, pjevači pjevaju milozvučno, a tamburaši žicama tamburica, bračeva, gitara i berdista popunjavaju velebni prostor svetišta sv. Mati slobode. Sve je posloženo kao da je pontifikalna Misa,…

Program poslije Mise u 12,00 sati: Za večerom poslije sinoćnjeg koncerta predloženo nam je da poslije Mise u 12,00 sati stanemo u atrij crkve i samostana s tamburašima i pjevačima te Misarima koji su bili na Misi u 12,00 sati zasviramo i zapjevamo.

Misu u 12,00 sati predvodi nadaleko poznati don Damir Stojić. U velikom prostoru svetišta nema slobodna mjesta. Crkva je prepuna mladih, mladih bračnih parova s djecom u naručju i kolicima, starijih osoba skoro i nema. Ministranti su šestorica momaka s fakulteta, odjeveni u rokete i reverende, pjeva i svira bend mladih, pričešćuje osmorica svećenika, stječe se dojam da su svi Misari pošli na pričest, osmorica nas pričešćuje a pričest traje petnaestak ako ne i više minuta.

Naši mladi su spremni s tamburicama, a pjevači za pjevanje, otvara se velika stjenka crkve, i svi se Misari mogu u jedan čast naći u atriju ispred tamburaša i pjevača, stali su u polukrug, a tamburaši i pjevači pjevaju, jednu, drugu, treću pjesmu…. Prisutni što bi drugo nego prihvaćaju i pjevaju. Za rukav vuče jedan: ja sam iz Ograđenika, onaj je iz Gruda, oni su iz Ljubškog, pa sve tako dok posljednji ne ode iz atrija…. Slaganje stolica, instrumenata, polazak na ručak.

Ručak i polazak iz Zagreba: Ručak je planiran u 13,45 Ponovo vrijedne kuharice pripremile dobar i „putnički“ ručak, kolača više vrsta, nema alkohola ni piva, mene drago, a pojedinim mladima preko volje…

Kako je to i red prije razlaza potrebno je izreći koju riječ zahvale, i riječi blagoslovne za ugodan put. Govore: don Ante, don Tihomir, don Ljubo, a Martina zapjeva „Za svaku dobru riječ“, pridruži se s pjesmom, dvije i klapa te milozvučno popuniše blagovaonicu. Don Ante darova svakom od nas kipić Blažene Djevice Marije –  sv. Mati slobode, knjižicu o Salezijancima i o svetištu, te „forte“ lijek koji liječi sve bole i bolesti, a mi don Anti i salezijanskoj zajednici na Jarunu darovasmo medaljon naših crkvenih vrata i nešto domaće „žeste“

Pozdravljanje s kuharicama, svećenicima, mladima i polazak put Lučkog, Žirja, Mosora, Bijače i Kruševa. Iz Zagreba smo pošli u 15,00 sati, a u Kruševu bili u 22,00 sati.

Dojmovi: Danas na vjeronauku, kod crkve s Misarima, nalazeći se po župi s župljanima slušam kako su mladi prenijeli ugodne dojmove s puta u Zagreb. I bilo je dobro, bilo je lijepo, bilo je veličanstveno. Slijedilo je i nekoliko SMS poruka i nekoliko lijepo složenih rečenica preko e-maila i iskazivanje ugodnih osjećaja preko telefonskih i mobitelskih poziva.

Zamjena u Kruševu: Kad god mladi, bilo koja skupina, treba poći negdje izvan župe nastaje pitanje: „Hoćete li i vi s nama“. Ne mogu reći da mi nije drago poći s njima, znam da je i njima ugodnije, a i roditeljima sigurnije kad sam i s mladima na putu. Međutim, teško je naći zamijenu dok si odsutan iz župe.

U nekoliko dosadašnjih odlazaka s mladima zamjenjivali su me fratri iz mostarskog samostana. Nailazio sam uvijek na otvorenost župnika fra Josipa Vlašića i gvardijana fra Ike Skoke. I obično bi zamjene bile izvedene tako da je jedan fratar došao na ranu Misu a drugi na pučku. Dakle i ova dvojica su morala imati pastoralne obveze u svojoj župi u Mostaru i tek po završetku obveze u svojoj župi „uskočiti“ u Kruševo i zamijeniti. I ovo je pokazatelj koliko je svećenika i redovnika sve manje i manje.

U nedjelju kad smo bili u svetištu sv. Mati slobode bila je „nedjelja Dobrog pastira“. Bio je to dan kada smo se svi skupa s cijelom Crkvom katoličkom molili za svećenička i redovnička zvanja. Neka nam Isusa – Dobri pastir, po našem „hodočašću“ u svetište sv. Mati slobode udijeli više svećenika, redovnika i redovnica.

Hvala fra Iki Skoki, fra Josipu Vlašiću, fra Antonio Šakoti i fra Tomislavu Jeliću koji su se organizirali i zamijenili me s Misama u Kruševu dok sam bio s mladima u Zagrebu.