Svih pet granata je u crkvu pogodilo u svibnja (od 5. – 17.) l992. Crkva je gađana s raznih strana: iz doline Neretve, Bivolja brda, Orlovca, s Varde. Na Vardi su bila tri tenka.
Na prostor Šematorija (prostor oko župne crkve, župne kuće i kuće časnih sestara) palo je mnoštvo granata. Po oslobođenju brda Kruševa (11. 6. 1992.) i mirnijeg dolaska u Šematorij izbrojali smo oko 300 rupa od granata.
Zašto do svibnja 1992. nije crkva pogođena teško je reći (granate su na Kruševo počele padati 5. travnja)? Jesu li to bili stvarni promašaji ili je netko namjerno promašivao. Na video kaseti koju smo uradili u lipnju 1992. zorno je prikazano kako granate padaju po crkvenom dvorištu, ali crkva ostaje cijela. Netko se od domaćina zgodno našalio kad se vratio iz progonstva u Kruševo: ma kud je crkva onde sagrađena sav mi je vinograd uništen od granata. Mnoštvo granata je palo oko crkvenog prostora, po okolnim vinogradima.
Poslije oslobođenja brda Kruševa 11.6.1992. krov crkve smo u radnim danima od 14. – 18. rujna 1992. prekrili ljepenkom, zakrpali rupe na zidu sakristije i na pročelju crkve. Sitne popravke na krovnoj ljepenki imali smo 4.10.1992. Radove na prekrivanju crkve ljepenkom izvodili su: Marko Lončar – Piković, Mile Marijanović – Toska i Marko Vidačak – Dundić.
Ljepenka na krovu crkve je uslijed velikih ljetnih vrućina i niskih temperatura zimi, te uslijed jakih vjetrova često popuštala, više puta smo ju krpali. Zbog lakšeg održavanja ljepenke na krovu crkve postavili smo skelu, koja je stalno uz sjeverni zid stajala. Skela je bila Mile i Blage Džebe. Bila je na crkvi od siječnja 1993. sve dok nismo zakrpali gelerske rupe na krovu crkve (bakreni krov), a najoštećeniji dio krova (1/4) posve promijenili.
Trajnije rješavanje oštećenog krova crkve nismo izvodili sve do 1995. Tek onog trenutka kad se ratno stanje relativno smirilo pokušali smo tražiti pomoć za prekrivanje i krpanje gelerskih rupa na krovu.
Nabavljanje bakra za prekrivanje oštećenog krova
Za pomoć u popravci krova crkve i njezine ponutrice obraćali smo se zamolnicama na više adresa (arhiv 66/96, br. 20/94 od 17.3.1994.).
Stupili smo 8.2.1995 u telefonski razgovor s vodstvom SOKO-Mostar. Razgovarali smo o njihovoj mogućnosti da nam pomognu prekriti oštećeni bakreni krov crkve. Već 15. veljače stigao nam je usmeni odgovor, kasnije i pismeni (Dragan Čović) iz SOKOL-a da su spremni financirati prekrivanje crkve u Kruševu. Obratili smo im se službeno zamolnicom arhiv 119/95. i 167/95., br. 15/95 od 17.2.1995. da nas pomognu u pokrivanju oštećenog krova na crkvi. MobilCommerc-u smo se obratili zamolnicom arhiv 134/95, br. 29/95 od 28.3.1995. za pomoć u nabavci bakra.
Nakon dogovora i razgovora sa SOKOL-om, bakar smo naručili iz Italije preko MobilCommerca iz Knešpolja, arhiv 134/95, br. 29/95 od 28.3.1995. Bakar je SOKO–Mostar MobilCommercu isplatio u visini 12 132 DM, br. 20/95 od 24.3.1995. U Knešpolje je bakar stigao 23.3.1995. U Kruševo iz Knešpolja prevezao ga je Ivica Ćorić sa Selišta sa svojim tamićem (otpremnica, arhiv 146/95 od 23.3.1995.). Bakreni kolutovi istovareni su s viljuškarom Zdravka Rozića.
Saniranje krova bakrenim limom
Iako je brzo nakon prvih susreta i dogovora sa SOKOL-om bakar stigao u Kruševo ipak nismo odmah pristupili postavljanju bakra na krov crkve. Mir u prvom dijelu 1995. nije bio još najsigurniji. U prvim mjesecima 1995. znalo se dogoditi da po koja granata padne i na Kruševo. Tek 5.9.1995. organizirali smo postavljanje čvršće skele pored crkvenih zidova, kao pripremu za postavljanje bakra.
Radove na postavljanju bakra na krovu crkve i krpanje gelerskih rupa po krovu crkve započeli smo 30.11.1995. Radovi su trajali sve do Nove godine, do 30.12.1995.
Krov crkve sve do skidanja bakra koji je slijedio u zahvatu obnove crkve (početak veljače 2008.) nije bio siguran. Naime, na krovu je bilo mnoštvo gelerskih rupa. Lemiti gelerske rupe i biti siguran da neće popustiti bilo je nemoguće.
Po mišljenju limarskih majstora krpanje gelerskih rupa je nesiguran posao, uvijek je postojala neizvjesnost da lemljeno mjesto popusti.
Radove lemljenja po vrlo teškom krovu više puta smo ponavljali i zakrpe kontrolirali. Kontrola krova, odnosno bakrenih zakrpa, trajala je sve do obnove crkve. Sve radove oko održavanja bakrenog krova u vrlo teškim krovnim uvjetima izvodili su radnici „Filinga“.